Povežite se sa nama

Izdvojeno

MJEŠTANI ZLATICE NEZADOVOLJNI PREDLOŽENIM RJEŠENJEM GRADNJE BULEVARA: Saobraćajnica koja obesmišljava živote

Objavljeno prije

na

Bulevar Vilija Branta, na potezu od starog stadiona Koma do budućeg kružnog toka prije Zlatičkog potoka, a ujedno i priključak na petlju za auto-put na Smokovcu, nije valjano urađen, tvrde mještani dijela Zlatice. Institucije žmure na nepoštovanje prostornih i urbanističkih planova

 

Kod nas se uobičailo – planska dokumenta, važe po potrebi.  Vođene tom praksom  institucije su zažmurile na nepoštovanje onog što stoji u prostornim i urbanističkim planovima prilikom izgradnje Bulevara Vilija Branta u podgoričkom naselju Zlatica.

Taj bulevar, na potezu od starog stadiona Koma do budućeg kružnog toka prije Zlatičkog potoka, a ujedno i priključak na petlju za auto-put na Smokovcu, nije valjano urađen, tvrde mještani dijela Zlatice.

,,Izgradnja bulevara, onako kako su to osmislili nadležni, ostavlja nas bez pristupnih puteva kućama i obesmišljava naše živote. Puteve, bez obavještenja i potrebe planiraju ispred i preko porodičnih kuća koje su više od 50 godina stare. Takvo rješenje, zbog važnosti saobraćajnice, ide i na štetu države”, kaže za Monitor Vladimir Ivanović, mještanin i, po struci, arhitekta.

Projekat, prema njegovom mišljenju, tretira gradski bulevar  izolovano bez kvalitetnih veza sa okolinom. ,,Nema analize naseljenih područja, ni ulica kroz naselja koje ‘zavise’ od bulevara. Potpuno se guše postojeće privredne aktivnosti i eliminiše buduća ekonomska inicijativa. Ne pruža se radost pješaku, nema mjesta za bicikliste, ni za drvored. Nema slike koja bi ‘značila’ putniku  na najznačajnijem ulazu u grad“, objašnjava Ivanović.

Oko stotinjak građana koji tu žive obraćalo se institucijama brojnim dopisima. Jedan od razloga za nezadovoljstvo je to što je broj kolovoznih traka, sa planirane tri, od kojih je jedna vodila ka želježničkoj stanici, smanjen a dvije. ,,Drastičnim smanjenjem saobraćajnih kapaciteta i prihvatanjem rješenja iz Detaljnog urbanističkog plana (DUP) Zlatica B, kao i naslanjanjem na rješenje DUP-a Murtovina, napraviće se nenadoknadivi gubici. Treća ili isključna traka na tom potezu je osnova za planiranje kod isključenja. Bez nje, obezvređuje se cio ovaj potez i njegov značajan ekonomski potencijal. Do teretne željezničke stanice ne može  se doći vozilima, kamionom, prikoličarem i drugim prevoznim sredstvima većeg gabarita”, navodi se u jednom od dopisa mještana.

Mještani ukazuju da mnogi tu imaju poslovne prostore. “ Planom bulevara zatvara se prilaz do njih, čime nam se nanosi šteta”.

DUP Murtovina, koji obuhvata ovaj prostor, je, tvrde, usvojen u neregularnoj proceduri – bez javne rasprave. Obraćali su se tim povodom Ministarstvu saobraćaja i pomorstva. ,,Pod velikim znakom pitanja je formalna zakonitost tog DUP-a. Zašto manje izmjene, odnosno izvjesne korekcije glavnih projekata ulica, parkinga i pješačkih i biciklistističkih staza ne idu ka tome da poboljšaju kvalitet života stanovnika? Ili je ipak cilj da se zadovolje potrebe pojedinaca, na uštrb drugih”, piše u dopisu mještana ministru Osmanu Nurkoviću, koji je tada rukovodio tim  resorom.

Ivanović  napominje da su mještani u dopisu ministru Nurkoviću posebno ukazali i na problem eksproprijacije. ,,Predloženim rješenjem investitori moraju eksproprijatisati od 50 do skoro 100 odsto više terena  u startu, jer su brojni objekti projektom ostali bez pristupa saobraćajnicama”.

Iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva su kazali da je sve  u skladu sa propisima. No, način na koji su iz Ministarstva utvrdili da je izgradnja bulevara u skladu sa propisima je problematičan. ,,Ne ulazeći u planska rješenja DUP Zlatica B i DUP Murtovina, zaključeno je da je položaj osovine bulevara, kojim je definisano saobraćajno rješenje sadržano u Glavnom projektu, usklađen sa važećim planovima”, pokušali su da objasne.

Kako su, ne ulazeći u planska rješenja, utvrdili da je sve po propisima, ne znaju ni mještani. ,, Nije se moglo postupati po našem zahtjevu ne ulazeći u planska rješenja, jer to nije u skladu sa zakonom”, navodi u ime mještana Sandra Ivanović.

Iz Vladinog resora za saobraćaj i pomorstvo tvrde i da je broj saobraćajnih traka istovjetan sa brojem iz DUP-a Zlatica B, izuzev u zoni raskrsnice sa Dunavskom ulicom. ,,Na raskrsnici sa Dunavskom ulicom je zbog smaknutih rakrsnica iz oba kontaktna plana (DUP Zlatica B i DUP Murtovina), iz razloga bezbjednog odvijanja saobraćaja, u glavnom projektu zatvoreno ostrvo, tako da nema lijevih skretanja ni iz jednog smjera. U toj zoni su projektovane tri trake: dvije za smjer pravo i jedna za desno iz smjera Podgorice ka Kolašinu, dok su u suprotnom smjeru projektovane dvije trake”, kazali su još iz Ministarstva.

Mještani ni sa ovim navodima nadležnih nisu saglasni. ,,Nije jasno na što se misli pod raskrsnicom sa Dunavskom ulicom. Ta ulica i bulevar se nigdje ne ukrštaju diretno. Pod pretpostavkom da se misli na ulicu koja direktno spaja bulevar i teretnu željezničku stanicu, koja se ukršta sa Dunavskom ulicom, tvrdimo da tu ne postoji nikakav konflikt u DUP-ovima, niti ima nebezbjednih tačaka”, kaže Ivanovićeva.

Početkom godine, održan je sastanak sa projektantom i nadležnima iz Ministarstva i Glavnog grad. “Predstavnici Ministarstva i Glavnog grada su stali u odbranu tvrdnji projektanta da se projekat radi u skladu sa detaljnim planovima, jer se nalazi u oba detaljna plana. Svjesno su obmanuli predstavnike mještana, jer nemaju zakonske kapacitete da presuđuju o ovim pitanjima. Oni su samo mogli da iznesu svoje lične stavove, a trebalo je da saslušaju predstavnike mještana i projektanta, i da potom proslijede njihove zahtjeve onome kome je Zakon dao pravo da odlučuje o ovim pitanjima”, kaže Vladimir Ivanović.

Projektom se, smatra Ivanović, ne vodi briga ni o održavanju kolovoza. ,,Potez bulevara od starog stadiona Koma duž zlatičkog parka primjer je neprihvatljivog rješenja: kolovoz je ostavljen na milost i nemilost suncu, desna traka je sva u rupama, što je posljedica loše projektovane atmosferske kanalizacije”, kaže on.  “Pregrijavanje od asfalta guši vozače, a i šetače koji ionako moraju držati ruku uz tijelo da je ne otkine auto. Tu je mogla biti šuma u bar tri reda, sa trotoarom od bar četiri metara i biciklističkom stazom od pet metara, kao i ostrvima od dva i po metra. I sve to na obje strane”.

Iz Ministarstva saobraćaja i pomorstva su na  predloge u vezi sa namjenama površina i organizacijom prostora uz bulevar Vladimira Ivanovića odgovorili – da nisu nadležni.  Ovakavi odgovori Ministarstva sugerišu da investitori ne podliježu zakonskim okvirima i da je moguće utvrditi da je nesto izgrađeno u skladu sa planskim rješenjima, bez uvida u njih. Gdje je država da odgovori Ministarstvu?

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

TU DRAŽINI NASLJEDNJICI, TU MILO PRVI GERILAC CRNE GORE: Tuguj, bronzana stražo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjednica parlamenta u četvrtak nije nastavljane do zaključenja Monitora. Glasanje čekaju budžet, rezolicija o Srebrenici, ministar pravde. Iz DF-a stiže obavještenje da oni neće glasati ni za jedan novi prijedlog koji stigne od Vlade Zdravka Krivokapića. Poslanici DPS obukli su odijela i čekaju glasanje. Početak razrješenja ili novi zaplet

 

Skupštinska rasprava o zahtjevu predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića da ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić bude razriješen dužnosti, nakon što je odbio da podnese ostavku, zbog negiranja genocida u Srebrenici i relativizovanja presuda međunarodnih sudova koji su taj genocid presudili i osudili, postala je dramatičnija nego što se moglo pretpostaviti.

To da  Vlada nema podršku dobrog dijela  većine u parlamentu znali smo od ranije. Kao što nikakvu novost nije predstavljala ni premijerova namjera da se, koliko god je to moguće, distancira od predstavnika naroda iz poslaničkih klubova DF-a, PzP-a i, sve više, SNP-a. Ali dubina razdora je iznenadila čak i  upućene.

Premijer je  otišao iz Skupštine nakon što je poslanicima vladajuće većine i malobrojnim predstavnicima opozicije koji su se seirili, poručio kako je „ovdje prisutan nemoral i političko licemjerje“. Još je Krivokapić onima koji su ga predložili i izabrali za premijera zamjerio: „Pozivate na dijalog a čitavo vrijeme ucjenjujete… Ovdje se toliko laži čuje da se postavlja pitanje što je to politika“.

Oni su potom, pošto ih je premijer ostavio da sami vidaju rane, poručili da se, nakon „kafansko-prostačkog nastupa premijera, osjećaju loše zato što podržavaju čovjeka koji je nedorastao povjerenom poslu“ (citat Miodrag Lekić). Odnosno, da je „danas pravi momenat“ za razgovore unutar vladajuće koalicije o izboru novog premijera i Vlade pošto „ovaj premijer zaista ne zaslužuje da vodi Vladu” (Slaven Radunović).

Prethodno je i Milan Knežević definisao odnos DF-a prema Krivokapiću: ,,Ako budete sa DPS-om smijenili Leposavića niste premijer, a ako ga ne budete smijenili niste više premijer“. Iskustvo nas uči da obećanja, baš kao ni prijetnje, čelnika DF-a ne smijemo uzimati zdravo za gotovo, ali je sve očiglednije da postojeća kohabitacija na relaciji zakonodavna – izvršna vlast ne može trajati još dugo, a da ozbiljno ne ugrozi osnovne interese građana. Makar bilo jasno da je postojeća Vlada, možda, najviše što aktuelna većina može da ponudi.

Knežević objašnjava: „Kriv sam ja zato što sam ga predložio za mandatara. Neka mi oproste glasači što sam im rekao da nećemo izdati ideološke principe. Sporazum trojice (Krivokapić-Bečić-Abazović, prim. Monitora) mogu da okače mačku o rep jer po njemu treba da pristanem da ne budem Srbin i priznam UCK tvorevinu Kosovo”. Pa dodaje kako DF „ne obavezuje Sporazum sklopljen bez znanja onih koji su podržali Krivokapića. U Sporazumu ne piše Srebrenica pa se premijer poziva na sporazum…“.

Dodatna objašnjenja ponudio je Jovan Vučurović, poslanik DF-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode. Ministra Leposavića napadaju oni koji godinama istrajavaju u mržnji i fašizmu prema srpskom narodu kaže on: ,,Tačka spajanja svih koji napadaju ministra je antisprstvo”. Pa precizira da su tu „DPS i sateliti, montenegrinski fanatici u medijima, tu je takođe i koncern Vijesti kao klasični antisrpski medij tu su i tzv. građanisti, a u stvari okoreli antisrbi“. Predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode ne da ministra pravde koji se proljetos proslavio izjavom: „Ja sam spreman da priznam da je u Srebrenici učinjen zločin genocida kada se to i nedvosmisleno utvrdi“. Još je Leposavić, tada, obznanio da je sud u Hagu „izgubio svoj legitimitet“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

80 GODINA OD OPERACIJE BARBAROSA: Uloga Jugoslovena u špijunskim igrama između Hitlera i Staljina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno objavljena knjiga njemačkog publiciste i novinara Mihaela Martensa o Ivu Andriću „U požaru svjetova“ otkriva malo poznate detalje o spektakularnom obavještajnom radu ambasade Kraljevine Jugoslavije u Berlinu uoči i nakon početka Drugog svjetskog rata

 

U 3 sata i 15 minuta  22. juna 1941, njemački radio vezisti su poslali kodni signal Dortmund za 3 miliona njemačkih vojnika nagomilanih uz granicu Sovjetskog Saveza u dužini od 2.900 km. Time je otpočeo Slučaj Barbarosa – kako se kodno zvala invazija na Sovjetski Savez. Dojučerašnji saveznici, koji su zajedno počeli Drugi svjetski rat napadom na Poljsku i raskomadali istočnu Evropu, od toga trena su smrtni protivnici. Sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin i njegova Crvena armija su zatečeni nespremni jer nisu očekivali rat prije nego Njemci dotuku Veliku Britaniju i time izbjegnu fatalni rat na dva fronta kao 1914. Crvena armija je bila daleko brojnija po ljudstvu i naoružanju od Njemačke i njenih saveznica. Međutim, njemačka avijacija je samo u prva tri dana rata zbrisala preko 3.900 sovjetskih borbenih aviona, od kojih je ogromna većina uništena na zemlji, uz gubitak od svega 78 svojih. Nakon šest dana rata, njemačke oklopne jedinice su već bile u Minsku, glavnom gradu Bjelorusije, pošto su munjevito razbile i uništile 5 sovjetskih armija.

Sva dotadašnja upozorenja Moskvi o predstojećem napadu Staljin je odbacivao kao provokacije Britanije i njenih saveznika kojima je, po njegovom ideološkom ubjeđenju, cilj bio da ga uvuku u rat za kapitalističke i imperijalističke ciljeve. Staljin je doprinio nespremnosti svog carstva za rat jer je u čistkama i montiranim suđenjima krajem 30-ih poubijao preko 30.000 visokih oficira zamijenivši ih partijski podobnim ali vojnički nesposobnim kadrom. Od pet maršala Sovjetskog Saveza samo su dva sačuvali glave na ramenima dok je samo jedan armijski general, od ukupno 16, preživio čistke. Od ukupno 57 komandanata korpusa, 50 su pogubljeni kao „narodni neprijatelji i kontrarevolucionari“ uz koje su likvidirana i 154 divizijska generala od ukupno 186.

Njemački vođa Adolf Hitler je 18. decembra 1940. godine izdao u najvećoj tajnosti Direktivu br. 21  kojom se naređuju pripreme i glavni pravci invazije. Međutim, nije se ni završila kalendarska 1940. godina a iz jugoslovenske ambasade u Berlinu je stigao u Beograd izvještaj da Njemačka priprema vojni pohod na Rusiju.

Ambasador u nacističkoj Njemačkoj je od aprila 1939. godine jugoslovenski pisac i kasniji nobelovac Ivo Andrić. Osoblje ambasade je malobrojno i čini ga svega 15 zaposlenih. Jedan od njih je i četrdesetdvogodišnji vojni ataše i pukovnik Vladimir Vauhnik koji je stigao u Berlin nekoliko mjeseci prije Iva Andrića. Vauhnik je bivši pitomac austro-ugarske vojne gimnazije u Mariboru. Tokom Prvog svjetskog rata je ranjen i povučen u pozadinu. Po osnivanju Jugoslavije završava generalštabnu školu u Beogradu i kasnije prestižnu višu vojnu školu u Francuskoj. Prije nego je poslat u diplomatsku službu u Njemačku, radi kao profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu gdje predaje vojnu strategiju. Osim maternjeg slovenačkog govori još pet jezika, uključujući i njemački bez akcenta. Odmah po dolasku u Berlin Vauhnik je razvio živopisnu objavještajnu aktivnost koja će mu donijeti divljenje i samih Njemaca.

Krajem 1940. godine na prijemu kod Maršala Njemačkog Rajha i drugog čovjeka države Hermana Geringa uspio je od njega samog kroz ćaskanje dobiti podatak da će Njemačka do polovine proljeća 1941. godine imati 200 divizija na raspolaganju. S obzirom na to da je protiv Britanije dovoljno svega 40-ak divizija, Vauhnik je logički zaključio da je toliko povećanje Vermahta (njemačke armije) uvertira u rat protiv Rusije. Ubrzo njegove procjene potvrđuje slovački vojni ataše u Berlinu koji mu saopštava da im Njemci traže da „spreme dvije divizije za operacije na Istoku“.

Ubrzo će u Beograd početi da stižu vrlo precizni podaci o proizvodnji lovaca, bombardera, tenkova i druge moderne vojne opreme sa detaljnim tehničkim karakteristikama. Takođe Vauhnik šalje iscrpne izvještaje o njemačkim vojnim transportima prema granici sa Rusijom kao i operativne planove protiv Jugoslavije i Grčke. On poimenice navodi njemačke divizije sa matičnim brojevima koje su određene za glavni udar na Balkan i kasnije na Rusiju . Vauhnik je, nakon martovskog puča u Beogradu, 1. aprila 1941. godine, poslao kraljevskom generalštabu informaciju da slijedi njemački napad na Jugoslaviju 6. aprila.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo