Povežite se sa nama

MONITORING

PORAST NASILJA MEĐU MLADIMA: Djeca prepuštena sebi

Objavljeno prije

na

Nakon što se saznalo za mučenje djevojčice u Beranama ni direktoru škole, ni ministru obrazovanja ostavke ne padaju  na um.  Oni  očito ne razumiju da bi njihova ostavka značila gest odgovornosti i bila poruka društvu da se probudi. Bez tog buđenja, kao društvo, nećemo moći da se izborimo sa problemom vršnjačkog nasilja

 

Javnost je šokirala slučajem iz Berana – petorice dječaka, između 12 i 16 godina, dvanaestogodišnju djevojčicu su mučili i seksualno zlostavljali i onda je ucjenjivali da im donosi novac i zlato. Uzalud je bio što je otac djevojčice na početku reagovao na uznemiravanje porukama, ne sluteći što se iza toga krije. Nasilje je nastavljeno.  Žrtva i nasilnici su učenici Osnovne škole „Radomir Mitrović“, a otac djevojčice zahtijeva smjenu direktora ove škole. Dio javnosti je iziritirala direktorova izjava o tome kako on nije znao, niti je bilo indicija da se nešto tako dešava, te da je spreman da podnese ostavku ukoliko se utvrdi njegova odgovornost. Ni ministru obrazovanja ostavka ne pada na um.  Ni direktor ni ministar očito ne razumiju da bi njihova ostavka značila gest  odgovrnosti i bila poruka društvu da se probudi.

Slučaj iz Berana je brutalan, i kao svaki do sada, pokazuje koliko su djeca zanemarena, prepuštena sama sebi i koliko institucije nijesu spremne da preveniraju i spriječe nasilje. Dovoljno je pogledati naslove novina samo posljednju sedmicu pa da bude  jasno da se vršnjačko nasilje dešava svakodnevno.  Roditelji učenika petog razreda OŠ ,,Blažo Jokov Orlandić” u Baru  prijavili su policiji i upravi škole da su njihovog sina vrijeđali, udarali i prijetili mu vršnjaci, a da je sve kulminiralo kada je napoznata ženska osoba, koja se predstavila kao nastavnica, zaprijetila dječaku da će ako ne bude ćutao biti izbačen iz škole. Odlučili su da dijete ne šalju u školu jer su nasilje upravi više puta do sada prijavljivali. Bez  efekta.  Dvanaestogodišnjeg dječaka u Nikšiću pretukao je dječak stariji godinu koji zbog uzrasta ne podliježe krivičnoj odgovornosti… Dovoljna opomena nije bila ni što je krajem protekle godine šesnaestogodišnja djevojčica izvršila samoubistvo u Baru. Njen otac tvrdi da je njegova ćerka godinama trpjela verbalno vršnjačko nasilje, prvo u osnovnoj, a zatim u srednjoj školi.

Nakon slučaja u Beranama Mreže NVO za borbu protiv vršnjačkog nasilja i Mreža za borbu protiv nasilja nad djecom zaključili su da crnogorsko društvo još uvijek ne može da se izbori sa problemom vršnjačkog nasilja i da nisu stvoreni uslovi za bezbjedan život djece.

,,Prebacivanje odgovornosti o kojem čitamo u medijima, potvrda su da još  nema adekvatne podjele odgovornosti i ne postoji adekvatan  sistem koji je u stanju da zaštiti našu djecu od ovakvih slučajeva”, navodi se u reagovanju Mreže.

To prebacivanje odgovornosti, izgleda ovako: ,,Vršnjačkog nasilja, prema statistikama, u Crnoj Gori nema više nego u većini drugih zemalja, što nikoga ne amnestira od djelovanja u svakom pojedinačnom slučaju”, navodi se u jedinom obraćanju Ministarstva prosvjete nakon slučaja u Beranama.  I još se kaže: ,,Ministarstvo prosvjete je već preduzelo mjere za suzbijanje vršnjačkog nasilja formirajući radnu grupu koja se bavi ovim pitanjem, a ubrzo ćemo saopštiti nalaze”.

Nalazi se već znaju. Svako peto dijete je doživjelo vršnjačko nasilje u školi, a skoro polovina nastavnika srednjih škola navodi da su im se u ovoj školskoj godini učenik ili učenica požalili da su žrtve nasilnog ponašanja. To su rezltati istraživanja NVO Juventas. Da sve bude crnje,  ovo istraživanje je pokazalo da od nasilja uglavnom okrećemo glavu. Učenici osnovnih i srednjih škola najčešće se udaljavaju od mjesta događaja i ne žele da se miješaju u tuđe stvari, a više od polovine nastavnika osnovnih i srednjih škola ne zna da postoji jasna odredba koja definiše odgovornosti zaposlenih u školi, kada je riječ o rješavanju vršnjačkog nasilja.

Prema posljednjim podacima Zavoda za školstvo, u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori zabilježeno je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja za dvije godine, od čega 222 u osnovnim školama, a sumnja se da ih je mnogo više neprijavljenih  nadležnim organima. Direktori škola istakli su da problem vršnjačkog nasilja nastaje jer se zataškavaju problemi, svađe i razmirice učenika, pa dolazi do čestih tuča u školama. Načelnik Odsjeka za istraživanje i razvoj obrazovnog sistema u Zavodu Radoje Novović izjavio je da treba uvesti rješenje da se kažnjavaju direktori škola kada dođe do vršnjačkog nasilja između učenika.

U Centru za građansko obrazovanje (CGO) smatraju da direktor u čijoj školi je došlo do drastičnih primjera vršnjačkog nasilja ili se vršnjačko nasilje kontinuirano odvija mora odmah da podnese ostavku ili bude smijenjen, bez prava reizbora na tu funkciju ikada više.

Savjetnica u Centru za građansko obrazovanje Snežana Kaluđerović ukazuje da su u ovakvom uređenju direktori više okrenuti partijskim interesima nego interesima škole i djece. ,,Dodatno, naša realnost suštinski promoviše nasilje i nakažnjivost, jer institucije selektivno rade svoj posao”.

U takvom okruženju i ne čudi što se ministarstvo neumjesno pravda da nasilja ima svuda i da će sakupiti podatke koje već imamo i koji su katastrofalni (vidi boks).

Centri za socijalni rad u Crnoj Gori su  u posljednjih pet godina registrovali tridesetsedmoro djece koja su bila žrtve seksualnog zlostavljanja. Tokom prošle godine, registrovali su deset slučajeva seksualnog nasilja nad djecom, sve žrtve bile su djevojčice.

Savjetovališta za mlade pri domovima zdravlja kojima bi djeca mogla da se obrate u slučaju da žele da razgovaraju sa psihologom ili nekim drugim ko im može pomoći najčešće ne funkcionišu kako bi trebalo. Porodična savjetovališta gotovo i  ne postoje. Samo one škole koje imaju preko 1.000 učenika dužne su da imaju psihologa, podaci su koje su prezentirale Mreže NVO za borbu protiv vršnjačkog nasilja i Mreža za borbu protiv nasilja nad djecom.

U društvu koje je tolerantno na nasilje svih vrsta, djeca kopiraju te modele. ,,Djeca ne uče iz deklaracija i zakona, nego iz ponašanja odraslih, iz života. Nivo nasilja među djecom reflektuje nivo nasilja u društvu. Djeca vide da se toleriše ono što bi u normalnim uslovima podleglo kazni”, izjavila je psihološkinja Zorica Minić iz Ispitnog centra Crne Gore.

Kriminalci, starlete, preko noći obogaćeni, postali su društveno priznati i  medijski hvaljeni. Najnovije istraživanje UNICEF-a pokazuje da u Crnoj Gori postoji malo medijskih programa za djecu. Čak  40 odsto roditelja smatra da medijski sadržaji za djecu često naglašavaju ulogu muškarca kao superheroja, kao i da promovišu nasilje, jer superheroji na taj način uspješno rješavaju probleme. To je nakalemljeno na mentalitet u kome  pojedini roditelji huškaju, posebno mušku djecu na nasilje, jer će se, kako smatraju, tako bolje snaći u ,,životu”.

Djeca su pod udarom nasilja i u virtuelnom svijetu, u kojem provode sve više vremena. Podaci UNICEF-a pokazuju da je vršnjačko nasilje jedna od ključnih pojava koje smetaju mladim korisnicima interneta, uzrasta od 12 do 17 godina.  Gotovo 40 odsto djece imalo je makar jedno neprijatno iskustvo tokom korišćenja interneta, a svako drugo dijete u Crnoj Gori kaže da se ne osjeća bezbjedno u virtuelnom svijetu.

U crnogorskim školama već godinu traje projekat Koalicija protiv vršnjačkog nasilja, koji realizuje udruženje  Roditelji u partnerstvu sa NVO Juventas, Unijom srednjoškolaca Crne Gore,  Centrom za podršku lokalnom i regionalnom razvoju, i Ministarstvom prosvjete kao pridruženim partnerom. U okviru projekta  planiran je razvoj zaštitnih mehanizama od vršnjačkog nasilja za učenike osnovnih i srednjih škola. U toku je i izrada Nacionalnog plana za prevenciju i djelovanje protiv vršnjačkog nasilja, a najavljen je i rad na unaprijeđenju kvaliteta opštih i lokalnih politika i socijalnih servisa za žrtve i počinioce vršnjačkog nasilja.

,,Maltretiranje moga sina od strane dječaka iz njegovog odjeljenja škola nikako nije mogla da riješi. Činilo mi se da im je jedino važno da se o tome ne sazna mimo škole”, priča za Monitor jedan od roditelja iz Podgorice. ,,Tek nakon što sam preko škole tražio sastanak sa roditeljima tog dječaka i kada su vidjeli da sam van sebe i kad sam im bukvalno zaprijetio, svakondnevno šikaniranje je prestalo”.

Ova priča nije usamljena. Kao ni ona da mnogo djece ne traži pomoć zbog straha. Psiholozi upozoravaju da je čest slučaj i da djeca koja trpe nasilje misle da je to zbog toga što nešto nije u redu sa njima. Osim podrške roditelja, neophodna je i pomoć institucija. Koje uvijek kad treba nijesu tu.

 

Nasilje u porastu

 

U porodičnom nasilju u Crnoj Gori, svaka treća žrtva je dijete, pokazuju podaci državnih institucija. Statistički podaci centara za socijalni rad o prijavljenim slučajevima nasilja u porodici pokazuju da su od ukupnog broja žrtava – 1.236, njih 367 bila djeca.

Iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvještaju Mentalno zdravlje djece upozorili su da je uprkos Strategiji za prevenciju i zaštitu djece od nasilja 2017–2021, broj prijava djece žrtava nasilja centrima za socijalni rad između 2016. i 2017. godine povećan za 20 odsto, dok je broj prijava za zanemarivanje djece povećan za 39 odsto.

Podaci Ministarstva za ljudska i manjinska prava o slučajevima nasilja nad ženama i nasilja u porodici za 2017. godinu, koji su prikupljeni iz više državnih resora, pokazuju da je u 1.366 završenih predmeta sudova za prekršaje, ukupno bilo 1.588 različitih žrtava nasilja, od čega su 1.451 ili 91,37 odsto punoljetna lica, i 137 ili 8,63 odsto maloljetna lica.

Uprava policije registrovala je 2017. – 490 krivičnih djela, dok ih je 2016. bilo 375, koja je počinilo 317 maloljetnika, a godinu ranije ih je bilo 291. Po podacima MUP-a maloljetnici čine 13,5 odsto ukupnog broja prijavljenih lica.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

MONITORING

KAD GRAĐANI PLAĆAJU PROPUSTE PRAVOSUĐA: Presipanje iz šupljeg u puno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Račun koji će građani morati platiti porodici Safeta Kalića samo raste. Prema nekim procjenama mogao bi dostići čak  miliona eura. Istovremeno, niko u državi ne snosi odgovornost zbog toga, niti u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornijezacijelislučaj

 

Najnovija vijest: prema procjenama sudskih vještaka Rožajcu Safetu Kaliću samo za stan u podgoričkom naselju Gorica C treba dodijeliti odštetu u iznosu od 128 hiljada eura.  Šteta na tom Kalićevom stanu nastala je navodno amortizacijom tokom pet godina procesa protiv  njega, njegovog brata Mersudina i supruge Amine za pranje novca, tokom kojih je tim stanom, kao i drugom vrijednom imovinom koja je Kalićima oduzeta nakon hapšenja 2011, gazdovala Uprava za nekrentine.

Ukoliko se sud složi sa tom procjenom, biće to samo kap u odnosu na višemilionski račun koji je već  isporučen crnogorskim građanima zbog propusta pravosuđa i državnih organa u ovom slučaju. Proces se 2016.  završio oslobađajućim presudama, nakon čega su Kalići pokrenuli osam tužbi protiv države zbog neosnovanog pritvaranja, štete nastale na imovini koja im je oduzeta nakon hapšenja, i gubitka dobiti kada su u pitanju njihove kompanije.

Za sada im je po tom osnovu dosuđeno preko tri miliona eura, na osnovu većinom nepravosnažnih presuda. Ta bi se cifra, kako je nedavno pisao  Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN CG) mogla, međutim, popeti i na deset miliona eura. Branilac Safeta Kalića, advokat Borivoje Borović, je odmah kada su Kalići oslobođeni optužbi najavio medijima da će u ime porodice Kalić protiv države podnijeti “makar tri tužbe uz odštetni zahtjev od najmanje 12 miliona eura”.

Neki od stručnjaka smatraju da je propust države u slučaju Kalić višestruk. Odgovornost nije, po njima samo na pravosuđu koje je nije dokazalo  odgovornost Kalića za pranje 7.773.127,06 eura, već je prema nekim ocjenama sporna i sama procjena njihove imovine.

„Državni organi su pokazali nedopustive propuste u ovom slučaju od pokretanja postupka, pa sve do njegovog okončanja. Najveća je  odgovornost državnog tužilaštva koje nije uspjelo da dokaže krivicu osobama  koje su osuđene u drugim državama i koje se godinama satraju kao glavni akteri organizovanog kriminala na ovim prostorima”, kaže za Monitor advokat Veselin Radulović

Osim odgovornosti pravosuđa, pred sudovima se, nakon pokretanja tužbi od strane porodice Kalić, otvorilo i pitanje odgovornosti Uprave  za nekretnine, kako  zbog načina na koji je gazdovala imovinom Kalića,  tako i zbog načina na koji je ta imovina uopšte procijenjena.

Uprava je koristeći Kalićevu imovinu tokom pet godina procesa zaradila svega 16 hiljada eura, dok Kalići zbog amortizacije i štete nad svojim nepokretnostima, što stambenim što poslovnim prostorima i kompanijama, dobijaju stotine i stotine hiljada eura.

Država je u ljeto 2011. privremeno oduzela imovinu Kalićima, čija je vrijednost tada procijenjena na više od 28.667.161 eura.

Procjenu je na zahtjev Uprave za nekretnine radila podgorička kompanija Geotech.   Upravo takva, visoka procjena vrijednosti imovin Kalića, prema nalazima CIN-CG, glavni je adut Kalićima u dobijanju milionske sume. Polazeći od nje, vještaci u velikom broju sudskih postupaka utvrđuju odštetu, kao posljedicu petogodišnjeg državnog upravljanja njihovom imovinom. Istovemeno, ta imovina navodno vrijedi mnogo manje.

Tako je recimo prema procjeni “Geotecha”,  Kalićevo zemljište u centru Rožaja, u septembru 2011. godine, vrijedjelo je 500 eura po kvadratu. Tri mjesecaranije, u junu 2011. godine, rožajska opština je donijela Odluku o građevinskom zemljištu, prema kojoj isto zemljište ivrijedi 120 eura.

Uprava za imovinu je, kako je pisao CIN-CG, prilično traljavo uradila i posao privremenog oduzimanja imovine, pa za pojedine objekte nedostaju zapisnici o primopredaji, nema preciznih podataka o inventaru i slično.

“Očigledno je da vrijednost imovine koja je oduzeta nije procijenjena na valjan način, kao što je i nesporno da država nije adekvatno upravljala oduzetom imovinom”, kaže Radulović.

Zasada, niko u državi ne snosi odgovornost za papreni račun koji će platiti građani.  Ni u Upravi za nekretnine, ali ni u pravosuđu, koje je najodgovornije za cijeli slučaj.

“Nedostatak bilo kakve odgovornosti za ovako nestručno i neprofesionalno ponašanje tužilaštva ujedno pokazuje i nedostatak elementarne volje za borbu protiv organizovanog kriminala. Podsjetiću da je VDT Ivica Stanković neposredno po imenovanu na funkciju najavio utvrđivanje odgvornosti tužilaca za očigledne propuste kakvi su propusti u ovom i u slučaju Šarića. Međutim, mandat Stankovića je skoro prošao, ali nema ni nagovještaja da bi bilo koji tužilac mogao biti pozvan bar na disciplinsku odgovornost”, podsjeća Radulović.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati optužnicu, koju potpisuje tadašnja specijalna tužiteljka Đurđina Nina Ivanović, a prema kojoj su Kalići od 2006. do 2011. nizom finansijskih transakcija legalizovali „veliku količinu novca sumnjivog porijekla za koju su znali da potiče od prodaje droge”. Novac je, prema tvrdnjama  tužilaštva, svojim narko-poslovima obezbijedio Mersudin Kalić koji je u Njemačkoj, 1996. godine, zbog trgovine narkoticima pravosnažno osuđen na 11 godina zatvora.

I samSafetKalić je u Njemačkoj osuđen na četiri godine zatvora zbog saučesništva u proizvodnji i stavljanju u promet narkotika. Kalić je u tamošnjem pritvoru proveo preko tri godine, nakon čega mu je odobren uslovni otpust. Po isteku kazne u Njemačkoj, vratio se u Crnu Goru. Gdje je uzorni građanin, koji čeka isplatu naših miliona.

Nezvanično, Kalićeva imperija građena je, kako je Monitor već pisao,  novcem sticanim trgovinom narkoticima – prije svega heroinom koji je iz Avganistana, preko Turske, distribuiran po Balkanu i Evropi. Prema podacima koje je MUP Srbije saopštio 2003, tokom operacije Sablja, Kalić je bio jedan od glavnih narkobosova u regionu. Njegova kriminalna organizacija je, prema tim podacima, samo Zemuncima isporučivao 100 kilograma heroina – mjesečno.

“Naši državni organi za koje kažemo da su nezavisni su ujedno i nesposobni. Nesposobnost je da nekome ne dokažete krivicu i dovedete građane u opasnost da plaćaju milione a da ih u ta dva slučaja u drugim državama osuđuju. Samo su u Crnoj Gori oslobađajuće“, kazao je nedavno poslanik SDP Raško Konjević u parlamentu, kada se u prisustvu ministra pravde Zorana Pažina, raspravljalo o ovom slučaju.

Iako je epilog i slučaja Šarić isti, Duško Šarić i Jovica Lončar su od države dobili odštetu zbog neosnovanog pritvaranja, za sada ne tražeći odštetu zbog imovine. Dodijeljeno im je po 103 hiljade eura.

Država je i Šariće i Kaliće častila još nešto na naš račun.

“Sva lica koja se u ovakvim postupcima oslobode krivice nikada više ne mogu biti gonjena i osuđena za ista krivična djela”, kaže advokat Radulović. Zato radom državnog tužilaštva u Crnoj Gori danas najviše mogu biti zadovoljni Kalići, Šarići i njihovi poslovni partneri iz vlasti.

 

Kalići su državu tužili i zbog štete na automobilu hamer, koji je Uprava za nekretnine dala na korišćenje Specijalnoj antiterorističkoj jedinici.

Taman kada se slučajpribližiokraju, sutkinjaDijanaRovčaninodlučila je nedavnoda opetotvoriraspravu u tom sporu, iako je krajem prošlog mjeseca završila suđenje i očekivalo se da uskoro donese i presudu.

Iz podgoričkog Osnovnog suda je “Vijestima” rečeno da je sutkinja 20.

MersudinKalić je tužiodržavuiUpravuzaimovinutražećiodštetuzbog “hamera” koji mu je, kakotvrdi u tužbi, vraćen uništen nakon što su on, njegov brat Safet i snaha Amina pravosnažno oslobođeni optužbi za pranje novca.

Vještak je ranijeprocijenio da je Kalićizgubiopreko 20.000 eura, zavrijemedok je državagazdovalanjegovim “hamerom”.

SAJ je ovovozilo, izmeđuostalog, koristioi u “lovunagrađane” nakonrazbijanjaprotesta u oktobru 2015. godine.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRITISCI NA AKTIVISTE POKRETA ODUPRI SE: Ni mirnijih protesta, ni više prijava

Objavljeno prije

na

Objavio:

O prekršajnim prijavama kao vidu pritiska nad aktivistima pokreta Odupri se za Monitor govore Omer Šarkić, Mirsad Kurgaš, Dragan Sošić i Demir Hodžić

 

Protesti koje organizuje pokret Odupri se primjer su nenasilnog otpora. Policija kao da nije bila spremna na proteste u kojima nemaju povoda da tuku i privode građane, opozicione aktiviste, novinare, a i pravosuđe se našlo u čudu što nema prekršajnih i ostalih prijava. No, vlast se brzo dosjetila.

Zbog Karavana, obilaska gradova po Crnoj Gori, koju je tokom aprila organizovao pokret Odupri se, službenici centra bezbjednosti Budva, Herceg Novi, Bijelo Polje i Pljevlja i odjeljenja bezbjednosti Žabljak, Kotor, Tivat, Mojkovac, Kolašin i Šavnik, podnijeli su 11 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sedam lica.  Zbog blokade prostorija CEDIS-a (Crnogorski elektrodistributivni sistem) u Podgorici policija je podnijela prekršajne prijave protiv osam osoba. Aktivisti su,  tvrde u policiji, blokirali zaposlene i  građane i ometali radnike obezbjeđenja u obavljanju posla.

,,Kada smo bili u Briselu na jednom od sastanaka rekao sam da protesti u Crnoj Gori mogu da posluže za primjer po tome kako su mirni i bez poruka mržnje. Za četiri mjeseca i preko 10 protesta nije bilo slomljenog cvijeta, a kamoli li stakla, ljudi su izlazili ispred radnji da nas pozdrave. A nama pljušte prijave”, kaže za Monitor član pokreta Odupri se Omer Šarkić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POLITIČKA PENZIJA ZA RANKA KRIVOKAPIĆA: I služio i zaslužio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kaže se da pravi šampioni odlaze u trenutku kad su najbolji. Krivokapić je trenutno bolji nego ikad,  ali ne odlazi kao šampion. Njegove zasluge nijesu uspjele da nadiđu njegovo služenje. Šteta

 

Blizu je i ta istorija: na Kongresu Socijaldemokratske partije 29. juna Ranko Krivokapić, predsjednik te stranke otići će u političku penziju. Postaće, kako je najavljeno, počasni predsjednik. Predsjednik SDP-a bio je 18 godina – od 2001. Jedni će ga pamtiti po zaslugama za crnogorsku nezavisnost, drugi po služenju režimu Mila Đukanovića.

Najavljujući da se neće ponovo kandidovati za mjesto predsjednika Krivokapić je krajem aprila kazao da odustajanjem od kandidature želi da otvori prostor za novu generaciju lidera SDP-a. U međuvremenu je obnarodovano da će jedina kandidatkinja za predsjednicu biti Draginja Vuksanović Stanković. Neko vrijeme se spekulisalo da bi se u toj ulozi mogao pojaviti i Raško Konjević, ali prema Monitorovim izvorima iz SDP-a, on za tu funkciju nije zainteresovan. Iako bi, kako kažu, u partiji imao veću podršku od već proglašene kandidatkinje

Za političku biografiju Ranka Krivokapića, ali i mnogih drugih funkcionera Socijaldemokratke partije, važno je osnivanje te stranke. Partije od kojih je konstituisana SDP CG bile su na prvim višestranačkim izborima u Crnoj Gori i SFRJ, decembra 1990. godine, okosnica antiratnog i reformskog pokreta pod nazivom “Savez reformskih snaga Jugoslavije za Crnu Goru”.

SDP je nastala tako što su se 1993. godine ujedinile Socijaldemokratska partija reformista i Socijalistička partija. Obje su nastale ujedinjavanjem više malih partija nastalih na početku višepartizma. Pažljiviji posmatrači u narednim decenijama mogli su da uoče ko je u SDP-u stigao iz Socijalističke partije, a ko iz SDPR-a. Socijalisti su uvijek bili “svileni”: Ljubiša Stanković, Srđan Darmanović, Ivan Brajović, Ranko Krivokapić, Radoš Šućur… Sve sama imena ljudi koji su, u različitim trenucima, na ovaj ili onaj način, “vukli” ka Demokratskoj partiji socijalista.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo