Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PODSTANARI I BESKUĆNICI,  DANAS I OVDJE: Ključ u bravu i put pod noge

Objavljeno prije

na

Onima koji nemaju svoje stanove ili kuće preostaje da se uzdaju u milost ili samovolju ljudi čiji su podstanari. Države tu nema. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem

 

,,Samohrana sam majka dvoje djece. Već duže živimo kao podstanari kod istih ljudi. Virus me je ostavio bez posla i više ne mogu da plaćam kiriju. Zamolila sam gazdu da me malo sačeka dok se ne snađem za novac. Zauzvrat – hladan tuš. Nerazumijevanje i grube riječi da nađem bolje. Ako mogu“, podijelila je muku  anonimno na društvenim mrežama ovih dana jedna građanka Crne Gore.

Njen slučaj nije usamljen. Mnoge je, usljed krize izazvane širenjem virusa COVID-19, zadesila ista sudbina. Podstanari, naročito oni „na crno“, koji nisu potpisali ugovor pri useljenju, nevidljivi su za sistem  O tome da li će ostati bez krova nad glavom dok virus hara, odlučuje  dobra volja stanodavaca. Ili samovolja.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Gotovo 10 odsto ili 18.425 domaćinstava u Crnoj Gori su podstanarska ili zakupljuju stan u kome žive. Ako se ova brojka pomnoži sa prosječnim brojem članova domaćinstva, dobija se podatak da u Crnoj Gori ima oko 60.000 građana koji žive kao podstanari.

Nezvanično, taj broj je i veći. Koliko ima građana koji izdaju stanove, poslovne prostore ili zemljišta, ne zna se.

Stanovi se godinama štancuju, naselja niču, ali za najugroženije kategorije stanovništa, čak ni u doba pandemije, nema rješenja. Dosadašnja stambena politika temelji se istovremeno na hiperizgradnji stanova i nekontrolisanom rastu gradskih i drugih naselja. I lošoj planskoj dokumentaciji.

Iz pojedinih političkih partija apelovali su na Vladu da, pored ostalih mjera koje sprovodi, obrati pažnju i na probleme podstanara koji su u veoma nezavidnoj situaciji.

Prema dosadašnjim podacima, Budva je grad sa najviše podstanara, čak 22 odsto od ukupnog broja domaćinstava, dok ih je u Andrijevici najmanje.

,,Radim kao konobar u Podgorici. Posla nema, ali me je bar tu sreća pogledala, jer me gazda nije ostavio na cjedilu. Iako ne potpunu, ipak primam platu. Muku mučim sa stanom. Gazda za moje molbe neće ni da čuje, redovno me zove da isplatim kiriju. Probao sam da mu objasnim da nemam dovoljno ni za hranu. Uzalud“, kaže Monitorov sagovornik koji je želio da ostane anoniman.

Monstat je utvrdio da u Crnoj Gori ima 122.462 stana više nego što ima porodica. Ukupan broj stanova u Crnoj Gori, prema popisu iz 2011, je 314.704. Ovo je čak za 27 odsto više u odnosu na broj stanova prema popisu iz 2003. godine. Prema zvaničnim podacima Uprave za nekretnine, određeni broj građana Crne Gore posjeduje više stambenih jedinica, pa tako po dva stana imaju 44.744 osobe, tri 13.120, četiri 4. 976, a pet i više stambenih jedinica posjeduje 1.795 građana.

Od posljednjeg popisa, masovna izgradnja stanova nastavljena je nesmanjenom brzinom.

U Nacionalnoj stambenoj strategiji za period do 2020. godine navodi se niz problema koji do danas nisu riješeni. Bespravna izgradnja na najatraktivnijim područjima širom Crne Gore, prilikom čega se ne poštuje veliki broj tehničkih, saobraćajnih, ekoloških i drugih zahtjeva, trend prenamjene poljoprivrednog zemljišta, intenzivna prodaja zemljišta stranim državljanima… Ni korona ništa ne može ovakvoj agresivnoj gradnji u Crnoj Gori. O tome svjedoče brojne fotografije aktivnih gradilišta koje se ovih dana šire društvenim mrežama.

Istovremeno, prema istom izvoru, čak 27.000 domaćinstava u Crnoj Gori nema riješeno stambeno pitanje na adekvatan način. To znači da su  prinuđeni da plaćaju izuzetno visoku zakupninu za stan u odnosu na  mjesečna primanja.

U periodu od 1990. godine, uprkos činjenici da su izdvajali sredstva za stambeni fond, značajan broj zaposlenih nije uspio da riješi stambeno pitanje.

Nije na odgovarajući način riješeno ni stambeno pitanje socijalno ugroženih domaćinstava. Prošle godine, ubrzo nakon što je Vlada iz budžeta odabranim javnim funkcionerima podijelila stanove ili stambene kredite pod bagatela uslovima, zatvoreno je i jedino prihvatilište za beskućnike u glavnom gradu, koje se nalazilo u naselju Konik.

Iz Sekretarijata za socijalno staranje su se pohvalili ovim projektom. No, nisu bili spremni da odvoje godišnje blizu 60.000 eura, koliko je, kako su tvrdili, koštao ovaj servis.

Tako su beskućnici završili nazad. Na ulicu. Ne postoji nikakva evidencija o njima.

Ima i primjera ljudskosti. ,,Gazda, koji od izdavanja stana živi i školuje djecu, rekao nam je da ne plaćamo kiriju dok sve ovo ne prođe. Poslije koliko ko bude mogao”, kaže studentkinja D.J. koja živi u Podgorici sa cimerkama.

Ovakvi potezi vraćaju vjeru u ljude. Vrijeme je da nadležni, osim u restriktivnim mjerama, pokažu efikasnost u još nečemu kako bi pomogli najranjivijima u društvu. A mi da ne zaboravimo da u teškim vremenima nema veće pomoći od čovječnosti.

                                                                                                                                                                  Andrea JELIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA: SELEKTIVNE ISTRAGE SPECIJALNOG TUŽILAŠTVA: Pozivanje na otpor nasilju – opasno krivično djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se SDT ekspresno bavi istragom blokada budvanskih saobraćajnica, mnoge afere o milionskim pronevjerama i špekulacijama sa opštinskom imovinom za vrijeme višegodišnje vladavine DPS-a Budvom, godinama su u fazi izviđaja

 

Prođe i jun a u Budvi se politička bura ne stišava. Zgrada lokalne samouprave i dalje je pod blokadom. Opština ne radi, na ulazu su pripadnici privatnog obezbjeđenja koji legitimišu zaposlene i dozvoljavaju ulazak samo osobama sa spiska koji je napravio novoproglašeni predsjednik Opštine Nikola Divanović.

Predsjednici Opštine i SO Budva Marko Carević i Krsto Radović svakoga jutra  dolaze na posao, ali im obezbjeđenje ne dozvoljava ulazak u kancelarije. Odigrana je još jedna besprizorna scena ispred Opštine. Oni koji su političkim, pravnim i policijskim nasiljem zaposjeli fotelje gradonačelnika Budve i predsjednika parlamenta, pokušali su da ponize Carevića i Radovića tako što im je privatno obezbjeđenje uručilo rješenja o njihovom razrješenju sa funkcija, koja nisu ni propisno ovjerena.

Time se pokazuje strah od suočavanja i politička nadmenost iza koje stoji policijska sila i Partija. Nasilno prekrajanje izborne volje građana u Budvi sinhronizovanim djelovanjem državnih institucija i upotrebom gole policijske sile, nastavljeno je progonima partijskih aktivista Demokrata i DF-a. Za to vrijeme, u njihove fotelje  ustoličeni su novi ljudi, predsjednik Nikola Divanović (DPS) i predsjednica Skupštine Anđela Ivanović iz Crnogorske. Ovo dvoje mladih ljudi nemaju, izgleda,  problem sa tim što njihove fotelje čuvaju policijski kordoni, što ispred zgrade, u kojoj su tobože glavni, stoje parkirane policijske marice, spremne za hapšenje građana koji pokažu otpor političkoj korupciji.

Nisu digli glas protiv bestijalnog prebijanja građana Budve koji su mirno protestovali. Pokazali su nedostatak empatije prema sugrađanima i ambiciju da po svaku cijenu zauzmu fotelje koje im ne pripadaju. Budva je mali grad, plemenski i bratstvenički definisan, pa se u javnost odašilju porodična neslaganja sa njihovim postupcima.

U političkom ratu koji se vodi u Budvi izdvojila su se dva lika, dva političara iste generacije srednje škole „Danilo Kiš“, Dragan Krapović i Nikola Divanović. Svaki na svoj način. Obojica rođeni Budvani, našli su se na suprotstavljenim političkim stranama.  Krapović je legalno postao dio vlasti u Budvi,  Divanović želi da mu vlast preotme. Pri tom ne bira sredstva. Divanović je bio dio prethodne DPS vlasti u Budvi, na funkciji sekretara za stambeno-komunalne poslove. „Proslavio“ se kao sekretar devastacijom drevnih bedema Starog grada, koji su varvarski izbušeni radi montiranja iluminacije po projektu poznatog dizajnera Karima Rašida. Ta neprikladna instalacija, po nalogu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, morala je biti uklonjena. Šteta koja je vrijednom kulturno-istorijskom spomeniku kulture napravljena, procijenjena je na oko 200.000 eura potrebnih za sanaciju. Mjesna zajednica Stari grad podnijela je krivičnu prijavu protiv Divanovića zbog oštećenja zaštićenog spomenika kulture, čiji epilog nije poznat.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRELO LJETO: Umjesto sezone – kampanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni izbori biće održani tokom ljeta. Umjesto da se punim kapacitetom angažuje na spašavanju turističke privrede koja donosi četvrtinu BDP-a, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći borbu za glasove. Kampanja uveliko traje

 

Parlamentarni izbori će biti održani krajem avgusta ili početkom septembra, saopštio je predsjednik države i vladajuće partije Milo Đukanović  nakon konsultacija na kojima se nije pojavio nijedan predstavnik opozicije. Tako su potvrđene najave da bi građani Crne Gore, ali i dio stanovnika zemalja u okruženju koji su i dalje upisani u naš birački spisak, na ovdašnja birališta mogli već 30. avgusta ili 6. septembra.

Đukanović bi, dakle, izbore mogao raspisati u narednih petnaestak dana. Prema ponašanju premijera i ministara u Vladi Duška Markovića jasno je da se  izborna kampanja već rasplamsala. Makar za zvaničnike vladajuće koalicije. U danu kada je započet ovaj tekst (srijeda 17. jun)  premijer i njegovi ministri –  Aleksandar Bogdanović, Milutin Simović, Nikola Janović i  Damir Šehović  špartali su Crnom Gorom uzduž i poprijeko, polažući temeljce i zidajući obećanja u pećinama, na školskim poligonima, pred Kućom meda… Već viđeno.

Novitet je to što će,  prvi put od ozvaničenja višepartizma u Crnoj Gori, parlamentarni i lokalni izbori u nekoliko opština biti održani tokom ljeta. U jeku turističke sezone koja je lani donijela tek nešto manje od četvrtine bruto društvenog proizvoda (1,1 milijardi eura). Pandemija je uslovila da ovog ljeta crnogorskoj turističkoj privredi, i svima onima koji od nje žive, prijeti katastrofa. Umjesto da se to pameti i snage sa kojom raspolažemo stavi u funkciju spašavanja onoga što bi se spasiti moglo, vlast je odlučila da jul i avgust provede vodeći ljutu borbu za glasove.

Ta odluka nije slučajnost ni posljedica nemara, već pažljivo proračunata operacija. Već je jasno da će DPS izbornu kampanju, odnosno onaj njen vidljivi i legalni dio, zasnivati na tvrdnji da su oni (Vlada i NKT) najzaslužniji što je Crna Gora kroz prvi talas epidemije prošla relativno jeftino. I, ponovo, na insistiranju da su baš oni najtvrđa linija odbrane „neprijateljima države“, za ovu priliku, oličenim u sveštenstvu SPC i njihovim sljedbenicima koji se od početka godine mirnim protestima bore protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. I za još ponešto, da se ni mi ne pravimo slijepi i gluvi.

Ispod površine, DPS ne želi da se odrekne metoda koje mu tri decenije donose izbornu pobjedu. Afere Snimak, Državni udar, Koverta nijesu dobile sudski epilog iako za njih znamo od 18 mjeseci do osam godina. Sljedstveno, znani i neznani jelići i stijepovići i dalje su slobodni da glasove pribavljaju obećanjima o zapošljenju ili novcem koji lojalni biznismeni velikodušno i tajno daruju vladajućoj partiji. Dolazeća ekonomska kriza i porast broja nezaposlenih aktuelizuje računicu senatora DRI: jedan zaposleni – četiri glasa. Odbjegli biznismen Duško Knežević pokazao nam je, na konkretnom primjeru, kako izgleda ono što je Milo Đukanović koju sedmicu kasnije objasnio kao „interesnu dobrovoljnost“.

DPS tokom kampanje želi da pobjegne od priče o nepotizmu, kriminalu, korupciji i očiglednim ekonomskim promašajima. Gradnja prve dionice autoputa ulazi u šestu godinu; vlast ne želi da naplati poreski dug od tajnih sponzora po cijenu da proda/iznajmi najvrijednije državne resurse; brodovi državne kompanije umjesto prihoda donose dugove i bruku; DPS menadžeri urnišu preostala državna preduzeća uzimajući, kao naknadu za tu rabotu, mjesečne plate veće od prosječne godišnje neto zarade u Crnoj Gori (Plantaže ). Evropa se čudi i ruga pravosuđu i tužilaštvu u kojima vlada vanredno (v.d.) stanje. I bezakonje. Formalno i nezvanično.

Vlast  umjesto reformi nudi stare podjele. Đukanović je ukazao na SPC kao najvećeg (političkog) protivnika na narednim izborima. „SPC se odlučila da skine rukavice i razgovara iz pozicije političkog subjekta, usmjeravajući vjernike za koga će glasati“, konstatovao je. I optužio čelnike Mitropolije da „manipulišući vjerskim osjećanjima ljudi žele da promijene vlast u Crnoj Gori”. A to je, zna se, najveći od svih velikih grehova. Zato je Đukanović pred  DPS postavio „jasan zadatak“. Da na izborima pobijede SPC. I poručio: „Varaju se svi da litije mogu ugroziti temeljne vrijednosti našeg društva”.

Prošle nedjelje rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović je, gostujući na jednoj tribini u Podgorici, prisutnima objašnjavao kako „nacionalizam ne može biti temelj crkvenog identiteta“. I da se o tome već „ozbiljno razgovara“ unutar crkve. „Srpska pravoslavna crkva nije najprimjereniji naziv za jednu prasvoslavnu crkvu, kao što nije ni ruska, ni bugarska. Ali nije na političarima da rješavaju kako da prevaziđemo te nacionalne nazive i kako ćemo doći do naziva i konstitucije crkve koja nas neće nacionalno opterećivati…“, kazao je Perović.  Te smirenosti se u stvari boji Đukanović. Možemo Perovićeve riječi tumačiti i ovako i onako, ali ih je nemoguće smjestiti u kontekst nedemokratskih prijetnji Crnoj Gori i njenim građanima. Zato je nemoguće ne primjetiti kako se institucije države pod nadzorom DPS – od policije i tužilaštva, do pojedinaca iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i Instituta za javno zdravlje – selektivno i diskriminatorski odnose prema različitim okupljanjima i njihovim organizatorima.

Ako se 21. maja, na Dan nezavisnosti, pridružite pješačkim i motorizovanim kolonama sa obezbijeđenim zastavama, besplatnim gorivom i potrebnom dozom osvježavajućih napitaka i alkohola – čestitaće vam i zahvaliti se premijer Marković lično. Pa neka neko pomene zabranu okupljanja i kršenje mjera NKT. Kad se okupe neistomišljenici vlasti, strava od korone naraste do čudovišnih razmjera. Slijede stroge mjere. U pritvoru završe sveštenici kojima se na teret stavlja to što se na litijama okupilo više od „dozvoljenih“ 200 osoba.

Vlast se svojski trudi da pokaže kako je Crna Gora kojom oni upravljaju zemlja dvostrukih aršina. Haos, nasilje i u Budvi su posebna priča. Kad se sve  sabere, tačne su ocjene opozicionih prvaka da su uslovi za predstojeće izbore gori od bilo kojih od 2006. do danas. „Đukanović političku scenu u Crnoj Gori posmatra kao berzu na kojoj trguje poslaničkim i odborničkim mandatima, što ga čini direktnim krivcem za najgori izborni ambijent u Crnoj Gori od uvođenja višestranačja”, poručile su Demokrate objašnjavajući zašto se neće odazvati njegovom pozivu na konsultacije oko datuma izbora. I poslanik Neđeljko Rudović, u ime DEMOS-a, kaže da je Crnoj Gori prije svega neophodan dogovor o tome „da li je moguće u ovakvim okolnostima održati regularne izbore”.

Ali svakoga mora da začudi zašto, kad je to tako, među opozicionim liderima nema ozbiljnije inicijative da se makar razgovara o minimumu prihvatljivih uslova za izlazak na izbore. Neki od njih kao da se trude da zaborave na zajedničku obavezu koju su prihvatili, svi skupa, potpisujući u martu prošle godine sa građanima  Sporazum za budućnost. Tamo su  precizno navedeni uslovi koje je neophodno ispuniti da bi opozicija izašla na izbore. Onda su „zaboravljeni“.

Statističari su izbrojali da će predstojeći parlamanetarni izbori biti 11 u eri višepartizma i peti od obnove nezavisnosti. Građani čekaju na prve slobodne. Bez nade da će ih dočekati ove godine. Krhke su i nade da će opozicija odbiti da učestvuje u igri i da neće dati legitimitet režimu. I još jednoj turi nasilja.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZDRAVSTVENI RADNICI, ZABORAVLJENI HEROJI PROLJEĆA KORONE: Kad aplauzi utihnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je odbila da medicinarima poveća platu. Pored čuvenog nemanja para, objasnila je da bi to dovelo u neravnopravan položaj druge profesije. Zna se – Vladi je do pravde veoma stalo, posebno kada su u pitanju džepovi funkcionera

 

Vlada je protekle nedjelje odbila predlog da se zaposlenima u zdravstvu koeficijenti zarada povećaju za 15 odsto.  Em nema para, em su objasnili da su dva sindikata zdravstva već pristali na manje povećanje plata. Krivi su sindikati jer nijesu naslutili koronu

,,Od 1. marta 2020. stupio je na snagu izmijenjeni GKU za zdravstvenu djelatnost kojim su koeficijenti za zaposlene uvećani za 2020. godinu za 12 odsto i za 2021. još dodatnih tri odsto”, navedeno je u obrazloženju. Sindikati zdravstva tražili su od Vlade krajem prošle godine povećanje zarada za 30 odsto.

Povećanje koeficijenata zarada zaposlenih u zdravstvu za 15 i policiji za 10 odsto tražili su poslanici SDP-a kroz predlog izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Prema procjeni, ovo povećanje zarada godišnje bi iznosilo neto osam miliona eura. Taman koliko se godišnje potroši na gorivo za službene automobile.

Na ovaj predlog posebno je bio ljut ministar zdravlja Kenan Hrapović, koji je ispoljio kivnost prema svojim bivšim partijskim drugovima, i poručio da država ne može više da pruži. Obratio se i medicinarima: „Poštovani zaposleni u zdravstvu, njihova briga samo traje do izbora jer im vi, kao i zaposleni u prosvjeti, bezbjednosnom sektoru, nezaposleni, penzioneri služite samo u svrhu očigledno bezuspješnog pokušaja da zakuče cenzus kako bi par njih i dalje primali mnogo veću platu od svih vas i to iz državnog budžeta, što uostalom i rade evo već par decenija”. U pravu je ministar, on  godišnje zarađuje blizu 25.000 eura, govori njegov najnoviji imovinski karton.

Vlada ima „kreativne” izgovore – ne mogu povećati policiji jer bi to bilo nepravedno prema zaposlenima u Vojsci. A da se poveća zdravstvu i policiji, grijeh je prema onima koji rade u prosvjeti, nauci, kulturi, socijalnoj zaštiti.

„Aplauz”; „Dok ste valjali, valjali ste. Prošla korona. Al poranite kada budu izbori”, neki su od komentara na Fejsbuk stranici Sindikata doktora medicine. Jedna ljekarka je prokometarisala: „Svu našu pamet, umijeće, zalaganje, hrabrost i u konačnici i našu istrajnost da još vjerujemo da i ovoj zemlji trebaju ljekari, nadležni vrednuju do nekih 9 ili 15 odsto.
100 odsto će shvatiti koliko značimo kada prvo svi progovorimo istinu i preduzmemo nešto”.

To što je u jeku korone premijer Duško Marković proglasio zaposlene u zdravstvu i policiju herojima borbe protiv korone, podrazumijevalo je jednokratno povećanje zarada od 15 odsto. Ni to nije raspoređeno solidarno, na čemu Vlada u posljednje vrijeme insistira.

Predsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović-Samardžić izjavila je da su pojedini direktori zdravstvenih ustanova zloupotrebljavali sredstva namijenjena za povećanje plata medicinskim radnicima u toku epidemije. Dešavalo se da medicinske sestre i doktori dobiju uvećanje na platu od pet ili deset odsto, a nemedicinsko osoblje – baštovani, vozači i drugi po 15 odsto. Direktori zdravstvenih ustanova određivali su koliko će kome povećati platu.

Iz Sindikata doktora medicine su naglasili da specijalizantima, iako su bili angažovani, uopšte nijesu bile uvećavane plate tokom dva mjeseca epidemije. Za Monitor su potvrdili da ovaj problem, i pored obećanja, još nije riješen.

Ovi mladi ljekari, njih 167, su se, na poziv svojih matičnih ustanova, vratili iz inostranstva da pomognu borbi protiv epidemije. U pismu premijeru Markoviću Sindikat doktora medicine je upozorio da njima nije isplaćen ni dodatak po osnovu odvojenog života, za razliku od njihovih kolega koje su ostale u inostranstvu: „Sve kolege koje su se stavile na raspolaganje za rad u toku ove epidemije imaju potpisane ugovore za iznajmljene stanove u inostranstvu na period od godinu dana; svi su svoje stvari ostavili u tim iznajmljenim stanovima koje uredno plaćaju. Kako smo informisani, kolegama koje su se vratile u Crnu Goru nije isplaćen novac po osnovu odvojenog života sa aprilskom platom, a koji je namijenjen upravo troškovima iznajmljivanja stana i plaćanja redovnih mjesečnih režija”. Za razliku od kolega koji su ostali u inostranstvu i kojima je uplaćen odvojeni život čime su stavljeni u povlašćen položaj u odnosu na kolege koje su aktivno doprinosile zaustavljanju epidemije novim korona virusom u Crnoj Gori”.

Nakon 20 dana od pisma, krajem maja, Vlada je dala saglasnost da se ljekarima specijalizantima, kojima je usljed novonastale situacije uzrokovane korona virusom prekinut specijalistički staž, isplati naknada za odvojeni život u ukupnom bruto iznosu od 59.458,68 eura za april 2020.  Specijalizanti za odvojeni život od porodice primaju 333 eura. Odvojeni život jednog specijalizanta godišnje košta malo više od cijene četiri gume za majbaha kojim je predsjednik Đukanović došao u posjetu Bolnici u Nikšiću i pobrao aplauz.

U jeku epidemije, bilo je pokušaja da se izdejstvuje povećanje plata zdravstvenim radnicima. SNP je u Skupštini iznio podatke da se za  birokratiju (bez policije, vojske i ostalih službi) izdvaja 15,81 odsto budžeta, a za zdravstvo samo 15,9 odsto.  Predložili su da budžetska izdvajanja za zdravstvo ne budu manja od 25 odsto. Glatko su odbijeni od vladajuće koalicije, uz opasku da je prijedlog nerealan i populistički. Ni prijedlog opozicije da se do novca može doći kada bi vlast smanjila plate funkcionerima i direktorima državnih firmi, i skratila brojne privilegije, nije prošao.

Ni pokušaj Samostalnog sindikata zdravstva Crne Gore nije urodio plodom. Oni su početkom maja uputiti zahtjev premijeru u Markoviću, ministru zdravlja Hrapoviću i ministru finansija Darku Radunoviću da se zaposlenima u zdravstvu zarada trajno uveća do 25 odsto. Objasnili su da su u Srbiji trajno povećali plate ljekarima 10 odsto, te da su i u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u većem iznosu nagradili rad medicinskih radnika tokom trajanja epidemije.

Zahtjev nije razmatran, kaže za Monitor predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva Ljiljana Krivokapić.

„Korona je omogućila svima da vide koliki je značaj zdravstvenih radnika. Kada treba da se valorizuje rad, onda je izgovor uvijek nedostatak sredstava. Plašim se da će mladi otići u zemlje EU, a to bi bio veliki problem za sistem zdravstva”, kaže Krivokapić.

Da mladi, posebno ljekari, odlaze, konačno je konstatovano i u jednom zvaničnom dokumentu. Nedavno je predstavljen izvještaj Istraživačkog centra Skupštine Crne Gore koji je sačinio, kako se navodi, kratku informaciju Odliv mozgova – trendovi i izazovi. U njoj se navodi da je, prema podacima nacionalnog udruženja medicinskih radnika, u BiH blizu 300 visokokvalifikovanih ljekara napustilo zemlju u 2016. godini, a od 2013. godine 525 ljekara starosti između 24–46 godina napustilo je Hrvatsku, dok se još blizu 1.215 priprema za odlazak. O odlasku ljekara iz Crne Gore ni slova. Mi takve podatke nemamo, ili se kriju.

U zemljama EU dodatno je posvećena pažnja zdrvastvu. Francuski predsjednik Emanuel Markon, koji u toku epidemije nije kao crnogorski od medicinskih radnika pobrao aplauze nego zvižduke i okretanje leđa, najavio im je povećanje plata.  Vodi se debata o tome zašto su bolničari i medicinske sestre u državnim bolnicama prinuđeni da rade privatno i na crno nakon radnog vremena. U javnosti evropskih zemalja sve su glasniji stavovi da se sa politikom ukidanja bolničkih kreveta u državnim bolnicama mora prestati, te da zdravstvo ne može više biti žrtva kresanja javnih troškova, privatizacije i neoliberalnog modela po kojem će tržište sve riješiti.

U državi u kojoj je prije prošlih parlamentarnih izbora vlast lansirala jedinstveni model privatizacije cjelokupnog javnog zdravstva, koji se izjalovio, ne razmišlja se na ovaj način. Igra se na kartu straha. Tako je ministar finansija Darko Radunović poručio da će biti zadovoljan ukoliko se do kraja godine, zbog uticaja korona virusa na ekonomiju, održi isplata zarada, socijalnih davanja i penzija. Htio je reći – ćuti i trpi.

 

Povratak virusa

Nakon 42 dana bez zaraze korona virusom u Crnoj Gori je proteklog vikenda registrovan pozitivan slučaj. Riječ je o građaninu koji je boravio u BiH i po povratku iz preventivnih razloga boravio u samoizolaciji. U utorak je u Infektivnoj klinici Kliničkog centra CG hospitalizovan i drugi pozitivni slučaj. Pacijent je nekoliko dana prije početka simptoma boravio u BiH.

U srijedu veče iz Instituta za javno zdravlje saopšteno je da je otkriveno još sedam novooboljelih. Četiri novooboljela su kontakti ranije potvrđenih slučajeva dok se kod tri novooboljela traga za izvorom infekcije.

Pola mjeseca od proglašenja kraja epidemije u Crnoj Gori je devet oboljelih – četiri iz Podgorice, po jedan iz Cetinja, Rožaja i Berana.

Nakon totalnog opuštanja, ponovo su krenula upozorenja o pridržavaju mjera prevencije. Boban Mugoša, direktor IZJZ je na ovonedjeljnom skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje izjavio da je drugi talas korona virusa izvjesan na jesen, i da se zdravstvo za njega sprema.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo