Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, FILOZOF I SOCIOLOG IZ SARAJEVA: Društvo u kome su Religije izdale Vjeru

Objavljeno prije

na

Tamo gdje je laž jedina važeća istina, s njom, i pod njenom dominacijom, pokopana je svaka perspektiva i ljudska budućnost jednog društva

 

MONITOR: Kako izgleda aktuelna politička situacija u BiH?

BAJTAL: Izgleda difuzno već skoro tri decenije. Sve je u rasulu. Od privrede, ekonomije, do politike i morala posebno. Interesne igre vladajućih etno-struktura odvijaju se u ime naroda, a u suštini protiv njega. Kriminal ne jenjava čak ni u jeku korona virusa. Da apsurd bude kompletan, kriminal je sve veći i sve jači. Zahvaljujući stranačkim uplivima i otvorenoj podršci u slučaju da bude otkriven i procesuiran. Nižu se afere i prevare i sve naočigled prestrašenih građana, antiustavnim odlukama vlastodržaca stjeranih među hladne zidine svojih straćara i stanova. Cijene rastu, plaće se smanjuju, otkazi pljušte, nezaposlenost raste. Podobnost, a ne sposobnosti, ima stvarnu cijenu i prolaznost u društvu. Isto važi i za lažne diplome. Neriješena ubistva na kojima se ne radi ili se zataškavaju. Policija, istražiteljstvo, sudstvo – sve je stranački kontrolisano. Istina relativizirana, a pravda mrtva i nedostižna.

MONITOR: Jedan od aktuelnih događaja je ostavka Fahrudina Radončića, ministra bezbjednosti BIH.

BAJTAL: Da, i to je samo po sebi vrlo simptomatično. U činu Radončićeve ostavke vidim prešutno priznanje ministra bezbjednosti da je organizovani i dobro koordinirani haos, poprimio takve razmjere da čak ni bezbjednosne službe nisu u stanju da se s tim nose.

MONITOR: On je za to naveo tri razloga. Jesu li to zaista pravi razlozi?

BAJTAL: Vjerovatno jesu, ali je još vjerovatnije da nisu jedini. Vrijeme će pokazati šta je sve bilo u igri. Ali, ako je logički suditi i čitajući stenogram razgovora Radončića sa članovima Predsjedništva (Oslobođenje, 2. 6. 2020), ostaje utisak da je pored afere „Respirator“ i davanja neprihvatljive SDA podrške osumnjičenom premijeru Novaliću, ključni problem migrantska kriza. Posebno problem pakistanskih izbjeglica. I ne baš diplomatski odnos pakistanskog ambasadora prema cijeloj problematici, pa i samom Radončiću.

Naravno, najbolje je o tome razgovarati sa, sada već ex-ministrom Radončićem. Lično, u principu, i uslovno govoreći, utisak je da je njegov otkaz racionalan i opravdan. Da li, osim rečenog, u pozadini same ostavke ima i nečeg drugog, pokazaće vrijeme. Konačno, i neovisno o svemu rečenom, ova zemlja vapi za ostavkama koje su ovdje, uprkos trodecenijskoj teškoj krizi, potpuno nepoznat profesionalni ili moralni gest. Ništa ne štima, a niko se ne osjeća ni krivim ni odgovornim.

MONITOR:  Afera „Respirator” uzdrmala je BiH. Uhapšeni premijer Fadil Novalić ipak je pušten da se brani sa slobode.

BAJTAL: Ne samo on. Zajedno s njim puštena su i druga dva sudionika te afere. Da li je to samo uvod u konačno razvodnjavanje i zaborav tog problema ili nešto drugo – vidjećemo. Tek, zvanične rekacije, u svom navijačkom šarenilu, ne stišavaju se. Dok sami građani, očito razočarani, i već naviknuti na takve stvari od ranije, rezignirano i apatično odmahuju rukom. Naravno, SDA-ovska saga o Novalićevoj nedužnosti, koja rezolutno tvrdi da on nije kriv, ne kaže nam ko jeste – kriv. Jer, bilo bi logično da onaj ko zna ko nije kriv, također mora znati i ko to jeste. Nama, građanima je sasvim svejedno da li je krivac X ili Y. Ali, nije nam svejedno da li će još jedno krimi-zamešateljstvo teško deset i po milona maraka, ostati bez krivca i sudskog epiloga.

MONITOR: Glavna tužiteljica Gordana Tadić, koja je tražila za Novalića jednomjesečni pritvor, dobila je prijetnje. Je li to politički pritisak na pravosudne institucije?

BAJTAL: Pa logika svake prijetnje je jasna i paradoksalna. Jer, sama po sebi, prijetnja zapravo negira upravo ono zbog čega se javlja. Odnosno, ako osumnjičeni zaista nije kriv, i ako tužilaštvo i sudstvo rade sve po zakonu – a među donosiocima zakona su i oni koji pritišću i prijete – onda je prijetnja sasvim suvišna i nepotrebna. Tačnije – nelogična. Jer, ako odlučuje zakon, a ne neko i nešto iza zakona, onda su prijetnje i pritisci potpuno nepotrebni. Ukratko, nema potrebe dizati prašinu oko nečega što će zakon prepoznati kao odsutstvo krivice. Onaj ko je čist nema potrebe da se boji zakona i pravde. Još manje da ga neko prijetnjama brani.

MONITOR:  Šta bi mogla značiti Novalićeva izjava da mu, ako  bi se dokazala njegova krivica, ne bi trebao sud nego bi sam sebi presudio?

BAJTAL: To treba pitati njega. Ali, psihološki gledano, to je stara pseudomoralizatorska fraza, namijenjena javnosti s potrebom njenog obmanjivanja i pridobijanja za sebe. A može se razumjeti i kao gest kontraoptužbe na račun legislativnih institucija zaduženih za istragu i procesuiranje osumnjičenih. Zapravo, sokratovski moralan i pošten čovjek, na Novalićevom mjestu, ponašao bi se sasvim suprotno. Evo, rekao bi, ostajem u pritvoru, jer sam siguran da će istraga pokazati da nisam kriv. Naime, kad je Sokratu, već osuđenom na smrt, ponuđeno da pobjegne i tako spasi glavu, on je to odbio, govoreći da bi svojim bijegom samo priznao lažnu optužbu i dao joj za pravo.

MONITOR:  Nedavno ste izjavili da etno-demokratija dozvoljava ispade svake vrste uključujući i služenje elementarnim neistinama. Šta pod tim podrazumijevate?

BAJTAL: Pa o tome sam već ponešto rekao u odgovoru na neko od gornjih pitanja. Dakle, tamo gdje je laž jedina važeća istina, s njom, i pod njenom dominacijom, pokopana je svaka perspektiva i ljudska budućnost jednog društva. Ovo je društvo u kome se ne priznaju i ne provode sudske odluke. Ni domaćih ni međunarodnih sudova. Društvo u kome se javno zagovaraju zločini tipa „Nož, žica, Srebrenica“. Društvo u kome se žrtve pljuju, a njihovi zločinci slave. Čak se organizuju i mise za spas zločinačkih duša. U tom smislu, ovo je društvo religioznih nevjernika. Društvo u kome su Religije izdale Vjeru. Društvo duhovne i akademske prostitucije. Ukratko i taksativno govoreći: Vjera je skliznula u Religiju. Religija u Politiku. Politika u Politikantstvo. Politikantstvo u Nemoral. Nemoral u Kriminal. I zato nam je ovako kako nam je. Nikako! I konačno, društvo enormne materijalne bijede i siromaštva, sa najmanjom kupovnom moći u Evropi. I prvi na indeksu mita i korupcije na svijetu, kako je to prije par godina pokazalo neko međunarodno istraživanje. I društvo stotinjak etno-multimilionera teških oko destak milijardi dolara. Naravno, kao društvo tobožnje (etno)demokratije ne znamo ni ko su oni, ni kako se zovu, ni kako su stekli to silno bogatstvo, dok građani stenju u bijedi i neimaštini. Upravo zbog njih, već godinama, predlog Zakona o ispitivanju porijekla imovine, „narodni poslanici“ (!?), odbijaju da stave na dnevni red državnog parlamenta. Baš kao što se uporno sprečava elektronska kontrola glasanja i time osigurava nesmetana praksa izbornog inžinjeringa uz pomoć koga se nacionalisti održavaju na vlasti. Priča o nacionalnom interesu svela se u praksi na interesni nacionalizam. Isplati se biti nacionalista.

 

Tridesetogodišni rezultat SDA je porazan

MONITOR: Ovih dana obilježena je 30. godišnjica SDA. Kakav je njen dosadašnji rezultat?

BAJTAL: Najkraće, i iskustveno govoreći – porazan. Po privredu i ekonomiju. Po zdravstvo i školstvo. Po život, moral i dostojanstvo građana. Uostalom, potpuno je nebitno kako i šta ja mislim o svemu tome. Nepotizam, stranačka podobnost; kriminalizirana politika, politizirani kriminal; brojne afere i njihovo zataškavanje, falsifikovanje i namještanje rezultata unutar stranačkih izbora i sve učestalije disidentstvo, životna su slika pravog odgovora na Vaše pitanje. Uprkos svemu tome, nema sankcija, nema odgovornosti, ni makar formalnog izvinjenja zgroženoj javnosti. Kao da je sve u najboljem radu. A gladni i poniženi građani sve to šutke gledaju i trpe. A jedan dio ih čak mazohističko-podanički podržava. Dakle, čisti teatar apsurda! Umjesto čuđenja, pada mi na pamet Jovan Keser i ona njegova predratna pozorišna predstava – „Da li je moguće drugovi da smo svi mi volovi“.

 

Srbe je zatočio Dodik

MONITOR: Kako komentarišete izjavu srpskog člana Predsjedništva BIH Milorada Dodika da nije mjesto RS u BIH i da su Srbi zatočeni u BiH.

BAJTAL: Ništa novo, sem jedne male ispravke. Naime, nisu Srbi zatočeni od BiH, nego od srpskog člana Predsjedništva koji ih tom manipulatorskom izjavom sasvim planski ciljano obmanjuje skrećući njihovu pažnju sa gladi i bijede u koju ih je bacio svojom vladavinom. Odnosno, okruživši se podaničkim strukturama koje njega i njegovu sumnjivo stečenu imovinu štite od zakona, zatočio je on samog sebe, jer ga upravo te strukture drže pod svojom šapom. Toga su svjesni i on i oni. On bi, naravno, najrađe pobjegao iz tog zatočeništva. Ali gdje? Da pobjegne u nedođiju koju on smatra i javno naziva svojom zemljom i maticom, slabo bi se proveo. Jer, tamo ga čekaju upravo njemu slični, bahati i bezakonju skloni krimi tipovi. Vrlo brzo i efikasno oni bi ga pokupili i bacili tamo gdje mu je mjesto. A njega, strpavši njegovo sumnjivo stečeno bogatstvo u svoje džepove, sasvim bi lijepo i bezbolno raskućili.

Uostalom, govoreći jezikom činjenica, tobožnje zatočeništvo Srba u BiH, potpisano je u Daytonu. A taj Dayton, član srpski Predsjedništva tako zdušno brani. Jer, samo Daytonu zahvaljujući on može da radi ovo šta radi u Bosni. Nije teško zamisliti kako bi s takvim ponašanjem, opstrukcijama i sumnjivim bogaćenjem prošao u Srbiji ili Rusiji, koje javno podanički svojata.

 

Samozvani čuvari nacionalnog interesa

MONITOR:  Ko su u BiH glavni kreatori i čuvari vitalnog nacionalnog interesa?

BAJTAL: A o tome govorim već godinama. Ali, ponoviću, jer u „čuvarima“ leži suština svih naših problema. Prije svega, to su samozvani čuvari vitalnog nacionalnog interesa. Kao društvo ispalo iz ideologije, umjesto idejnim borbama, ovdje smo podložni nekim drugim, etno-interesnim borbama. Vode ih upravo čuvari vitalnog nacionalnog interesa.Tačnije, interesne krimi etno-grupe koje se javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Upravo zato BiH je u stalnoj krizi i to nije nikakva novost. Krizu njeguju opet oni: čuvari vitalnog nacionalnog interesa koji se iza nje kriju. Proizvode je masovno. U svoj njenoj prljavštini i nemoralu, istovremeno se ponašajući kao da kriza pada s neba, a da su oni potpuno čisti. Čisti kao suza.

                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo