Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čovjek u gradu prkosa

Objavljeno prije

na

Cetinjanin Božo Lipovina plovio je 12 i po godina morima. Sve do 90-ih. Kao i grad u kome živi, Lipovina je početkom devedesetih digao glas protiv rata i nacionalističkog ludila. Platio je cijenu otpora – hapšen je, godinama suđen, a država mu je oduzela pasoš i onemogućila rad. ,,Upoznao sam mnoge gradove i države, ali nijesam poznavao ljude. Ljude sam upoznao tek devedesetih u Crnoj Gori”, kaže Lipovina.

U oktobru 1991. Lipovina objavljuje odgovor na tekst Mila Đukanovića Dobićemo nametnuti rat: ,,Ljudi kao što ste Vi, gospodine Đukanoviću, u ovom ludom vremenu pretenduju da se bave politikom, jer im ona jedino može obezbijediti mnoge ugodnosti od koji će se Crnogorci u budućnosti zastiđeti”.

,,Nije bilo pametno. Bilo je glupo obratiti se otvorenim pismom tada Milu Đukanoviću koji je pozivao na rat, na paljenje Dubrovnika. Bilo je glupo, ali tako je morao reagovati čovjek koji ima savjesti”, kaže Lipovina.

Nije to jedina stvar koju je Božo Lipovina učinio kao čovjek koji ima savjesti. Dok je Cetinje, predvođeno liberalima, budilo savjest Crne Gore pjevajući sa trgova – oprosti nam Dubrovniče, Cetinjani su pružali utočište izbjeglicama.

Lipovina se sjeća da ga je u maju 1992. zvao Bobo Bogdanović i pitao bi li mogao primiti jednog čovjeka.

,,Naravno, rekao sam. Kod mene je došao mladić plav, plavih očiju, oko 180 sanitimetara visok. Bio je ćutljiv. Fino obučen, ali se vidjelo da je odjeća pohabana od bježanja, čega li”.

,,Zvao se Mirza. Iz Bosne. Iz njegove priče sam kasnije saznao da je odslužio vojni rok. I da ga je policija uhapsila, ovdje u Crnoj Gori. Tu kod Cetinja bio je neki udes i on je iskoristio priliku i pobjegao. Bježeći naišao je kod nekog domaćina koji ga je primio. On je zatim kontaktirao Bogdanovića. I tako je došao kod mene”.

Mirza je bio u domu Lipovina nekoliko mjeseci. ,,Nazvao je oca u Bosni da mu javi da je bezbjedan. Rekao mu je gdje je. Mirza mi je kazao da mu je babo rekao – kada si na Cetinju na sigurnom si”.

Poučen Mirzinom sudbinom i pričom o tome da po Crnoj Gori hapse muslimane iz Bosne, Lipovina je napisao članak i pokušao da upozori na ono što će kasnije biti poznato kao zločin deportacija. Članak je ponio u Pobjedu. Zamjenica urednika mu je rekla da je bolje da dođe kada urednik tu bude. Kada je pročitala tekst, rekla mu je otvoreno – ne znam koliko vam je ovo pametno.

,,Nije bilo pametno, ali morao sam da reagujem. Kada sam došao drugi put, tu je bio urednik, Konatar. Rekao mi je – ti koji se interesuješ za neprijatelje srpstva, ako nastaviš da pišeš ovakve tekstove uskoro će se neko zainteresovati za tvoju glavu. Uz pomoć portira tada su me izbacili iz Pobjede”.

Bogdanović i Lipovina uspjeli da preko prijatelja u Ulcinju prebace Mirzu u Albaniju. ,,Javio mi se iz Italije da je dobro. Kasnije sam čuo da je otišao u Ameriku, u Detroit”.

Nakon Oluje 1995. godine iz Hrvatske su utočište na Cetinju kod Lipovina našla dva brata Jovanovići – Dragan i Milan. ,,Kasnije su uspjeli da izbjegnu u Grčku. Jedan je poslije završio fakultet u Beogradu i danas tamo živi. Sa njim održavam kontakt”, priča Lipovina.

,,Kod mene je nekoliko godina bio i Radulović iz Osijeka. Završio je fakultet u Podgorici. Poslije je radio kod Save Parače u Crnagoraputu. Izgubili smo kontakt”.

Kada je počeo rat na Kosovu opet su se organizovali i pomagali ljudima. U pismu prijateljima iz Ulcinja Lipovina tih godina poručuje: ,,Dok god bude živih Cetinjana, vaše porodice će biti na sigurnom”. Lipovina je 1999. primio porodicu Jašari. Kada se sve smirilo, vratili su se na Kosovo.

Za pomaganje unesrećenima tokom devedesetih Lipovina je primio zahvalnice iz Ulcinja i Trebinja. Ističe da nije on jedini pomagao, da je takvih primjera na Cetinju bilo dosta.

Takvo Cetinje i Cetinjani nijesu odgovarali vlasti ni tada ni danas. ,,Bez obzira na sve to što je Cetinje radilo 90-ih. Današnjoj vlasti ne odgovara da je Cetinje kao 90-ih kada su ljudi protestovali svaki dan. Oni su fabrike zatvorili, narod je gladan”, kaže Lipovina.

,,Danas je Cetinje grobište. Ništa ne radi. Grad je potpuno uništen kulturološki, materijalno. Cetinje čeka sudbinu Rijeke Crnojevića. To sam i objavio prije mnogo godina”.

Svođenje Cetinja na tu mjeru je, po Lipovini, tačno ono što je Milo Đukanović napisao u tekstu u Omladinskom pokretu krajem ‘80-ih da Obod treba zatvoriti, a Cetinje disciplinovati.

,,No, Cetinje se ne da tako lako disciplinovati. Ono je zadržalo duh. Veliki broj ljudi ima još to sačuvano. Manji je dio onih koji su 90-ih bili vojnici Slobodana Miloševića i crnogorske vlasti. Oni su to i danas i oni su najbolje prošli. Njima je podijeljeno to što je ostalo od cetinjske privrede. Dobili su sjajne kredite, preuzeli su zapošljene. Ovaj drugi sloj, koji je bio protiv strašnih činjenja koja su se dešavala u Crnoj Gori i Jugoslaviji, platio je ceh. Oni i dan danas trpe posljedice toga vremena”.

Lipovina priča da je svaki zarađeni dinar sa broda ulagao u Crnu Goru, imao lokale u Cetinju, Budvi… No, devedesetih počinju suđenja i progoni.

,,Na sud su me zvali 238 puta, pa ću se obratiti Ginisovoj knjizi dako uđem i u nju”.

Prilikom hapšenja 1993. slomili su mu sedam rebara.

,,Obraćao sam se nakon toga svima, premijeru, predsjedniku države, predsjedniku Vrhovnog suda. Svi su me primili i rekli da su upoznati sa tim i da je to strašno”.

Nakon 20 burnih godina, i kako kaže, borbe za Crnu Goru, Lipovina je razočaran. ,,Ispada da smo se borili za lopove, kriminalce, a ne za pošten svijet. Ipak, nadam se da je pošteni i razočarani svijet u većini i da će uspjeti da izgradi neku bolju Crnu Goru”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo