OKO NAS
BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu. Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz kampova u Makedoniji i Srbiji
,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.
On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.
Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.
,,Ovdje sam sa bratom. Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.
Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide na Zapadu.
,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.
Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.
Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.
,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.
U Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.
U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.
,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.
Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.
Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.
Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.
U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.
Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.
Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.
Jedne zimske večeri
Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.
U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.
,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.
Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.
,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.
Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.
,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.
U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.
Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.
Andrea JELIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO SU UNIŠTAVANE RIJEKE U BERANAMA: Male elektrane, velika nevolja

Opštini Berane je napravljena dvostruka šteta. Em su uništene dvije rijeke, em su ostali bez obećane dobiti od prodaje struje iz izgrađenih malih elektrana. Ta činjenica kao da tek sada dolazi do običnih građana, dok na površinu isplivavaju i sve druge afere bivših DPS vlasti
Od tri najveće pritoke Lima na teritoriji opštine Berane, dvije su, potpuno ili najvećim dijelom, devastirane izgradnjom malih hidroelektrana, a slična sudbina, ako se nešto hitno ne učini, prijeti i trećoj.
Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila deset malih elektrana, a ista družina okupljena oko Olega Obradovića i Bemaksa, još sedam koncesija ima na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.
Više sagovornika Monitora ukazalo je na činjenicu da je neko u proteklim godina pravio katastrfalne greške izdajući koncesije za izgradnju malih elektrana, i da su te greške nerijetko bile u zoni krivične odgovornosti, ali da, uprkos tome, do danas niko nije zbog toga, osim u medijima, zvanično pomenut.
I dok se druge posljedice devastacija rijeka – zagađenja komunalnim otpadom ili prekomjerna i nekontrolisana eksploatacija rječnog materijala – mogu popraviti, u slučaju malih elektrana posljedice su trajne.
Predsjednik Mjesne zajednice Šekular, Sreten Lekić, ističe da je istoimena rijeka, koja je proticala kroz to selo, odavno sva u cijevima. ,,U cijevi su najprije stavljene dvije manje planinske ljepotice, Rmuška i Spalevićka rijeka, i na tom mjestu gdje su se nekada spajale i pravile Šekularsku, napravljena je hidrocentrala. Zatim je, od tog mjesta pa nizvodno, Šekularska rijeka stavljena u cijevi u dužini od šest kilometara i izgrađene su još tri male hidroelektrane”.
On ističe da to što investitori zovu biološki minimum, da bi se u rijekama održao biljni i životinjski svijet, sada nije dovoljno ni za punoglavca. ,,Rijeke jednostavno nema. Ona ne postoji. To je u vrijeme najboljih vodostaja, samo obični potok. Tek toliko je ostalo od te nekada najljepše rijeke u ovom kraju, a da se niko, osim mještana Šekulara nije pobunio, niti im je priskočio u pomoć kada su se suprotstavljali izgradnji”, dodaje Lekić.
Na pitanje da li je moguće nešto da se popravi, on je kategoričan da to predstavlja u sadašnjem stanju – nemoguću misiju. ,,Kako? Da se zatvore sve četiri hidroelektrane i da se rijeka izvadi iz cijevi. To sigurno niko neće uraditi, a opet bi trebalo ko zna koliko vremena da se u nju vrati život”, konstatuje predsjednik Mjesne zajednice Šekular.
Na prvi pogled se čini da u slučaju rijeke Bistrice, koja sa padina Bjelasice stiže do Lima, šteta nije velika, ali predsjednik Mjesne zajednice Lubnice, Miloš Raković, kaže za Monitor da su male hidrocentrale i na tom području ostavile nesagledive posljedice. ,,To je posebno evidetno u ljetnjem periodu. Vlasnici malih elektrana tada svu vodu pokupe u akomulaciona jezera, i korito rijeke ostane suvo. Kada neko prijavi inspekciji, oni na čudne načine to istog trenutka doznaju, i puste vodu iz jezera. Isnpektor konstatuje da nema ništa nezakonito, a oni, čim inspektor ode, opet zatvore otoke. To je strašna sprega. Mještani od toga nemaju baš ništa”, kaže Raković.
Na ovoj rijeci je šest malih hidrolektrana, ako se računa i ona koja je izgrađena na njenoj pritoci Jezerštici, na najvišoj nadmorskoj visini, i koja je građena prva. ,,Svašta su nam obećavali prije gradnje, brda i doline. Nova radna mjesta za omladinu. U tim malim centralama rade samo čuvari, nema potrebe za drugom radnom snagom. Ni put koji od Berana kroz naše selo vodi do Kolašina, i čije stavljanje u funkciju je najavljeno za početak jula, nije zaustavio raseljavanja. To treba da bude za nauk svima”, poručuje predsjednik Mjesne zajednice Lubnice.
Toga su svjesni i stanovnici velikog seoskog područja pod imenom Kaludra, na čijoj istoimenoj rijeci je ista kompanija dobila koncesije za još sedam malih elektrana. Oni su do sada, daleko od očiju javnosti, pravili otpor i nisu popustili obećanjima da će im izgraditi put, napraviti elektro mrežu, i šta sve još drugo.
Kao i u prethodnim slučajevima, za Šekularsku i Bistricu, i za Kaludarsku rijeku sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovića i Duška Markovića. Dosta govori i činjenica da su za Kaludarsku rijeku koncesije produžene samo deset dana prije predaje vlasti, na šta Opština Berane nije mogla uticati.
Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
NASTAVLJENI PROTESTI MALINARA: Ni glasa od Abazovića ni spasa od Jokovića

Malinari sa sjeveru, od početka marta, protestuju tražeći pomoć države kako bi prevazišli teškoće koje, tvrde, prijete da ugase tu granu poljoprivrede. Do sada nijesu uspjeli da se izbore za sastanak sa premijerom niti da dobiju konkretna obećanja iz resornog Ministarstva
Protesti malinara i vlasnika hladnjača sa sjevera traju, ali se rješenje nijednog od problema zbog kojih sedmicama blokiraju saobraćaj u Ribarevinama kod Bijelog Polja, ne nazire.
Problemi su nagomilani i, kako poručuju sa protesta, mogli bi potpuno ugasiti malinarstvo. Preko 300 tona prošlogodinjeg roda zarobljeno je u hladnjačama, jer planirana prodaja u Srbiji, koja je po mnogo nižoj cijeni otkupila to voće iz Ukrajine i Poljske, nije uspjela. Zbog toga većina od 500 proizvođača nijesu naplatili ni dio novca od vlasnika hladnjača.
Dio proizvođača je, neposredno po završetku sezone, dobio 4,3 eura po kilogramu ploda. Nešto novca su dobili, a dio je direktno proslijeđen poljoprivrednim apotekama gdje su uzimali preparate i đubrivo neophodno za uzgoj tog voća. Međutim, odmah nakon završetka berbe cijena u Srbiji je pala na 2,3 eura po kilogramu. Od Ministarstva poljoprivrede traže subvencije, koje bi svim malinarima omogućile cijenu od 4, 3 eura po kilogramu. Čak i u tom slučaju, tvrde, vlasnici hladnjača, bili bi ,,u minusu” za troškove otkupa, smrzavanja i održavanja koji do sada iznose sada i do 0,7 eura po kilogramu.
Oni sada traže da im država pomogne u otkupu te maline, jer ne žele da počinju sa poljoprivrednim radovima za novi rod, a da nisu dobili novac ni za prošlogodišnji. Uz to, stiglo je i upozorenje vlasnika hladanjača da ne mogu obećati otkup roda iz nove sezone, dok se ne riješi problem lani otkupljene robe.
U Udruženju malinara Polimlja podsjećaju da je do početka nove poljoprivredne sezone samo nekoliko dana. Pod malinama je, objašnjavaju, 100 hektara i, kako tvrde, oko 500 porodica živi od toga posla. U malinarstvu je tokom sezone angažovano i do 2.500 radnika.
,,Crna Gora od tih malina ima devizni priliv od 2,5 miliona eura. Malinarstvo je preduzeće na otvorenom, a mnoge porodice na sjeveru žive od tog posla. Kako u ovoj situaciji misliti o novoj sezoni i obinim radovima, kad smo dovedeni na nivo prosjaka? Tražimo od države da, kad već pomaže razne gubitaše po jugu, okrene glavu i na sjever – na stotine porodica koje žive od mukotrpnog rada”, rekli su Monitoru u tom udruženju.
Objašnjavaju da je jedino prihvatljiva cijena od 4,30 po kilogramu malina, pri čemu, tvrde, malinari ne računaju svoj rad. Ogorčeni su što država ,,i pored budžeta za poljoprivredu od 66 miliona eura i 27 miliona pomoći EU nije u stanju da pomogne i što u Ministarstvu poljoprivrede uopšte ne shvataju u čemu je problem malinara”. Cijena radne snage, kažu, ,,skočila” je za 100 odsto, preparati su poskupili 250, a đubriva 300 odsto. U Udruženju objašnjavaju da berače, umjesto 40 centi, sada plaćaju 80 centi do euro za kilogram ubranog ploda, a malinari su za radnu snagu dužni da obezbijede i dva obroka dnevno.
,,Velika količina maline iz Ukrajine koja je završavala na ruskom tržištu naglo je preusmjerena na tržište EU, po bud-zašto cijenama, što je uslovilo usporavanje prodaje maline sa Balkana i pad njene cijene”, saopštili su iz tog Udruženja na nedavnom sastanku sa otkupljivačima.
Sa skupa poslata je i poruka da ,,država i lokalne samouprave treba da donesu stratešku odluku – da li malinarstvo u Crnoj Gori opstaje ili nestaje”. Crnogorski otkupljivači malinu prodaju velikim hladnjačarima i izvoznicima iz Srbije. Zbog male količine te robe ne mogu da nađu kupce na drugim inostranim tržištima i obezbijede kontinuirano snabdijevanje tokom cijele godine. Otkupljivači su sa sastanka poručili i da im je ,,strateški cilj da se malinarstvo na sjeveru Crne Gore razvije do nivoa da godišnji rod pređe hiljadu tona”. To bi, tvrde, bio uslov da mogu naći inostrane kupce koji ne zavise od od velikih hladnjačara iz regiona. No prije tog cilja, svjesni su treba se riješiti problem prošlogodišnjih malina.
Smrznute maline koje u hladnjačama, u ovom trenutku vrijede oko 800.000 eura (2,3 eura po kilogramu), dok hladnjačari tvrde da ne mogu biti rentabilni uz cijenu manju od ispod 4,8 eura po kilogramu ili, ako se odreknu svojih manipulativnih troškova i zarade, 4,3 eura. Očekivana pomoć malinarima iz državne kase, zbog toga, je oko 700.000 eura, kako bi se pokrili isključivo troškovi otkupa. Ukoliko bi se pokrili gubici otkupa i manipulativni troškovi onda bi ta podrška trebalo da bude 875.000 eura.
Do sada, malinari i vlasnici hladnjača nijesu dočekali da ih primi premijer Dritan Abazović, što je jedan od zahtjehva sa protesta. Iz resora, na čijem je čelu Vladimir Joković , međutim dobili su posredan odgovor – pomoći će im, ako Vlada odobri. Naime, kako tvrde, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV) nema zakonske mogućnosti da pomogne malinarima, ali to može uraditi Vlada na osnovu Zakona o poljoprivredi i ruralnom razvoju, koji predviđa interventne mjere podrške.
Zakonom o poljoprivredi predviđeno je da Vlada može da primjenjuje interventne mjere kupovine i prodaje, pomoći skladištenju i povlačenju sa tržišta određenih poljoprivrednih proizvoda. ,,Tim Zakonom su propisane jasne nadležnosti, gdje Ministarstvo ni u kojem slučaju ne može samostalno da donese odluku u konkretnom problemu. Ako bi Vlada donijela odluku o pružanju pomoći i zadužila Ministarstvo poljoprivrede da sprovede zaključke, mi ćemo to prihvatiti”, saopštili su su iz resornog Ministarstva.
Za te i slične namjene u ovogodišnjem Agrobudžetu je predviđeno za cjelokupni poljoprivredni sektor 250.000 eura. No, te subnevcije podrazumijevaju da poljoprivredni proizvođači imaju problem sa viškovima proizvoda kojim prijeti propadanje. Iz Ministarstva podsjećaju da je Evropska komisija sugerisala da slične vidove podrške u narednom periodu treba svesti na minimum, kako bi se usaglasili sa poljoprivrednom politikom EU. S druge strane, treba i ,,jačati konkurentnost kroz dostupna sredstva za investicije”, zaklljučili su iz MPVŠ.
Skupština opštine (SO) Bijelo Polje, kako je najavljeno, od Vlade zatražiti da pomogne poljoprivrednike sa područja te opštine. Kako su Monitoru kazali u lokalnoj upravi razgovaraće se, prije svega, o problemima malinara, ali i ostalih poljoprivredinka. Od države očekuju hitnu rekaciju, kako malinarstvo kao ,,žila kucavica” tog kraja ne bi bilo ugašeno.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
OKO NAS
NEOBIČNA BORBA PROTIV ŠUMARSKE MAFIJE: Na sudu zbog 33 eura

Država je povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio tako što je iz izgorele šume prisvojio pola kubika opožarenog drveta. Zapravo, dvije ,,izvale” dužine 1,2 metra . O ilegalnim poslovima vrijednim milione i dalje se ćuti
Mještanin Murina, Dragiša Katić, našao se ovih dana na udaru crnogorskog pravosuđa, i u Osnovnom sudu u Plavu počelo mu je suđenje zbog toga što ga Uprava za šume tereti da je posjekao pola kubika trule borovine i državi napravio štetu od čitavih 33 eura. Sve se to dešava u trenutku kada je Vlada najavila borbu protiv šumarske mafije, a do sada nije procesuiran niko osim zlosrećnog Katića.
Pošto mu je sud zaprijetio da će ga privesti , ako se dobrovoljno ne odazove sudskom pozivu, Katić je stvar shvatio ozbiljno i angažovao advokata. Čitav državni aparat tako je pokrenut zbog 33 eura, odnosno 0,55 kubika trulog drveta.
Advokat iz Plava Brano Dašić, koji Katića brani, kaže za Monitor: „U ovom slučaju država je nadala buku zbog dva čoka trulog drveta, a na planinama oko Plava i Murine prikriva se katastrofa u šumama. Uprava za šume će ovaj postupak prikazati kroz statistiku i ispirati usta u javnosti da, eto, oni nešto rade“.
Advokat smatra idolom državu u kojoj se zbog štete od 33 eura odgovara krivično, ali, ističe, da smo mi čitavu galaksiju daleko od takvog pravosudnog sistema.
„Ja predlažem da ministar poljoprivrede i šumarstva uzme ova dva čoka trulog drveta i da ih vozi i pokazuje po gradovima, da ih odnese za Podgoricu i postavi ispred Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, ali i da bude spreman da prikaže ono što javnost zna, a to je kakvo je stanje u crnogorskom šumarstvu, i da onda procesuira one koje stvarno treba staviti pred sud“, kaže Dašić.
Dragiša Katić objašnjava za Monitor da je riječ o opožarenom i polutrulom drvetu, koje je posječeno još prije dvije godine, i da mu je po prijavi lugara podnesena krivična prijava. „To drvo u opožarenom rejonu odsječeno je još prije dvije godine. Kao što vidite na fotografijama koje sam vam poslao, u stanju je propadanja. Imao sam nalog kada sam to sjekao, ali mi je iz nekih razloga nalog blokiran. Sada me terete da sam otuđio 0,55 metara kubnih, i napravio štetu od čitavih 33 eura“, priča Katić.
On tvrdi da mu je tužilac najprije predlagao da nadoknadi štetu Upravi za šume PJ Plav, u iznosu od 358 eura, da bi se krivična prijava povukla, što je on odbio. „Da vam kaže iskreno, to drvo koje sam odnio kući ne vrijedi ni petnaest eura, a ne trideset tri. A kamoli 358 eura koliko mi je tužilac predlagao. Nisam na to pristao i podignuta je optužnica protiv mene“, kaže Katić.
Država se baš potrudila. U optužnom predlogu piše da je Dragiša Katić počinio krivično djelo sitna krađa, utaja i prevara. „Dana 19. 09. 2022. godine, oko 13 časova, u državnoj šumi, odjeljenje broj 48. u mjestu Murinska Rijeka, opština Plav, svjestan svog djela čije je izvršenje htio, znajući da je isto zabranjeno, tuđu pokretnu stvar oduzeo drugom u namjeri da njenim prisvajanjem sebi pribavi malu imovnisku korist, na način što je od drveta vrste bor i stanju izvala, isjekao dva trupca dužine 1,20 metara, prečnika 0,60 metara i 0,49 metara, ukupne neto mase 0,55 metara kubnih, koja je potom oduzeo i prisvojio tako što je iste utovario u zadnji dio svog vozila marke lada, model Niva, registarskih oznaka RO AB 928, a zatim ih dovezao do svoje porodične kuće u mjestu Murino, opština Plav, na koji način je sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist u vrijednosti od 33,00 eura“. Sve je opisano do posljednjeg detalja.
Na suđenje po šteti od 33 eura koju je Katić napravio, pozvan je i zakosnki zastupnik države Crne Gore, odnosno zaštitnik imovinsko-pravnih interesa. Kojeg, naravno, u Plavu nema i mora doći sa strane. Izvšeno je vještačenje koje opet neko mora da plati, a i vještak iz Berana mora doći do Plava da svjedoči. Papir, takođe, košta. Da se ne računa rad daktilogfakinja, sudije, tužioca. Njima je to u opisu posla, koji će i oni iskoristiti za svoju statistiku. Slučaj riješen.
„Ja mislim da je prosto neprimjereno bilo da država pokreće sve ove mehanizme”, smatra advokat Dašić. ,,Tužilaštvo je, jednostavno, ovo trebalo da odbije. Ali, oni su se zakačili za promjene u zakonu iz 2010. godine do kada ovo djelo nije podlijegalo krivičnoj odgovornosti. Katića sada terete za sitnu krađu. Ljudi moji, ne poteže se teška artiljerija i ne puca se iz topa na vrabca, odnosno zbog dva čoka. Ovo je državna bruka“.
Katić tvrdi da iza svega stoji to što je ranije sa svojim bratom prijavio lugara u tom rejonu da je bespravno posjekao dvjesta stabala u samo tri odjeljenja, među kojima ima i mulike, koja je zakonom zaštićena. On je kazao će se odazvati pozivu suda i da će angažovati advokata u ovom, kako je rekao, smiješnom procesu.
Iz Udruženja drvoprerađivača iz Plava ukazali su na besmislenost ovog slučaja, dok koncesionari nezakonito sijeku i bespravno odnose hiljade kubika najkvalitetnije građe na prostoru ove sjeverne opštine. „Uprava za šume će se pohvaliti kako je uhvatila šumokradicu koji je ukrao pola kubika trule i ranije opožarene borovine, a ne preduzima ništa protiv koncesionara koji je iznad Murine, na planini Čakor odnio hiljade kubika najkvalitetnije šume. Tako oni vode borbu za zaštitu šuma“, kazali su Monitoru iz ovog udruženja.
Udruženje drvoprerađivača iz Plava je ranije podnijelo krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu protiv jednog koncesionara koji je na Čakoru, samo u čuvenom i medijski opjevanom odjeljenju 9, bez dozvole posjekao oko pet hiljada kubika drvne mase pa potom, izvlačeći drvo iz šume, oštetio još 280 stabala.
Vlada Crne Gore je nedavno saopštila da će se, nakon obračuna sa građevinskom mafijom, uhvatiti u koštac i sa takozvanom šumarskom mafijom. Uprava za šume, sa druge strane, vodi sudske sporove zbog pola kubika opožarenog drveta, kao što je to u slučaju Dragiše Katića iz Murine, zbog „sitne krađe, utaje i prevare“.
Advokat Dašić vjeruje da će Osnovni sud u Plavu osloboditi Katića, i na taj način doprinijeti da se ova farsa okonča na jedino ispravan način. Ostaće u analima crnogorskog sudstva da je država povela krivični postupak protiv građanina koji je oštetio za 33 eura. Dok se o milionskim poslovima i dalje ćuti.
Tufik SOFTIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način