Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu.   Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz  kampova u Makedoniji i Srbiji

 

,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog  Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.

On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.

Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.

,,Ovdje sam sa bratom.  Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.

Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide  na Zapadu.

,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.

Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog  vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.

Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.

,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme  naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.

U  Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.

U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.

,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.

Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.

Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.

Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.

U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.

Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.

Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.

 

Jedne zimske večeri

Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.

U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.

,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.

Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.

,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.

Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.

,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.

U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.

Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

OKO NAS

KAKO SE ČUVA PARK PRIRODE KOMOVI: Planina dobila samo titulu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Načini na koje je Potkomovlje  ugroženo su brojni

 

Kao  i prije  pet godina, mještani kažu da je područje Komova prilično devastirano  prekomjernom sječom šume. Odavno su im ugroženi  pašnjaci i izvori, ali i lokalni putevi.  Dokazi su, objašnjavaju, vidljivi  na svakom koraku.

Koristi od toga što je taj predio dobio ,,titulu” Parka prirode  u potkomovskim katunima do sada nijesu imali. Život im se nije popravio, a boje se da ne bude gore.

,,Možda  neko ko  se zaposlio u tim preduzećima koja su zadužena za brigu o Parku prirode, može imati  korsit. Mještani nemaju vajde,  iako lijepo zvuči da živimo u Parku prirode”, kaže Andrijevčanin koji izdiže na katunu na Komovima.

Ta planina  je i dalje nezaštićena. Dolazi sezona berbe borovnica, a svakog ljeta mještani muku muče da sačuvaju borovnjake od uništavanja.

,,Borovnice se i dalje beru nelegalni sredstvima i  uništavaju. Malo pomoći do sada je bilo od Uprave za šume, koja je zadužena za kontrolu načina berbe. Uglavnom, sami smo bili prinuđeni da ih branimo  od nesavjesnih, često smo i  straže organizovali… Ne bi smjalo tako u Parku prirode”, pričaju oni kojima je život vezan za tu planinu.

Prema zakonu u zaštićenim područjima trebalo bi da je zabranjeno  branje, sakupljanje, uništavanje, sječa, iskopavanje, držanje i promet strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka i gljiva, kao i nezaštićenih,   u mjeri u kojoj se može ugroziti njihova brojnost.

Sredinom decembra prošle godine,  lokalni parlament Kolašina je posljednji od tri opštine, koje dijele Komove, donio oduku o proglašenju Parka prirode. U Podgorici i Andrijevici to su učinili prije nekoliko godina. Time je zaokružen formalni proces. Stvarno,  nije lako naći  potvrdu da je briga o tom području počela.

Za Komove su određene zone zaštite II i III stepena. Površina tog Parka prirode  iznosi 20. 210 hektara, a dužina granice je 90.785 metara.

Na području Komova trenutno je 16 naselja sa 1. 500 stanovnika.

,,Područje planinskog masiva Komova karakteriše visok stepen biodiverziteta – specijskog i ekosistemskog, koji se ogleda u prisustvu velikog broja endemičnih i reliktnih biljnih vrsta i fitocenoza. Prisutan  je određeni broj lokalnih endema koji predstavljaju najznačajniji element visokoplaninske flore ovog područja. Flora Komova obiluje i velikim brojem dinarskih i balkanskih endema“, piše u obrazloženju odluka, kojim su se opštine obavezale na posebnu brigu.

Razvoj Parka prirode, najavili iz lokalnih uprava, zasnivaće se na usklađivanju ljudskih aktivnosti, ekonomskih i društvenih razvojnih planova, programa i projekata sa definisanim stepenom zaštite.

,,Taj  kapitalni projekat treba gledati kao šansu u smislu razvoja turizma i edukacije u zaštićenom području, ali i kao prijetnju, jer postoji opasnost od nelegalne gradnje i stvaranja otpada i ostalih nuspojava turističkog razvoja. Stoga, u cilju zaštite i razvoja prostora, potreban je sinergijski pristup nadležnih opštinskih i državnih organa, NVO sektora i lokalnog stanovništva”, kazao je  sekretar Sekretarijata za zaštitu životne sredine u Kolašinu  Mile Glavičanin.

Za sada, kada je riječ o Komovima, dalje od donešenja oduke, očigledno je, nije se odmaklo tokom minulih šest mjeseci. Međutim, zaduženi za ekologiju u kolašinskoj opštini obećavaju da će uskoro biti izrađeni planovi i programi upravljanja, te određivanje zona i ,,čuvanje teritorije od nelagalnih radnji i aktivnosti”.

Sekreterijat, na čijem je čelu Glavičanin upravlja kolašnskim dijelom Parka prirode. Međutim, u njihovom nedavnom izvještaju o radu to zaštićeno područje pomenuto je u svega nekoliko rečenica. Ne  naglašavajući o kojim planinama se radi,  u godišnjem izvještaju napisali su da ,,turizam stvara sve veći pritisak na životnu sredinu”. To se, objašnjavaju, ogleda u nekontrolisanoj proizvodnji otpada i otpadnih voda, potrošnji pijaće vode, ugroženosti planina džip vozilima, uništavanjem staništa i uznemiravanjem divljih životinja.

,,Ljekovito bilje i šumski plodovi su ugroženi nelegalnom berbom. Najviše su ugrožene lincura, somina, borovnica i brusnica. Kontrola branja šumskih plodova je i dalje nedovoljna. Šume su ugrožene nepoštovanjem planova gazdovanja, za što ne postoji adekvatna kontrola nadležnih organa. Ugroženost šuma se ogleda u selektivnoj sječi na pojedinim mjestima pod strmim nagibom, što kasnije prouzrokuje erozije, odnošenje plodnog šumskog zemljišta, zamućenje vodotoka, te pojavu poplave i klizišta“, tvrde u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine.

Opština Andrijevica prihvatila je nedavno inicijativu građana o proširenju teritorije, koja se računa u zaštićeno područje. U toj opštini  je lani osnovano  Društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o)  Park prirode Komovi.

,,Društvu se povjerava upravljanje zaštićenim područjem radi održavanja bogatstva vrsta šumskih, livadskih, vodenih i drugih staništa od značenja za očuvanje biodiverziteta identifikovanih na tom području. Povjerava mu se i održavanje bogatstva zaštićenih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, kao i stvaranja dobrobiti za lokalnu populaciju bez narušavanja prirodnih vrijednosti parka. Tu se misli i na razvoj turističkih i sportskih sadržaja i održavanje postojećeg kulturnog pejzaža i kulturne baštine”, piše u Odluci, kojom je osnovano.

Podgoričkom teritorijom Komova, slično Kolašinu,  još upravlja jedan od opštinskih sekreterijata.

Mještani se sjećaju da je prije nekoliko godina sve lijepo počelo. U okviru projekta promocija plantažnog gajenja ljekovitog bilja u Regionalnom parku prirode Komovi, NVO Natura uz podršku UNDP-a, a u saradnji sa Biotehničkim fakultetom iz Bijelog Polja i Upravom za šume Crne Gore zasadila je prve  eksperimentalne parcele  za gajenje lincure. Smatrali su da to  može biti dobra prilika da stanoništvo  formira parcele za plantažno gajenje ljekovitog bilja, ne samo lincure, već i drugih vrsta pogodnih za gajenje na tom  području.

Kolašinci i Andrijevčani su tada obilježili novu planinarsku stazu na području budućeg regionalnog parka, koja polazi iz Bara Kraljskih, preko katuna Ljuban i Međukomlja do Ljevorečkog koma. Na toj relaciji su postavljeni smjerokazi i piktogrami . Trasa je  dužine oko 10 kilometara, i postavljena je tako da  turiste vodi kroz katune u cilju njihove što bolje turističke valorizacije. Organizovano je i par skromnih akcija pošumljavanja.

Nastavak značajnijih aktivnosti je izostao.

                                                                                       Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ŠTA OČEKUJU OD TURISTIČKOG LJETA NA SJEVERU: Tek da se preživi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hotelijeri i ostali izdavaoci smještaja na sjeveru sve do druge polovine ljeta ne očekuju strane turiste. Lani, oni su na Žabljaku i Kolašinu ostvarili više od 80 odsto ukupnih noćenja

 

Broj stranih turista u Crnoj Gori,  prije nekoliko dana,  bio je, kako je izjavio državni sekretar u Ministarstvu održivog razvoja i turizma (MORT)  Damir Davidović,  3.600. Prema podacima iz turističkih organizacija Žabljaka i Kolašina,  tek nešto  preko 100 ih je u ovim gradovima.

Mnogi hoteli neotvoreni, a prazne sobe u otvorenima – to je trenutna situacija u dva turistička centra na sjeveru.

Ljetnja sezona zvanično je otvorena 13. juna, bez  pompe. Razloga za brigu je mnogo. Gotovo sve rezervacije za maj i jun su otkazane.  Do  druge polovine ljeta, već je jasno,  mogu da računaju samo na domaće goste i to ako bude vrućina. Najoptimističniji,  u drugoj polovini jula i avgustu, očekuju i strance. No, izvjesno i da ovog ljeta niko na sjeveru neće zaraditi od turizma.

Jedva 50 registrovanih gostiju bilo je na Žabljaku tokom minule sedmice. Nema mnogo izgleda za značajnije povećanje broja turista ni do kraja ovog mjeseca.

„Optimističnije prognoze su za jul i avgust, ali posjećenost tada neće biti na nivou prošle i prethodnih godina. Obično ljeti imamo oko 80 odsto stranih turista. Aranžmane zakazuju turisti iz Belgije, Holandije i Njemačke, a Francuzi ih otkazuju, što je loše, pošto su oni među najbrojnijim turistima sa stranog tržišta“,  rekla je gostujući u Bojama jutra direktorka TO  Žabljak Vanja Šarović.

U tom gradu većina hotela je zatvorena. Većina pansiona još ne radi. Šarovićeva očekuje da će svi smještajni kapaciteti biti postepeno otvoreni do 1. jula.

U Kolašinu radi samo jedan od dva velika hotela. Prema nezvaničnim informacijama, Hotel Šeraton, najvjerovatnije,  neće raditi sve do početka zime.  Gosti Hotela Bjanka ovih dana su  košarkaška juniorska i pionirska reprezentacija, učesnici par seminara, a najvaljen je i dolazak  mlađih kategorija fudbalske reprezentacije.

Direktor kolašinske TO Aleksandar Vlahović za Monitor kaže da nema razloga za preveliki optimizam, ali, ipak,  ima  nade da će strani turisti  krajem ljeta i početkom jeseni,  donekle,  nadomjestiti gubitke koje hotelijeri trpe ovih dana. „Većina rezervacija do kraja juna je otkazana. Ohrabruje to što je jedan dio otkazanih rezervacija, za  period maj i jun, pomjeren za septembar ili oktobar. Većina rezervacija za drugu polovinu jula, avgust i septembar i dalje su  u rezervacionim sistemima“, tvrdi on.

I Vlahović podsjeća da najveći broj noćenja tokom ljetnje sezone u Kolašinu ostvare inostrani gosti. Prošlog ljeta  gosti  iz   Francuske, Njemačke, Belgije, Izraela, Kine…ostvarili su oko 90 odsto od ukupnog broja noćenja u tom gradu.

„Hotelijeri i vlasnici brojnih soba i apartmana su pripremili atraktivne paket aranžmane i popuste… Međutim, trenutno  ni snižene cijene smještaja neće značajno doprinijeti boljoj  popunjenosti kapaciteta. Veliki broj faktora utiče na dolazak turista – epidemiološka situacija u zemljama iz kojih dolazi najveći broj gostiju, otvaranje granica za nesmetan saobraćaj, avio-povezanost…” objašnjava Vlahović.

Posebno povoljnu ponudu u Kolašinu su pripremili za penzionere. Oni će, tokom ljetnjih mjeseci, moći da sedam dana odmaraju u Kolašinu po cijeni od svega  110,6 eura.  Ljetovanje će plaćati u ratama,  od 1. jula do 1. oktobra ove godine.

Smještaj u dvokrevetnim, trokrevetnim, četvorokrevetnim sobama u objektima sa dvije i tri zvjezdice, koštaće šest eura. Tri obroka u Centru za obuku Planinar platiće se devet eura, tako da će sa boravišnom taksom penzionerski ,,turistički dan“ u Kolašinu koštati 15,8 eura.

Popuste su pripremili i na ski-centrima Savin kuk i Kolašin 1600.  Direktor preduzeća Skijališta Crne Gore Miloš Popović,  tvrdi da je  ponuda,  zasnovana na konceptu aktivnog odmora, atraktivna da privuče značajniji broj gostiju.

Cijene u predsezoni, od 13. juna do 13. jula, najavio je Popović, biće značajno niže nego lani. U Skijalištima u tom periodu računaju na domaće goste.

„Ljetnja turistička ponuda Ski-centara Kolašin 1600 i Savin kuk zasniva se na panoramskim vožnjama žičarama, planinarskim i biciklistički turama i ugostiteljskim uslugama u restoranima Troglava, Durmitorsko sijelo i kafe baru Kulina. Ove sezone, u saradnji sa lokalnim upravama Kolašina i Žabljaka, biće, od 1. jula, organizovan besplatan prevoz autobusom od centra grada do ski centara“, kazao je Popović.

Panoramska vožnja žičarom na Ski-centru Kolašin 1600, tokom predsezone, je tri eura za odrasle, odnosno dva eura za djecu. Na Savinom kuku, tu uslugu odrasli će plaćati pet, a mališani tri eura. Prevoz od Podgorice do kolašinskog skijališta, ručak i panoramska vožnja žičarom koštaće 12 za odrasle, i 10 eura za djecu.

Vlahović kaže da, Kolašin ima mnogo šta da ponudi i probirljivijim gostima.

„Prije svega, tu je posjeta NP Biogradska gora, uživanje u brojnim planinarskim pješačkim i biciklističkim turama na Bjelasici, Sinjajevini i Komovima, posjeta kanjonu Mrtvice, Botaničkoj bašti… Pored  hotela i brojnih drugih izdavaoca smještaja koji konstanto unaprjeđuju nivo usluge, raznovrsnih restorana i ugostiteljskih objekata, istakao bih i brojna seoska domaćinstva i eko-katune koji iz godine u godinu privlače sve veći broj posjetilaca“, kaže direktor kolašinske TO.

Na skijalištu Savin kuk, kako najavljuju, narednih dana postaviće  teleskope za panoramsko posmatranje svih vrhova Durmitora, prostrane Jezerske površi i vrhove okolnih Ljubišnje, Sinjajevine, Kape moračke, Lole i Vojnika.

„Pored svih popusta, obogaćene ponude i naše dobre volje, objektivno je reći da će u najboljem slučaju gostiju biti tek toliko da  se ‘preživi’. Ne može se govoriti ni o prosječnoj, a kamoli o uspješnoj sezoni. To je jasno, ostaje nejasno koliko će nas moći da podnese  „mršavo“ ljeto, nakon vrlo loše zimske turističke sezone“, kaže vlasnik aprtmana Tango u centru Kolašina Duško Raketić.

Ta briga zajednička je svih koji žive od turizma na sjeveru.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEOBIČNE AKCIJE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI POVODOM PISANJA NA FB: Silom na satiru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službenici policije su više osoba zvali na informativne razgovore, nekima su pretresali stanove, a sve zbog sumnje da stoje iz satiričnih stranica na fejsbuku ili da bi makar saznali ko upravlja tim stranicama

 

„Nemojmo politizovati proteste“, „MIMistarstvo onostranih poslova“, „Bestebe“, „Prodajica stvarčica – nije prevarica“, i možda trenutno najpopularnija „Bilo je jako neprijatno“ (It was very unpleasant/Psalam 117), samo su neke od uticajnih fejsbuk stranica koje na humorističan način obrađuju trenutnu političku situaciju. Njihove šale su najčešće na račun vlasti i njima bliskih.

O političkoj zbilji ovog društva dovoljno govori činjenica da su službenici Uprave policije nakon nereda u Budvi organizovali neobičan lov na administratore satiričnih fejsbuk stranica, koji su nepoznati javnosti. Na fejsbuku su se prije nedjelju dana pojavile i fejsbuk stranice sa ciljem da pomognu policiji u razotkrivanju „počinioca teških internet prekršaja“. Od tada i službenici policije počinju da „informativno saslušavaju“ (u nekim slučajevima i pretresaju) svakog za koga sumnjaju da je administrator neke od problematičnih fejsbuk stranica.

Ove satirične fejsbuk stranice nazivaju i „mim stranicama“, jer humor najčešće prikazuju u formi „mimova“ (kombinacija fotografija i teksta, izmijenjenih sa ciljem da nasmiju javnost), koje proizvode i objavljuju na svojim stranicama. Njihov humor na račun društva, političkih partija (najčešće vladajućih), javnih ličnosti često je surov,  zna i da pređe granicu dobrog ukusa. Ali teško da bi se, makar prema crnogorskim zakonima, nešto od toga moglo smatrati krivičnim djelom.

Crnogorski Ustav i zakoni garantuju slobodu govora, a nju štite i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, pa ostaje nejasno za činjenje kojih djela i prekršaja bi se potencijalno mogli teretiti admini ovih stranica. Jedna od „kontraobavještajnih fejsbuk stranica“ navela je kao osnov gonjenja činjenje „teških internet prekršaja“ – termin koji ne poznaje nijedan crnogorski zakon. Postoji kršenje pravila ponašanja na fejsbuku, zbog čega su (nakon prijava nezadovoljnih fejsbuk korisnika) neke od stranica više puta gašene (zbog prijava da šire uvredljiv sadržaj i govor mržnje) i ponovo pokrenute pod sličnim imenima.

Postavlja se pitanje da li su „fejsbuk kritičari“, odnosno počinioci „teških internet prekršaja“, toliki problem ove države da se primjenjuju filmske kontraobavještajne mjere kako bi se otkrili identiteti ljudi iza fejsbuk stranica. Čak je i logo, istaknut na profilu jedne od tih stranica, sličan onom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

„Glavni cilj naše inicijative, jeste taj, da uz vašu pomoć razotkrijemo počinioce teških internet prekršaja i pomognemo našoj policiji kako bi izgrednike priveli pravdi… Ova akcija treba da preraste u opšti crnogorski građanski bunt protiv protivnika Crne Gore i njene državnosti, kao i vrijednosti međunacionalnog i multikonfesionalnog sklada“, piše na profilu jedne od stranica za otkrivanje identiteta fejsbuk stranica.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo