Povežite se sa nama

MONITORING

GUVERNER PROTIV BANAKA I BANKARA: Neka se spremi…

Objavljeno prije

na

„Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu u konkretnom slučaju radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu CBCG vezanom za spajanje CKB i Sosijete ženeral banke iz, pazite  sada, oktobra 2016. godine

 

Dok se problemi i nepoznanice na ovdašnjem finansijskom tržištu množe, monetarne vlasti na njih odgovaraju tako što se prave mrtve. Možda će proći.

Znaci da u CBCG još uvijek ima života ipak stižu, makar u obliku moralnog hazarda i šaptačkih diverzija. Da citiramo guvernera iz nedavnog televizijskog nastupa. Pa krenimo redom, pošto ne bi valjalo da se sjutra kajemo zbog nečega što smo juče zaboravili.

Pored uvjeravanja da će biti drugačije, zakonski rok za dokapitalizaciju Atlas banke prošao je bez kandidata spremnog da otkupi mačku u džaku koju su nam godinama unazad pakovali osnivač i najveći akcionar Atlas grupe Duško Knežević i guverner CBCG Radoje Žugić. Sve skupa sa partnerima i saradnicima koji su se, u lancu ishrane crnogorske tranzicije, nalazili iznad i ispod njih.   

Sada je na Žugiću da, uz pomoć izvršnih vlasti, bira bolje od dva loša rješenja. Prvo je da država uđe u vlasničku strukturu Atlas banke, dokapitalizuje je, preživi neminovni odliv depozita a onda pokuša unovčiti po mnogo čemu problematičnu imovinu iz Kneževićeve kasice. Alternativa je likvidacija banke, isplata depozita manjih od 50 hiljada eura iz Fonda za zaštitu depozita – što znači i privremeno pražnjenje tog Fonda – i priznanje da su klijenti sa većim depozitima (a njih je skoro šest stotina) pretrpjeli vjerovatno nenadoknadivu štetu. Hvala Centralnoj banci, Vladi i resornom Ministarstvu finansija.

Prva varijanta nije ništa drugo nego poznati model „privatizacije profita i socijalizacije gubitaka“. Korist bi se, makar za probrane, ogledala u tome što bi monetarne, izvršne i pravosudne vlasti zadržale postojeća diskreciona ovlaščenje pri izboru i osudi krivaca za nastalo stanje.

U drugom slučaju moralo bi se ozvaničiti očigledno. Kneževićevi deponenti izgubili su novac zbog njegove lakomosti (da li i nesposobnosti) koja je godinama tolerisana, a možda i podsticana, iz Centralne banke. Teško da bi se ta priča mogla završiti pritvaranjem jednog bivšeg viceguvernera, rastrzanog između vlastitih ambicija i želja/zapovijesti formalnih i neformalnih šefova.

Autori jednog od učestalih saopštenja iz CBCG (1. februar ove godine), kojima se kompromituje ta institucija i ugrožava stabilnost kompletnog sistema, pred javnost izlaze sa pitanjem „ko je kriv za loše poslovanje gotovo svake članice Atlas grupe“? Pa nam nude i odgovor: „Gospodin Knežević je svojim megalomanskim idejama i destruktivnim poslovnim odlukama iz 2015. godine, a koje su se realizovale u 2018, doveo do veoma kompleksne situacije u dvije banke u julu 2018, rizikujući poslovanje cijele Atlas grupe“.

Uočljivo je da autori saopštenja, ali i oni koji su ga naručili i odobrili njegovo objavljivanje, miješaju babe i žabe. Posao CBCG nije bila briga o Atlas grupi. Oni su imali obavezu da kontrolišu samo rad dvije banke – članice tog sistema. I to nijesu uradili na valjan način. O „megalomanskim idejama“ Duška Kneževića svaki pismeni stanovnik Crne Gore mogao se informisati iz novina, najkasnije početkom 2017. Mediji od tada prate Kneževićevu avanturu sa Kaspijom. Samo se u CBCG sada, bježeći od vlastite odgovornosti, pretvaraju da za taj posao i njegove posljedice nijesu znali do sredine prošle godine.

Vođeni naumom da nađu dokaze za dobar rad, iz CBCG nastavljaju da se samohvališu. ,,Finansijski sistem je unaprijeđen. Od 7. decembra do danas depoziti su porasli 31 milion, likvidna aktiva je porasla sedam miliona. Naša proaktivna funkcija i dnevna kampanja uticale su na to da štediše imaju povjerenja u bankarski sistem“, tvrdi guverner Žugić u Živoj istini sredinom februara. A onda objašnjava zbog čega je, nedjelju dana ranije, iz CBCG nakon sastanka sa izvršnim direktorima svih crnogorskih banaka saopšteno kako nijesu uspjeli pokušaji podrivanja bankarskog sistema „kroz spekulacije i plasiranje netačnih informacija“.

Da približimo neupućenima: Nakon novogodišnjih praznika deponenti jedne ovdašnje banke počeli su da prazne račune i sele svoj novac iz nje. Odliv se mjerio desetinama miliona. Menadžment banke, ali ni rukovodeći ljudi CBCG, nijesu željeli da prihvate najjednostavnije objašnjenje tog  fenomena – poslije onoga što su doživjeli komintenti Kneževićevih banaka, vlasnici novca postali su mnogo oprezniji. Pa analiziraju dostupne podatke, čitaju između redova, provjeravaju (ne)zvanične veze i aktivnosti svojih bankara…

Slijepi na očigledno, uplašeni menadžeri i nadležni regulatori, zajedno, kreću u kampanju razotkrivanja onoga ko je proizveo paniku. Kad je knjiga spala na dva ili tri slova, guverner je odlučio da presudi. I u Živoj istini on kaže „Tačno je da je jedna od banaka inicirala šaptačku diverziju. Koja je to banka ne bih pomenuo jer moram da se staram o zdravlju banaka i bankarskom sistemu…”.

Bez većih probleme u Udruženju bankara, nezvanično, možete saznati da je sumnja za diverziju pala na CKB, odnosno njenog prvog čovjeka Pala Kovača. Zvanično, dokaz za takve tvrdnje pronađen je u podatku da se najveći dio odbjeglih depozita preselio u CKB. Promotere te ideje nije omelo ni saznanje da je menadžment najveće banke u Crnoj Gori, ne tako davno, na krajnje očigledan način pokušavao da smanji količinu depozita, rastjerujući klijente niskim kamatama, kako bi umanjio potrebu za jačanjem kreditnih aktivnosti (pošto je prostor za plasman nisko rizičnih kredita u CG prilično limitiran). Kao ni jednako očigledna činjenica da bi nakon najavljene kupovine Sosijete ženeral Montenegro banke CKB imala značajan priliv novca na svojim računima.

Ali tako stižemo do suštine tinjajućeg sukoba na relaciji CBCG – CKB.

Poslednjeg dana februara objavljeno je da je CKB potpisala ugovor o kupovini 90,56 odsto akcijskog kapitala Sosijete ženeral Montenegro banke (SGMB). Posao vrijedan 40,5 miliona koji se ugovara više od dvije godine biće okončan kada CB da saglasnost za njegovu realizaciju. Odnosno, ukoliko da saglasnost.

U Istini emitovanoj 15. februara Žugić kaže da zahtjev za odobrenje kupovine SGMB od strane CKB još nije došao do nadležnih. ,,Ako ga dobijemo napravićemo detaljnu analizu uticaja na sistem. Ako se odlučimo za da, tražićemo punu socijalnu sigurnost svih zaposlenih radnika. Analiziraćemo strukturu vlasništva u OTP”. Guverner ne objašnjava koji dio Zakona o bankama ili Zakona o CBCG njemu i njegovim saradnicima nameće obavezu  da u predmetnoj situaciji traži „punu socijalnu sigurnost zaposlenih“. Tako nešto, ako je suditi po sudskim presudama u slučaju nezakonite smjene viceguvernerke Irene Radović, CBCG i njen prvi čovjek ne garantuju ni svojim zaposlenima.

Nije najjasnije ni ideja o analizi strukture vlasništva u OTP banci, ako se zna da je banka iz Budimpešte odavno prisutna na ovdašnjem tržištu. Da li to Žugiću, naprasno, smetaju Rusi među vlasnicima OTP? Ili je nešto drugo u pitanju. Tek, guverner ostaje dosljedan izjavi iz aprila 2017. kada je najavio da izjašnjenje o spajanju CKB i SGMB predstavlja delikatnu odluku.

„Moramo sagledati sve aspekte tog posla“, kazao je tada. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da su u CBCG spajanje počeli sagledavati još krajem oktobra 2016. godine. Sa prilično očiglednim naumom da se, makar u prvoj verziji njihove analize, negativno odrede o najavljenom poslu.

Zakon o bankama, (član 77 Zabrana povrede konkurencije) nadležnima daje bezbroj mogućnosti. Recimo u stavu tri člana 77 stoji da se nepoželjna koncentracija utvrđuje i po osnovu „učešća banke u pokrivenosti tržišta pojedinim proizvodima i uslugama“. (Pre)široka definicija. I svi smo već čuli da bi CKB i SGMB zajedno obavljale 60 odsto platnog prometa. Što je, provlači se kroz kontekst, sasvim dovoljan razlog za zabranu ugovorenog spajanja.

Na drugoj strani, u slučaju posrnule Atlas banke kojoj CBCG revnosno traži kupca, niko ne pominje podatak da je ta banka apsolutni monopolista u sferi tzv. e-komerca. O obimu tog posla svjedoči tvrdnja SDT da je e-komerc Atlas banke poslužio za pranje nekih 550 miliona eura. Ili računica direktora Poreske uprave Miomira M. Mugoše kako je na taj način utajeno 30 miliona poreza.

Da se mi vratimo Informaciji u vezi sa najavom pripajanja… iz oktobra 2016. Na drugoj strani tog dokumenta piše kako u septembru 2016. godine CKB u ukupnom broju realizovanih naloga u platnom prometu učestvuje sa 52,92 odsto, a SGMB sa 8,48 odsto. Ukupno, skoro 62 odsto. „Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu, uz pojašnjenje da je Zakonom o zaštiti konkurencije propisano da se „pretpostavlja da učesnik na tržištu ima dominantan položaj ako je njegov udio veći od 50 odsto“.

Pretpostavlja se. Što baš ne zvuči kao nepobitno utvrđena istina.Tim prije što dokument u posjedu Monitora pokazuje kako je podatak o nepoželjnoj koncentraciji sačinjen na osnovu broja realizovanih naloga u platnom prometu. A ne na osnovu njihove vrijednosti. Po tom kriterijumu CKB je u platnom prometu tokom septembra 2016. učestvovala sa 22,4 odsto a SGMB sa nepunih 12 odsto. Ukupno 34,4 odsto tržišta. Malo ili mnogo?

Priča se, dakle, može svesti na pretpostavku kako će nadležni u CBCG čitati određene podatke. I koje podatke će posmatrati. Verzirani kažu kako se, na sličan način, može pretpostaviti da je prošlogodišnji dolazak guvernerove ćerke Jovane Žugić u CKB u nekoj vezi sa najavljenim spajanjem dvije banke!?

Jednako se, kažu, da pretpostaviti da su i trenutne nevolje Pala Kovača izvršnog direktora CKB ponajviše skopčana sa raznim očekivanjima vezanim za ugovoreno spajanje. I obavezu da se prethodno dobije saglasnost nadležnih.

Ne udovolji li, da tako kažemo, potrebama tržišta Kovač bi mogao podijeliti sudbinu Džordža Bobvoša i Roberta Kleindiensta izvršnih direktora CKB i NLB koji su smijenjeni po hitnom postupku a na insistiranje Centralne banke. Istine radi, naš gost iz Mađarske zna da su brojniji oni direktori koji su se, neki i u  zadnji čas, spasili slične smjene. Oni znaju kako.

Naš najveći problem jeste iz te priče ali je drugačije prirode. Od Atlasa i IBM o CKB i Socijete ženerale Montenegro, mi sami sebi moramo odgovoriti na pitanje šta je starije/važnije: guverner ili finansijski sistem. Ne uradimo li to dok je vrijeme – kazaće nam se samo.   

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

MONITORING

ZVANIČNICI MASOVNO PODIŽU VELIKE KREDITE: Dužnik do dužnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koje se sve mogućnosti otvaraju kada primate platu od 1.500 eura pa naviše. Mnogo lakše se dolazi do stana, vikendice, automobila, možete sebi da priuštite da za merak kupite knjige, umjetničke slike, oružje, ko što voli. Sve na kredit i na rate

 

Ona uobičajena izreka da živimo na kredit, od danas do sjutra, važi za većinu stanovništva. Dok mnogi na rate preživljavaju, funkcioneri preko kredita kupuju za ovdašnje prilike luksuz – stanove, vikendice, automobile, oružje… Tako  govore imovinski kartoni prijavljeni Agenciji za sprečavanje korupcije.

Pokazni primjer kako to ide kada uđete u DPS kolo i koje se mogućnosti otvore kada primate prosječnu poslaničku platu od 1.500 eura su mladi i agilni poslanici. Andrija Nikolić je novinarsku zamjenio političkom karijerom i nakon izbora 2016. postao poslanik. Stambeni kredit od 34.000 eura podigao je u aprilu 2016, a sredinom prošle godine još jedan od 50.000, rata 395 eura. Kupio je stan od 64 kvadrata. Njegov stranački kolega Dragutin Papović, nakon što je postao poslanik, 2017. uzima kredit od 10.000 eura, rata 449, a dva mjeseca potom još jedan od 5.000, rata 254 eura. Kupio je dvorište od 379 m2 i gradi kuću. Miloš Nikolić u martu podiže potrošački kredit od 11.100, rata 298 eura, a mjesec kasnije i stambeni od 59.900, eura, rata 346 eura. Kupio je stan od 49,5 kvadrata.

Predsjednik partije i države  Milo Đukanović u svom imovinskom kartonu nije dao saglasnost na pristup podacima na računima bankarskih i drugih finansijskih institucija. Javnost je od Duška Kneževića saznala o kreditima uzetim iz Pireus i Atlas banke. Jedini pomen kredita u imovinskom kartonu Đukanovića je audi A3 iz 2006. koji je na kredit kupila Lidija Đukanović. Satova i ostalih pokretnih nekretnina nema. Stan od 187 kvadrata je otkupljen, a kupljene su dva pašnjaka, livada, i dvije ,,ruševine  raznog objekta”.

Premijer Duško Marković uzeo je stambeni kredit u martu 2012. od 20.000 eura, rata 380 eura. To mu je bilo dovoljno, da uz platu od 2.000 eura, kupi. stan od 106 kvadrata i garažu od 14 m2. Njegova supruga Nata, koja u Agenciji za elektronske komunikacije prima 1.600 eura, kupila je kuću 61+40 m2 i zemljište 2.049 m2. Markovići su krajem 2017. prodali vikendicu i zemljište. Premijer je kolekcionar oružja – u imovinskom kartonu prijavio je šest pištolja, revolver i pušku, kao osnov sticanja naveo je ostalo.

Milutin Simović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i finansijski sistem, ministar poljoprivrede opterećen je sa tri kredita: po 3.500 eura uzeo je 2013 i 2015, a treći, najveći, iz 2017. je 120.000 eura. Simović tako od 1.742 eura plate za vraćanje kredita izdvaja 970 eura, da mu nije dodatnih mjesečnih prihoda iz Savjeta za privatizaciju od 535 eura, ne znamo što bi činio. U imovinskom kartonu se navodi da je od para iz kredita Simović kupio – trosobni stan od 150 kvadrata i garažu od 32 kvadrata. Njegova supruga Ljiljana, takođe službenica Vlade, na kredit je kupila automobil cross golf.

Ministar pravde i potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju i vanjsku politiku Zoran Pažin rekorder je po broju funkcija. Većinu od 20 funkcija ministar obavlja volonterski, a za one koje se plaćaju zaradi mjesečno preko 3.000 eura. Plaća dvije hipoteke od blizu 20.000 eura, i to u mjesečnim ratama od 46 i 35 eura.

Potpredsjednik Vlade za regionalni razvoj Rafet Husović nije dostavio podatke o kreditima, u imovinskom kartonu je navedena kupovina stana od 74 kvadrata. Mevludin Nuhodžić, ministar unutrašnji poslova krajem protekle godine uzeo je kredit od 15.000 eura, rata 452 eura. Njegova supruga Aida je 2016. podigla stambeni kredit od 50.000 eura, rata 380 eura. Ministar je kupio dvosoban stan, a njegova supruga kuću (160m2) sa dvorištem  (676m2).

Magistar Predrag Bošković, sada ministar odbrane, prima kao potpredsjednik Evropske rukometne federacije preko 2.000 eura mjesečno, kao član Izvršnog odbora Svjetske rukometne federacije još 727, a kao ministar 1.575 eura. Ima ušteđevinu od 56 hiljada. Njegova supruga Stela 2008. je podigla stambeni kredit od 100.000 eura, rata 750 eura.

Ministar finansija Darko Radunović još 2007. uzeo je stambeni kredit od 223.467 eura, rata 547 eura. U kartonu se navodi da su on i supruga Vesna jedan stan razmijenili, tri kupili i uz to još garažu, tri njive i vinograd, kao i dva automobila.

Damir Šehović, ministar prosvjete kupio 2015. mazdu 6, a krajem 2016. podigao stambeni kredit od 15.000 eura, rata 674 eura, prije toga 2015. potrošački kredit od 4.000 eura, rata 235, a 2010. isto stambeni kredit od 20.000 eura, rata 181. Šehović, koji mjesečno po raznim osnovima zaradi 2.600 eura, u imovinskom kartonu nije dostavio podatke o nepokretnostima.

Njegov partijski kolega ministar zdravlja dr Kenan Hrapović kupio je stan od 117 kvadrata, livadu od 1200, a u gradnji su dva objekta od 67 i 50 kvadrata. Njegova supruga Maida kupila je livadu od 1.619 kvadrata, u izgradnji je vikendica od 27 kvadrata. Ona je podigla 2012. dva kredita, stambeni od 30.000 eura, rata 260 eura, i kredit od Investiciono razvojnog fonda takođe 30.000 eura, rata 560 eura. Maida ima u svojini 36 kvadrata, a zakupljuje 21 m2 za potrebe svoje privatne stomatološke ambulante.

Osman Nurković, ministar saobraćaja i pomorstva, je 2014. podigao kredit od 20.000 eura, uz ratu od samo 70 eura, a 2007. potrošački kredit od 30.000 eura, rata 229 eura. Razmijenio je stan od 90 kvadrata, a kupio stan od 70, poslovni prostor od 29 i njivu od 381 kvadrata.

Ministarka ekonomije Dragica Sekulić je početkom ove godine podigla kredit od 110.000 eura, rata 668. Kupovina-kredit došla je do vlasničkog udjela od 50 odsto u, kako se navodi u kartonu, kući od 72 kvadrata, garaža 25 i građevinsko zemljište 232 kvadrata. Auto kia sportage je kupljeno 2014, a gotovinski kredit iz 2015. od 11.100 eura je vraćen.

Ministar kulture Aleksandar Bogdanović ima hipotekarni kredit uzet krajem 2016. godine od 90.000 eura, rata 700, i 25.000 gotovine. Na kredit je 2005, kupio crajsler, i u imovinskom kartonu piše da je već van upotrebe. Naslijedio je kuću, livadu, njivu i garažu, sa malim vlasničkim udjelom od 16 do osam odsto.

Mehmed Zenka, ministar za ljudska i manjinska prava, 2007. je uzeo, kako se navodi, dugoročni kredit od 70.000 eura, rata 330 eura. Prijavio je  kupovinu oružja TOZ, model 34, kalibar 12, a nepokretnu imovinu nije prijavio.

Ima i ministara koji nijesu kreditno opterećeni. Kao ministarka bez portfelja Marija Vučinović. Ona je prijavila kupovinu stana od 59 kvadrata. Pisalo se o tome da joj je Vlada dodijelila 2017. dvosoban stan u Podgorici. Po  povoljnim uslovima za svega 6.500 eura. Stan je otkupljen od ušteđevine.

Bivši ambasador, sada ministar vanjskih poslova profesor dr Srđan Darmanović nema kredita, od ušteđevine je kupio stan od 61 kvadrat, a ostalo mu je još 82.500 ušteđevine. Ni ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović nema kredita, ima na računu 23.458 eura, i oročenih 11.973 eura. Kupio je 2014. BMW touring. O nepokretnostima u kartonu podataka nema.

Slično je i u drugim sektorima vlasti.  Predsjednik Skupštine Ivan Brajović ima platu od preko 1.900 eura, prije dvije godine uzeo je hipotekarni kredit od 85.000 eura, rata 775 eura. Njegova supruga Dragana, zaposlena u Aerodromima CG, prošle godine kredit od 30.000 eura, rata 501 euro. Brajović je kupio stan od 96 kvadrata, pa još jedan od 32, i tri šume od preko 2.000 kvadrata, sagradio je kuću od 89 kvadrata, a nasilijedio kuću i blizu 5.000 kvadrata šume.

Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda, prima mjesečno na ime osnovne plate sa specijalnim dodatkom preko 2.500 eura, uz bonuse od par stotina eura kao članica savjeta, komisija… Krajem prošle godine podigla je stambeni kredit od 40.000 eura, nije navedeno u kartonu koliko iznosi rata, piše 0,00. Naslijedila je kuću od 146 i građevinsko zemljište od 334 kvadrata. Naslijedila je džip grand čiroki 1998, a poklonjena su joj tri pištolja – unique, zastava i bereta.

Guverner CBCG Radoje Žugić ima jednu od najvećih plata među državnim funkcionerima oko 4.000 eura. Kredite nije prijavio, a na tekućim računima ima 90.500 eura. Kuću je naslijedio, vikendicu gradi, kupio 2009. tojotu rav 4, supruga zemljište.

Zoran Vukčević, predsjednik Odbora direktora i izvršni direktor Investiciono razvojnog fonda, plata 2.800. Uzeo dva stambena kredita 2014. – 80.000, rata 360; 2017. – 70.000, rata 120 eura. Kupio trosobni stan 89 kvadrata, jednosobni 37, gradi kuću i vinariju u izgradnji 400 kvadrata, naslijedio kuću 92 kvadrata, i kako u kartonu piše brojne njive od 400 do 28.000 kvadrata.

Poslanik i bivši ministar Petar Ivanović je jedan od onih koji nijesu dali saglasnost na pristup bankarskim računima. Prijavio je da ima 7.000 gotovog novca, a njegova supruga Olivija oročenih 18.000. Pored velikog broja hartija od vrijednosti, Ivanović je u kartonu naveo i da je kupovinom došao do 3.500 knjiga i da je kupio ili naslijedio 10 umjetničkih slika. Naslijedio je i staru porodičnu kuću 200 i plac 3.948 m2, a kupio stan od 56 kvadrata, i kako je naveo u kartonu – ostalo 1.300 kvadrata. Njegova supruga naslijedila je stan od 76, kupila jedan od 56 kvadrata i zemljište od 5.194 kvadrata.

Poslanik Obrad Mišo Stanišić je 2016. podigao kredit od 35.000 eura za rješavanje stambenog pitanja. U kartonu piše da je kupio 1.870 kvadrata šume, razmjenio stan, a da gradi vikendicu od 54 kvadrata. Njegov partijski kolega, poslanik Luiđ Škrelja nije dao uvid u bankarske račune. Gradi kuću od 118 kvadrata, plus garaža 90, vlasništvo 50 odsto. U kartonu je naveo da je 2000. kupio lovačku pušku bereta, lovački karabin i poluautomatsko repetirajuće oružje, a prošle godine glock 9 mm luger.

Onaj koji bi sve ovo trebao da kontroliše, direktor Agencije za sprečavanje korupcije Sreten Radonjić, pored plate od blizu 1.800, prima i penziju od 950 eura. Otplatio je prije dvije godine kredit od 2.000 eura, još otplaćuje 10.000 uzetih 2013, rata 161 euro. Njegova supruga Roksanda je 2014. podigla kredit od 8.000 eura, rata 96 eura. Radonjić na računu ima 7.000 eura. Otkupljuje stan od 86 kvadrata, a posjeduje još kuću 110 i pomoćni objekat 44 kvadrata.

Pa da neko kaže da i funkcioneri u Crnoj Gori ne žive na rate. U imovinskom kartonu funkcioneri nijesu dužni da navode dnevnice i ostale benificije. A mnogima od njih plata dođe kao džeparac.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

LOŠE POSLOVANJE STRATEŠKIH INVESTITORA NA PRIMORJU: Elitne lokacije proizvode gubitke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo turizma uzdiže uspjehe  turističke privrede Crne Gore zahvaljujući prije svega elitnim ljetovalištima i još elitnijim gostima. Kako onda  razumjeti pojavu da vrhunske uspjehe ne prate odgovarajući prihodi. Iz kabineta protežiranih kompanija uglavnom stižu   negativni bilansi, gubici koji se mjere milionima eura godišnje.  Po visini ostvarenog minusa u  2018. godini prednjači kompanija koja upravlja kompleksom Porto Montenegro u Tivtu

 

Poreskoj upravi iz dana u dan pristižu izvještaji o neuspješnom poslovanju mnogih firmi registrovanih u Crnoj Gori, pa i onih od kojih se to najmanje očekivalo. Po broju miliona na strani koja označava minus u godišnjem bilansu stanja, prednjače kompanije koje posluju na najekskluzivnijim lokacijama Crnogorskog primorja, koje uz to uživaju brojne benefite i privilegije. U pitanju su strateški partneri Vlade, kojima su ustupljene elitne turističke lokacije poput Svetog Stefana, Miločera ili desetine hektara prostora bivšeg tivatskog Arsenala. Ni manje turističke firme koje gazduju hotelskim  kompleksima na atraktivnim lokacijama nemaju sreće u poslu te redovno,iz godine u godinu, prikazuju gubitke.

Kada se sa nivoa Ministarstva turizma uzdižu uspjesi turističke privrede Crne Gore zahvaljujući prije svega elitnim ljetovalištima i još elitnijim gostima, kako razumjeti pojavu da vrhunske uspjehe ne prate odgovarajući prihodi. Iz kabineta protežiranih kompanija uglavnom stižu  negativni bilansi, gubici koji se mjere milionima eura na godišnjem nivou. Po visini ostvarenog minusa u protekloj 2018. godini prednjači kompanija koja upravlja kompleksom Porto Montenegro u Tivtu.

Godišnji izvještaj menadžmenta preduzeća Adriatic MarinasD.o.o., za prošlu godinu prikazao je gubitak od 65.896 miliona eura, za oko 8 miliona više u odnosu na prethodnu 2017. godinu. Prihodi ove kompanije manji su od rashoda dok je stavka o osnovici za obračun poreza na dobit po pravilu – prazna.

Preduzeće Adriatic Marinas posluje na izgradnji projekta Porto Montenegro, koji raspolaže luksuznom marinom sa 461 vezom,  Regent hotelom sa 5 zvjezdica,stambenim naseljem koje rapidno raste i mnogo pratećih sadržaja. Porto Montenegro zapošljava 216 radnika, od kojih su 179 državljani Crne Gore. U maju 2016. društvo PM Holdings LLC kupilo je 100% udjela u preduzeću Montport Capital SE i postalo jedini vlasnik Porto Montenegra, iza kojeg stoji kompanija Investments Corporation of Dubai iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Međutim, dolaskom Arapa u poslovanju firme nije se mnogo toga promijenilo, gubici se i dalje gomilaju naimovini, procijenjenoj na 109.997 miliona eura.

Mnogi posjetioci tivatske marine i njenih uređenih prostora, luksuznog hotela, restorana i trgovina, sa dugim šetalištem kroz marinu u kojoj se ljuljuškaju skupocjene jahte, teško mogu povjerovati da se u tom turističkom raju gube milioni.

Još teže je razumjeti  kako elitno crnogorsko ljetovalište, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, smješteno u najljepšem dijelu obale na Jadranu, ne donosi nikakav profit. Tako bar kažu finansijski izvještaji kompanije Adriatic Properties D.O.O. iz Budve, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis. U protekloj turističkoj sezoniStatisova firma poslovala je sa gubitkom od 5,7 miliona eura. Ukupni prihodi kompanije koja u hotelima Sveti Stefan i Miločer raspolaže sa 58 soba, iznosili su 13 miliona eura, ali su rashodi bili mnogo veći, navodi menadžment kompanije. Gubitak je nešto manji u odnosu na sezonu 2017.  i iznosio je 6,3 miliona.

Podaci o poslovanju kompanije koja upravlja biserom crnogorske turističke ponude kažu kako je prosječna popunjenost soba bila čak viša od 66 odsto.Ostvareno je 7.213 noćenja, sa prosječnom cijenom sobe od 1.108 eura na dan. Na Svecu radi ukupno 118 zaposlenih, uključujući i radnike na određeno vrijeme. Pored toga, kompanija Adriatic gazduje  nizom najatraktivnijih plaža na Crnogorskom porimorju na potezu od naselja Pržno do Svetog Stefana u dužini od jednog kilometra najfinijeg prirodnog pijeska i šljunka. Sav taj prirodni i izgrađeni raskoš i sjaj, ipak ne obezbjeđuje uspješno poslovanje, kakvo je najavljivano prilikom izdavanja ovog turističkog rezorta pod višegodišnji zakup.

Kao što je poznato, u januaru 2007. godine Vlada je realizovala „posao stoljeća“ kada je nepoznatoj kompaniji Aidwey Investment Ltd, registrovanoj na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, izdala hotele Sveti Stefan i Miločer u zakup na 30 godina. Istovremeno je potpisan i ugovor o menadžmentu sa poznatom hotelskom kompanijom Aman Resort. Od tada pa do danas ovi hoteli bilježe samo gubitke u poslovanju, dok je zaduženost firme narasla na 95 miliona eura. I pored toga Vlada je uspjela da produži rok zakupa na 42 godine.

Zbog loših finansijskih rezultata hotela Sveti Stefan reagovale su pojedine političke partije u Budvi. Budvanski odbor Građanskog pokreta URA pozvao je Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da formira predmet o poslovanju Petrosa Statisa u Crnoj Gori, putem saopštenja koje je potpisao član tog odbora, Blažo Rađenović. Od premijera Duška Markovića i ministra Pavla Radulovića zahtijevaju da raskinu ugovor o zakupu elitnog hotelskog kompleksa Sveti Stefan-Miločer.

,,Pozivamo VDT, prije nego što podnese ostavku, da jedne nedjelje preskoči sađenje luka i formira predmet ,,Petros Statis” i to na osnovu prikazanog gubitka koji iz godine u godinu iskazuje najbolji i najeksluzivniji crnogorski brend – poluostrvo i Hotel Sveti Stefan i Kraljičina plaža. Svjedoci smo isticanja raskošnih ulaganja na poluostrvu Sveti Stefan kao i brojnih najava budućih planova investicija, sada već očito sumnjivog investitora sa još sumnjivijim novcem, koji je namjeran da trajno devastira prostor, uništi prestižni crnogorski resurs i preotme ono što vjekovima pripada mještanima, a s godinama razvoja i njihovim turistima“, navodi se u saopštenju.

U pokretu URA smatraju „da čitav posao unosi sumnju u korupciju na najvišem nivou, kao i izbjegavanje plaćanja po osnovu PDV-a, poreza na dobit i drugih obaveza prema državi i lokalnoj samoupravi… Krajnje problematični finansijski iskazi sa milionskim gubicima svake godine  dodatno produbljuju našu sumnju da se radi o dobro osmišljenom planu i organizovanoj kriminalnoj grupi i o privrednom kriminalu“, naveo je Rađenović i dodao tabelu o gubicima po godinama od 2013.

U minusu je i budvanski hotel Avala kojom gazduje kompanija Beppler&Jacobson. U njihovom finansijskom izvještaju za 2018. godinu,  hoteli Avala u Budvi i Bianka u Kolašinu poslovali su  sa gubitkom od 6,2 miliona eura. I ova kompanija  ima veće rashode nego prihode od prodaje  hotelskih soba u strogom centru turističke metropole, koji su iznosili 11,8 miliona eura. Da li je u pitanju nesposobni menadžment kompanije ili je među vlasnicima hotela i rizorta u Crnoj Gori zavladala prava epidemija prijave gubitaka radi izbjegavanja plaćanja poreza.

Gubitak u poslovanju prijavio je i mladi biznismen Edin Kolarević. Njegova firma, hotelska grupa DP Hoteli Facility završila je poslovnu godinu sa gubitkom od 157.159 eura. Firma čiji je osnivač kotorska kompanija Serzman Incorporated Doo, u vlasništvu Kolarevića, raspolaže sa par zgrada i 10 zasebnih vila te sopstvenom vještačkom plažom u kotorskom naselju Dobrota. Palazzi Kotor Bay prihodovali su 1,6 miliona eura dok je rashod bio oko 1,8 miliona. U pitanju je turistički kompleks u cjelosti sagrađen brojnim kreditima među kojima i kredit državnog IRF fonda od 5 miliona eura sa rokom otplate do 2029 godine. Gradnju turističkog naselja usred stare hrastove šume, jedne od rijetkih očuvanih zelenih oaza uz more, u popularnom predgrađu Kotora, pratile su brojne kontroverze i protesti građana zbog izgradnje prve vještačke i prve privatne plaže u Dobroti.

Prema izvještajima Poreske uprave iza navedenih zvučnih imena, ekskluzive i luksuza stoje samo promašaji, minusi i gubici. Niko se ni ne osvrće na porazne rezultate poslovanja turističke elite, dok se na kraju sezone slavodobitno broje turisti i noćenja, kojih je, kažu, iz godine u godinu,  sve više.

 

MLADENH BOJANIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR E – NOVATIVA: Država bez poreza na dobit 

Mnoge kompanije, tzv. strateški investitori, vlasnici ili zakupci vrijedne imovine u Crnoj Gori, duži niz godina, po zvaničnim finansijskim iskazima posluju sa velikim gubicima. Jasno je da država Crna Gora, na osnovu tako iskazanih rezultata ne ubira nikakva sredstva po osnovu poreza na dobit, a  donosioci odluka u ime svih građana, bili su više nego velikodušni u subvencionisanju njihovih poslova.

Da li razloge treba tražiti u pogrešnoj procjeni investitora, lošim poslovnim odlukama ili još uvijek nezavršenom investicionom ciklusu – pitanja su koja traže analizu poslovanja svake od ovih kompanija. Neke od tih kompanija u svega nekoliko godina dogurale su do negativnog kapitala.

To  ne ide u prilog mantri koja je pratila privatizaciju i valorizaciju crnogorskih resursa, da mi ne prodajemo kompanije i resurse već kupujemo dobre vlasnike. Teško da se dobrim vlasnikom može nazvati neko kome je nakon višegodišenjg poslovanja imovina manja od obaveza –   ocjenjuje Mladen Bojanić, izvršni direktor E-novativa DOO.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPŠTINA BUDVA ZABRANJUJE GRADNJU STANOVA U MILOČERU: Traže rušenje bespravno izgrađenih  zgrada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako se nezvanično saznaje, u lokalnoj upravi Budve riješeni su da ispoštuju Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i neposrednog zaleđa ostrva Sveti Stefan, koju su usvojili odbornici u SO Budva, 2016. U skladu sa smjernicama Deklaracije  iznijeće  zahtjev o stavljanju van snage urbanističkog projekta za ovaj turistički rizort. To bi značilo poništenje programskog zadatka koji je Vlada donijela 2014,  kao osnov za urbanizaciju prostora ljetovališta Sveti Stefan i Miločer

 

Opštinska administracija na čelu sa predsjednikom Markom Batom Carevićem  protivi se planovima Vlade za urbanizaciju prostora elitnog ljetovališta Sveti Stefan i Miločer prema usvojenom idejnom urbanističko-arhitektonskom rješenju hotelskog rizorta Miločer. Riječ je o projektu hotela Kraljičina plaža sa vilama i depandansom, koji je dobio drugu nagradu na međunarodnom pozivnom konkursu koji je organizovalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma u septembru 2015. godine. Idejno rješenje hotelskog rizorta Miločer stiglo je kod glavnog gradskog arhitekte, Ane Samardžić, za dobijanje saglasnosti, nakon dužeg lutanja oko dobijanja odobrenja za gradnju, od nadležnih službi Ministarstva do Glavnog državnog arhitekte Dušana Vuksanovića, koji je zahtjev preduzeća HTP Miločer i kompanije Adriatic Properties proslijedio lokalnoj upravi na dalje postupanje.

U međuvremenu Opština Budva dobila je status stranke u postupku izdavanja saglasnosti Glavnog gradskog arhitekte, koji je Ministarstvo održivog razvoja potvrdilo, odbijajući žalbu vladinog preduzeća HTP Miločer.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo