Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKA RUTA – PUT MIGRANATA KA EVROPI: U raljama neizvjesnosti

Objavljeno prije

na

Bježeći od strahota rata, migranti sa Bliskog Istoka našli su se na Balkanu.   Poslednjoj prepreci ka Evropi, ka slobodi. Ovo su njihove priče iz  kampova u Makedoniji i Srbiji

 

,,Bombe su padale neprestano. Kada mi je postalo jasno da neće biti bolje, otišao sam. Ostavio sam j dom, prijatelje, uspomene. Do kampa Tabanovce sam pješačio danima, gladan. Spavao sam po šumama. Krio se u planinama. Bila je to borba za goli život“, kaže o svom životu, nakon odlaska iz ratom pogođenog  Avganistana, osamnaestogodišnji Roman Agha.

On je jedan od mnogih koji su se odlučili da sa Bliskog Istoka do Evrope stignu Balkanskom rutom. Jedan od mnogih koji je morao naglo da odraste.

Od početka izbjegličke krize, te 2015. godine, samo kroz Sjevernu Makedoniju prošlo je preko milion ljudi. U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce tada je boravilo oko četiri hiljade migranata. Danas, nakon što je naizgled najgore prošlo, tu boravi samo 16 migranata.

,,Ovdje sam sa bratom.  Do sada smo putovali pješke. Hranu smo nalazili u šumi, a pomagali su nam i dobri ljudi širom Sjeverne Makedonije. Cilj nam je Njemačka. Samo želimo siguran život, daleko od rata, bombi i smrti“, kaže Ahmed Yassin iz Libije.

Iako u Sjevernoj Makedoniji migranti mogu da obavljaju pojedine poslove nakon devet mjeseci boravka, ne planiraju da se tu zadrže. Svoju budućnost vide  na Zapadu.

,,Brat me čeka u Francuskoj. Želim da završim školu, da radim“, kaže Roman Agha. Ne skida osmijeh sa lica. Na pitanje kako je, odgovara: ,,Ovdje imam hranu, čistu vodu, ljudi su u kampu prijatni. To me hrabri, da dolaze bolji dani“.

Prema riječima direktora Centra za tražioce azila Vizbegovo Vladimira Bislimovskog  vlasti u Sjevernoj Makedoniji nerado daju dozvole za azil. Pravdaju se da se radi uglavnom o ekonomskim migrantima. Od početka krize dodijeljeno je tek 10 supsidijarnih zaštita, koje predstavljaju niži nivo azila.

Dva tranzitna migrantska centra koja trenutno postoje u Sjevernoj Makedoniji, danas su gotovo prazna. Prazni kampovi ne oslikavaju realnost u Sjevernoj Makedoniji. Otkad su granice za migrante zatvorene u martu 2016. godine, na stotine njih ostalo je zarobljeno u ovoj državi. Mnogo je ilegalnih kampova. Otkako su im Mađarska i Hrvatska okrenule bodljikava leđa, migrantima nije ostalo ništa drugo nego da pokušaju da se oporave od surovog puta dok čekaju odluke o svojoj sudbini.

,,Problema u kampu Vizbegovo nema. U okolini žive ljudi iz drugih manjinskih grupa, različitosti se poštuju. Djeca iz kampa idu u osnovnu školu. Mnogi od migranata su za vrlo kratko vrijeme  naučili makedonski jezik“, kaže Vladimir Bislimovski.

U  Srbiji situacija je nešto drugačija. Prema nezvaničnim podacima, migranata je u avgustu 2019. godine bilo preko tri hiljade. Teško je precizno odrediti koliko ih ima, jer se stalno kreću a postoji i veliki broj ilegalnih kampova. Migrantiu Srbiji nemaju mogućnost da rade, a uslovi života u kampovima variraju. Oni koji su od nekadašnjih motela preuređeni u kampove uglavnom služe za smještaj porodica, dok samci borave u neuglednijim kampovima.

U Prihvatnom centru Vranje za razgovor je raspoložena 21-ogodišnja Sonia Hadari, babica po struci. Ona je iz Avganistana, odakle je sa kompletnom porodicom krenula na put za Mađarsku.

,,Više nisam bila sigurna da ću do škole stići živa. Stalno se nadate, prestaće ratovanje. Kada vidite nekadašnje prijatelje mrtve, i nada umire sa njima. Nazad se neću vratiti, a kako ću naprijed ne znam. Od boljeg života ne odustajem. Niko ne želi da bude na teret drugima, pa tako ni ja“, kaže za Monitor ova hrabra djevojka.

Ovdje živi i Ahmed iz Irana. Kaže da je svoju zemlju napustio jer nije bezbjedna za one koji imaju drugačije mišljenje. Ahmed je IT stručnjak, sa završenim fakultetom: ,,Plašio sam se za život svoje porodice i sebe. Niste sigurni u Iranu ako ne mogu da utiču na vaše mišljenje. Jedini izlaz bio je odlazak. Nedostaje mi moja zemlja, ali takav je život. Počećemo ispočetka negdje drugo, gdje postoji sloboda mišljenja“. U glasu mu se osjeća neizreciva tuga.

Dvadesetdvogodišnji Iračanin Ahmedabdul Al Karrem razočaran je kako Hrvati tretiraju migrante na granici sa Srbijom. ,,Oni ne znaju za ljudska prava. To za mene nije Evropska unija. Sa granice nas ne vraćaju deportacijom, već nas tuku, uzimaju stvari i novac. Mom prijatelju, koji je putovao sa porodicom i malom djecom, granični policajci polomili su ruku, razbili mu dva mobilna telefona i uzeli 800 eura koliko je imao kod sebe“, ogorčeno priča. Razgovoru se pridružuje taj prijatelj, pokazuje svoje povrede. I plače.

Da u Hrvatskoj postupaju nehumano sa migrantima potvrđuje i Vladimir Šulović, šef smjene u Prihvatnom centru Šid. ,,Bilo je slučajeva kada su se sa granice vraćali sa teškim povredama, pokradeni. Od tada, pokušavaju da pronađu alternativne načine kako da nastave dalje. Trudimo se da im olakšamo koliko možemo. Ovaj kamp broji najviše djece od svih drugih kampova u Srbiji. Obezbijedili smo im svu opremu za školu, a pomoć dobijamo od brojnih nevladinih organizacija. Svi su se uključili da pomognu“, objašnjava on.

U opštini Šid za sada postoje tri prihvatna centra u kojima trenutno boravi više od hiljadu migranata.

Tridesetjednogodišnja učiteljica engleskog jezika Maždulin Suher, živi u jednom od kampova u Šidu. Iz Sirije je pobjegla sama sa djecom, dvogodišnjim dječakom i šestogodišnjom djevojčicom. O svom mužu koji je u Siriji zarobljen u zatvoru, ne zna ništa. ,,Teško mi je. Sjećam se kako smo nekada srećno živjeli. Sada nema ni radosti ni života. Svi nam govore da se vratimo odakle smo došli. Ne želim da mi djeca odrastaju u Siriji, da gledaju ono što sam ja gledala. Za njih ću učiniti sve“, odlučna je ova majka.

Nazad ne smiju, naprijed ne mogu. Zaglavljene u raljama neizvjesnosti, tužne ljudske priče čekaju rasplet.

 

Jedne zimske večeri

Zima je, 2015. godine. Sve je smrzlo. Temperature dostižu do – 10 stepeni. Jek je izbjegličke krize na Balkanskoj ruti.

U tranzitnom migrantskom kampu Tabanovce u Sjevernoj Makedoniji, blizu granice sa Srbijom, policajac na dužnosti pronalazi dječaka. Sam i uplašen, stoji u unezvijerenoj gomili ljudi. Policajac shvata da se dječak, u opštem metežu, razdvojio od porodice.

,,U tom trenutku ne mislite na pravila. Preovlada ljudsko u vama“, kaže čovjek u uniformi.

Uzima dječaka i odvodi ga kod sebe kući. Devetogodišnjak je iz Sirije. Porodica mu se zaputila ka Šidu, pa preko Hrvatske i Slovenije ka Njemačkoj. Kod policajca boravi 11 mjeseci. U njegovoj kući pružene su mu ljubav i njega.

,,Imam ćerku njegovih godina. Nisam mogao da okrenem glavu“, objašnjava svoju odluku ovaj čovjek.

Priča sirijskog dječaka ima srećan kraj. Mukotrpna potraga za roditeljima bila je uspješna. Policajac ih pronalazi u Hamburgu, gdje im se, nakon prikupljene papirologije pridružuje sin.

,,Bilo je suza. Zavoli čovjek. Ostaćemo prijatelji za čitav život“, kaže policajac.

U Njemačkoj je bio do sada već tri puta. Ide im u posjetu i često se čuju.

Velika djela malih ljudi. U teškim vremenima.

 

Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

DJECI SA SMETNJAMA U RAZVOJU USKRAĆENO PRAVO DA SE LIJEČE U CRNOJ GORI: Daleko od prioriteta vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Djeca sa smetnjama u razvoju u Crnoj Gori su među najmarginalizovanijim kategorijama stanovništva. Za njih ne postoje zdravstvene ustanove specijalizovane za rano otkrivanje smetnji u razvoju, nedostaje stručnjaka za ovu oblast, nema sistema podrške roditeljima, nema baze podataka… Roditelji su prinuđeni da spas za svoju djecu traže i plaćaju u drugoj državi

 

„Može se reći da je moje dijete spasio Beograd. Ko zna šta bi se desilo da je ostala da se liječi u Crnoj Gori“, kaže za Monitor Tanja Bajović, majka djevojčice koja ima poremećaj pažnje. Ona je jedna, među mnogim roditeljima djece sa smetnjama u razvoju, koji će, kako je ranije najavljeno, danas pred Vladom Crne Gore protestovati i tražiti da se njihovoj djeci obezbijedi pravo da se liječe u svojoj državi.

„Glavni problem roditelja djece sa smetnjama je sistem koji ne funkcioniše, ili bolje rečeno djelimično funkcioniše. Sistem nije predvidio da djeci sa smetnjama treba rana stimulacija svakodnevno i nema zaposlen adekvatan kadar. Zbog nedostatka uslova, roditelji su prinuđeni da pomoć dobiju u drugoj državi“, objašnjava Bajović.

To, naravno, iziskuje razdvajanje porodice, i dodatne, velike troškove zbog kojih najčešće moraju da uzimaju kredite. „Tretmani su dugoročni i nerijetko trebaju mjeseci i godine da se dođe do napretka djeteta. Mnogi nisu u mogućnosti to da priušte i djeca u najvažnijem periodu razvoja ostaju uskraćena za adekvatnu podršku.“

Kada se roditelj djeteta sa smetnjama u razvoju poslije nekog vremena provedenog na liječenju u drugoj državi vrati u Crnu Goru, nailazi na nemogućnost ostvarivanja dalje podrške i tretmana. Zbog toga mora da traži pomoć kod privatnih terapeuta o svom trošku. „Možete samo zamisliti koji je to dodatni finansijski udar na porodicu“, napominje Bajović.

Sa njom je saglasna i Snežana Brnović, majka dječaka sa poremećajem iz spektra autizma, koja je u sličnoj situaciji. „Kada je 2018. godine otvoren Centar za autizam, razvojne smenje i dječju psihijatriju Ognjen Rakočević, tadašnji premijer i ministar zdravlja su obećali da više neće biti potreban odlazak na tretmane u druge centre, već da ćemo sve imati tu na jednom mjestu. Želimo da nam se napokon to omogući“, kaže ona.

Prema njenim riječima, roditelji su od početka godine imali niz sastanaka sa ljudima na odlučujućim pozicijama i dobili obećanja da će se raditi na rješavanju njihovih problema. „Čak je i u Skupštini Crne Gore pokrenuto to pitanje, ali je sve ostalo samo na tome. Zalagali smo se da se Centar Ognjen Rakočević osposobi za davanje češćih tretmana, ali iz nekog razloga kažu da to nije izvodljivo.“

Taj Centar, prema priznanju i samog direktora dr Ivana Krgovića, ni nakon tri godine od osnivanja nema dovoljno stručnog kadra. Fali mu čak 60 defektologa, od čega 30 oligofrenologa i 30 logopeda. U tom centru trenutno radi samo jedan oligofrenolog. Nedavno je otkaz dalo čak petoro zaposlenih, a razlog su gori uslovi za rad u odnosu na one u drugim zdravstvenim ustanovama.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HAOTIČAN AUTOBUSKI SAOBRAĆAJ KROZ BERANE: Lov u mutnom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u trouglu Direkcija za saobraćaj – prevoznici – uprava Autobuske stanice Berane razmjenjuju optužbe o kršenju zakona, trpe građani i javni interes

 

Kako to da ni nove državne vlasti nisu uspjele da riješe problem autobuskog saobraćaja kroz Berane i problem najprometnije autobuske stanice na sjeveru Crne Gore? Nemoć, opstrukcija, nemar?

To pitanje se nameće nakon što je preduzeće Viktorija ekspres Budva, koje u partnerstvu sa stečajnom upravom beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž, upravlja autobuskom stanicom u Beranama, podnijelo Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici krivičnu prijavu protiv direktora Direktorata za drumski saobraćaj u Ministarstvu kapitalnih investicija Lazara Miljanića i inspektora za drumski saoraćaj Vlada Kneževića, zbog navodne zloupotrebe službenog položaja.

U ovom preduzeću smatraju da su njih dvojica glavni krivici zbog toga što je za samo nekoliko mjeseci, od kraja juna do danas, država Crna Gora oštećena za nekoliko stotina hiljada eura, zbog činjenice da autobuski prevoznici ne ulaze u beransku autobusku stanicu i karte bez ikakve evidencije prodaju direktno u autobusima. ,,Preko 130.000 eura je oštećeno samo preduzeće Simon vojaž zbog činjenice da se ne prodaju peronske karte i ne uzima procenat od karata koje bi bile prodate na biletarnici”, kaže predstavnik preduzeća Viktorija ekspres Bobo Đuričanin.

,,Uvođenjem stečaja  u Simon vojaž, 14. 4. 2021. godine, Privredni sud imenuje za stečajnog upravnika dr Sašu Zejaka. Gospodin Zejak i Privredni sud angažuju Viktoria ekspres i prave sa njima ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Od prvog dana gospodin Miljanić vrši opstrukcije na štetu svih radnika i putnika, kao i na štetu preduzeća Viktoria ekspres, tako što ne dozvoljava svojim inspektorima da vrše kontrolu ulaska prevoznika na autobusku stanicu, a samim tim rizikuje živote putnika koji se ukrcavaju van kruga autobuske stanice”, piše u krivičnoj prijavi.

Njeni autori navode da je 9. avgusta sačinjena službena zabilješka u prostorijama Ministarstva kapitalnih investicija, a na osnovu izvršene kontrole na autobuskoj stanici u Beranama, gdje su inspektori ustanovili da stanica u Beranama zadovoljava sve kriterijume potrebne za obavljanje djelatnosti.

,,Na pitanje predstavnika Viktoria ekspres zbog čega ne izvrše kontrolu nelegalnog ukrcavanja putnika na ulici, gdje je ugrožena bezbjednost građana, a samim tim i prevoznici krše zakon, inspektori su odgovorili da u Crnoj Gori postoji zakon o drumskom saobraćaju, ali i da postoji neko ko je iznad zakona i da im ne dozvoljava da rade svoj posao”, navodi se u prijavi.

,,Ako su inspektori MKI dali pozitivno mišljenje o autobuskoj stanici u Beranama, zbog čega direktor Lazar Miljanić i inspektor Vlado Knežević krše zakon, a sve na štetu države Crne Gore i njenih građana. Gospodo iz tužilaštva, da li znate koliko je oštećen budžet Crne Gore, s obzirom na to da prevoznici 17 mjeseci vrše prodaju karata u autobusima gdje nema evidencije”, navodi se u krivičnoj prijavi.

U njoj se postavlja pitanje ko to može da naredi inspektorima da ne rade svoj posao. ,,To su nam oni kazali kada smo im skrenuli pažnju da ne kontrolišu preko trideset prevoznika koji svakodnevno ulaze u Berane, ostavljaju i kupe putnike po ulicama, umjesto na autobuskoj stanici”, kaže Đuričanin.

,,Za samo tri neuslaska u stanicu po zakonu se gubi linija, a mi u Beranama imamo prevoznike koji za samo nekoliko mjeseci, od kada mi upravljamo autobuskom stanicom, imaju po dvjesta do trista neulazaka. I niko po tom pitanju nije ništa uradio. Mi ne možemo da ih natjeramo, a inspektori neće ili ne smiju”, kaže Đuričanin.

Prema njegovim riječima, ako u Direkciji smatraju da ugovor između Viktorie ekspres i stečajne uprave nije zakonit, trebalo je narediti da se ne naplaćuju peronske karte, ali da putnici moraju ulaziti u autobuse na autobuskoj stanici, a ne po ulicama i ćoškovima. ,,Neko je čak naredio da se u međuvremenu protivzakonito iscrtaju stajališta oko autobuske stanice, na punoj liniji i bez proširenja. Takva dva stajališta su u ulici koja vodi prema hitnoj pomoći i urgentnom centru, i to u krivini”, dodaje Đuričanin.

Iz Ministarstva kapitalnih investicija, odnosno Direkcije za drumski saobraćaj, odgovaraju da intezivno rade na rješavanju problema funkcionisanja Autobuske stanice. Oni su pojasnili da se Miljaniću obratio Marko Babić, vlasnik Vikotorie ekspresa sa molbom da mu se obezbijedi nesmetan rad jer prevoznici Elan, Novoprevoz i drugi vrše nezakonit ukrcaj i iskrcaj putnika, pa i ulaz i izlaz sa autobuske stanice.

,,Takođe, dopisom od 25. juna 2021. godine, sedam prevoznika informišu nas da je stečajni upravnik Saša Zejak dao u zakup autobusku stanicu Berane od četvrtka 23. 6. 2021, gdje, kako oni navode, bez ugovora o pružanju usluga autobuskih stanica privredni subjekt d.o.o Viktoria ekspres Budva pokušava da naplaćuje peronske karte i vrši prodaju karata. Na drugoj strani, stečajni upravnik d.o.o Simon Voyages (firma je vlasnik autobuske stanice u Beranama) ,,traži inspekcijski nadzor nad prevoznicima koji ne koriste autobusku stanicu”, pojašnjavaju iz Direkcije.

Oni kažu da su na osnovu dostavljenih obraćanja, informisali stečajnog sudiju Blaža Jovanića da licencu za pružanje usluga djelatnosti autobuske stanice lice koje upravlja istom ne smije prenositi na drugo lice. I navode da je nadležna državna inspekcija izvršila dvije kontrole rada autobuske stanice.

,,Prilikom kontrola, imajući u vidu da je u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja, vrlo značajan uvid u zaključeni Ugovor o davanju u zakup autobuske stanice, isti nije htio da dostavi inspektorima na uvid direktor Babić, ni stečajni upravnik Zejak. Nadležni državni inspektori su u skladu sa zakonskim mogućnostima pismenim putem zahtijevali od stečajnog upravnika da dostavi Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji (o zakupu autobuske stanice), koji do dana današnjeg nije dostavljen”.

U proteklom periodu, kako navode, održano je više sastanaka u Ministarstvu.

,,Kako ministarstvo nije uspjelo da izvrši uvid u zaključeni Ugovor o poslovno tehničkoj saradnji,  isto je uputilo (06. avgusta) Centaru bezbjednosti Berane inicijativu za pokretanje inspekcijskog nadzora u cilju utvrđivanja svih činjenica od značaja za zakonit rad Autobuske stanice Berane”, navode u MKI. ,,Uputili smo 11. avgusta Opštini Berane – predsjedniku Opštine – zahtjev za određivanje autobuskog stajališta. Ministarstvo je 30. avgusta uputilo Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju Zahtjev za preduzimanje radnji iz nadležnosti tužilaštva, u vezi sa ovim predmetnom”. Iz MIK-a, dodaju da je 3. avgusta dostavljena inicijativa grupe prevoznika za ukidanje licence Autobuskoj stanici Berane.

Autobuska stanica u Beranama je najveća i najprometnija na sjeveru Crne Gore, što potvrđuje činjenica da kroz ovaj grad svakodnevno prolazi preko trideset prevoznika, od kojih neki imaju i po devet ulazaka tokom samo jednog dana.

Nevolje u Beranama počele su u maju prošle godine, kada su radnici tadašnjeg Simon vojaža stupili u štrajk zbog toga što im nisu bile isplaćene zarade za dvije godine. Od tada je nastao haos oko autobuske stanice, a uvođenjem stečaja to je trebalo da se zaustavi. To se, međutim, nije dogodilo, jer autoprevoznici bojkotuju autobusku stanicu i Viktoriu ekspres.

Da li će se nešto promijeniti nakon prodaje Simon vojaža, ostaje da se vidi. Ostaje da se, zapravo, vidi da li će 14. oktobra, za kada je zakazana prva prodaja putem licitacije po početnoj cijeni od 2,3 miliona eura, biti zainteresovanih kupaca za cjelokupnu imovinu ove kompanije.

U suprotnom, to će značiti dalje prolongiranje neodrživog stanja, kako za one koji koriste usluge prevoza, tako i za obične građane i vozače malih automobila koji prolaze pored autobuske stanice. To će značiti i dalje izdavanje autobuskih karata bez evidencije i plaćanja bilo kakvog poreza.

                                                                                                                              Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

INSEKTI DESETKUJU SMRČEVU ŠUMU NA SJEVERU: Potkornjak i nebriga ostavljaju pustoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma

 

Veliki problem  crnogorskih  šuma je  sušenje stabala smrče i njihovo odumiranje. Takva pojava uzrokovana je kombinacijom oboljenja i insekata,  u sadejstvu sa abiotičkim (ponajviše klimatskim) faktorima. Smrču na teritoriji cijelog sjevera, u većoj ili manjoj mjeri,  najviše ugrožava vrsta insekta poznatog kao potkornjak.

Zaposleni u kolašinskoj jednici  Područna jedinica (PJ) Uprave za šume (UŠ) pokušavaju ovih dana da,  u Parku prorode  (PP) Komovi,   zaštite komplekse smrče napadnute potkornjakom. Ta vrsta  insekta  štetočine, kažu, može da desetkuje šumske komplekse, ukoliko se hitno ne reaguje.  Kako su Monitoru kazali u Kolašinu, štetočina je na Komovima na vrijeme uočena na stablima, pa se nadaju da neće biti značajnije šete.

„Naši lugari su na vrijeme primijetili pojedinačna osušena stabla. Ubrzo je inspekcija napravila zapisnik i sada slijede kompleksne mjera da se zaštiti svako stablo i spriječi širenje insekta. Na području naše opštine, istina, ima malo smrče, pa nam je zbog toga posao jednostavniji. Sušni period ljetos izuzetno je pogodovao potkornjaku, jer  se on zavlači ispod kore na mjestima gdje nema vlage. Naši zaposleni sada upozoravaju i mještane u tom dijelu da zaštite drvene objekte, jer taj insket napada, osim dubećih i oborena stabla i drvnu građu“, objašnjavaju u kolašinskoj PJ UŠ.

Mjere koje planiraju da preduzmu podrazumijevaju postavljanje, takozvanih, feromonskih klopki, sanitarnu sječu, uklanjanje oboljelih stabala, ali i spaljivanje granja.

Potkornjak prijeti smrčama u još nekoliko opština, sudeći prema lokalnim izvještajima o stanju životne sredine. Međutim, gotovo uvijek, izostaju podaci o šteti koju je taj insekt već napravio, odnosno, o broju stabala ili površini ugrožene šume. Tako se sve, uglavnom, svodi na potvrdu opasnosti i planove o zaštiti.

Precizne podatke izbjegavaju i u JP Nacionalni parkovi Crne Gore (NPCG). Uprkos nezvaničnim tvrdnjama o intenzivnom sušenju stabala smrče u okviru prve zone zaštite NP Durmitor, u  godišnjim izvještajima mogu se naći samo površne informacije.

„U cilju zaštite šuma i održavanja šumskih ekosistema postavljene su feromonske klopke u prostornoj cjelini Žabljak i u odjelima koji se smatraju kao najrizičnija područja za pojavu prenamnožavanja potkornjaka. Monitoringom je utvrđeno da je broj osušenih stabala znatno manji u odnosu na prethodnih pet-šest  godina i sa smanjenom brojnošću populacije podkornjaka“, piše, na primjer, u posljednjem izvještaju o programskim aktivnostima JP NPCG.

Prema onome što su u UŠ saopštili u izvještajima za prošlu godinu, crnogorske četinsrske  šume ugrožene su  od potkornjaka koji napadaju, pored smrča i  jele i borove.  „Svake godine se nabavljaju feromonske klopke i feromonski preparati za sve područne jedinice, utvrđuje brojnost tih štetnih insekata i intenzitet napada. Sve sa ciljem blagovremenog otkrivanja gradacije sipaca potkornjaka. Kontrola brojnosti potkornjaka svodila se na postavljanje klopki i preparata na najugroženijim mjestima i redovno se evidentirao broj klopki i broj ulovljenih potkornjaka“, piše u izvještaju UŠ.

Tamo tvrde da su u šumama u državnom vlasništvu ukupno postavili  302 klopke, uglavnom tamo „gdje vizuelni simptomi ukazuju na prisutnost i povećanu brojnost potkornjaka“. Najviše takvih klopki postavljeno je na području opštine Pljevlja, „gdje je intenzitet napada najveći, posebno u gazdinskoj jedinici Ljubišnja“.

Na području te gazdinske jedinice 2016. godine, potkornjak  je bukvalno slistio smrčevu šumu. Resorno ministarstvo je,  te godine,  konstatovalo da je zbog nebrige kocesionara Vektra Jakić  u Ljubišnji, zbog zaraze potkornjakom, osušeno 100.000 „kubika“, uglavnom smrče. U izvještaju  je  zaključeno „da doznaka sanitara osušenih i potkornjakom napadnutih stabala, njihova sječa i brzo izvlačenje iz šume, kao jedino valjano rješenje, godinama izostaju“.

Iz podgoričkog Instituta za šumarstvo, podsjetili su tada  da je u  smrčevoj šumi tog dijela pljevaljske opštine, već osušen četvorogodišnji prirast. U  klasifikaciji EUNIS prepoznate smrče Ljubišnje, klasifikovane su kao posebno vrijedan tip staništa.

Međutim, piše u zvaničnim dokumentima UŠ,  stanje šume na toj lokaciji lani je bilo znatno bolje. Razlog je,  kako tvrde, upravo,  postavljanje feromonskih klopki. „Dodatne feromonske klopke su postavljene i u ostalim područnim jedinicama, gdje je bilo neophodno. Kontrolom i prebrojavanjem broja ulovljenih imaga tokom 2020. godine, može se zaključiti da su potkornjaci, u zavisnosti od lokaliteta bili aktivni od početka maja do početka oktobra. Cijeneći  registrovani broj ulovljenih imaga, intenzitet napada ocijenjen  je kao slab. Blagovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno redukovati brojnost (od 30 do 80 odsto )“, piše u izvještaju UŠ.

No, da li je za toliko stvarno i redukovana opasnost od potkornjaka, nigdje nije zvanično kostatovano.

Stručnjaci i u regionu i kod  nas upozoravaju da će povećanje prosječne temperature vazduha iz godine u godinu dovesti do rizika od masovnije pojave potkornjaka. Zbog toga će, tvrde, biti ugroženo sve više četinara.

„Posljedice globalnog otopljavanja se znaju, namnožavanje insekata potkornjaka, zatim pojava gljive truležnice i kao rezultat svega toga dolazi do sušenja određene površine pod šumom“,  jedan je od zaključaka sa stručnog skupa  održanog nedavno na Kopaoniku.  Kako je preporučeno sa te konfrencije,  rješavanja  problema je da se napadnuta žarišta u što kraćem vremenskom roku posijeku.

„Siječenjem  se sprječava dalje širenje suše na druga stabla insektima potkornjacima. Odmah nakon sječe radi se pošumljavanje vještačkim ali i prirodnim putem. Do sada se pokazalo da se podmladak u takvim djelovima šume jako dobro razvija“, preporuke su sa skupa na Kopaoniku.

Minule godine pokazale su da ni koncesionari ni država nijesu imali volje, znanja i moći da se izbore sa inskektom štetočinom koji uništava komplekse šuma. Adekvatna reakcija izostala je i u toj situaciji,  slično, kao i u svim drugim oblastima kada je probleme potrebno rješavati brzo, sistemski i stručno.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo