Povežite se sa nama

MONITORING

GUVERNER PROTIV BANAKA I BANKARA: Neka se spremi…

Objavljeno prije

na

„Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu u konkretnom slučaju radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu CBCG vezanom za spajanje CKB i Sosijete ženeral banke iz, pazite  sada, oktobra 2016. godine

 

Dok se problemi i nepoznanice na ovdašnjem finansijskom tržištu množe, monetarne vlasti na njih odgovaraju tako što se prave mrtve. Možda će proći.

Znaci da u CBCG još uvijek ima života ipak stižu, makar u obliku moralnog hazarda i šaptačkih diverzija. Da citiramo guvernera iz nedavnog televizijskog nastupa. Pa krenimo redom, pošto ne bi valjalo da se sjutra kajemo zbog nečega što smo juče zaboravili.

Pored uvjeravanja da će biti drugačije, zakonski rok za dokapitalizaciju Atlas banke prošao je bez kandidata spremnog da otkupi mačku u džaku koju su nam godinama unazad pakovali osnivač i najveći akcionar Atlas grupe Duško Knežević i guverner CBCG Radoje Žugić. Sve skupa sa partnerima i saradnicima koji su se, u lancu ishrane crnogorske tranzicije, nalazili iznad i ispod njih.   

Sada je na Žugiću da, uz pomoć izvršnih vlasti, bira bolje od dva loša rješenja. Prvo je da država uđe u vlasničku strukturu Atlas banke, dokapitalizuje je, preživi neminovni odliv depozita a onda pokuša unovčiti po mnogo čemu problematičnu imovinu iz Kneževićeve kasice. Alternativa je likvidacija banke, isplata depozita manjih od 50 hiljada eura iz Fonda za zaštitu depozita – što znači i privremeno pražnjenje tog Fonda – i priznanje da su klijenti sa većim depozitima (a njih je skoro šest stotina) pretrpjeli vjerovatno nenadoknadivu štetu. Hvala Centralnoj banci, Vladi i resornom Ministarstvu finansija.

Prva varijanta nije ništa drugo nego poznati model „privatizacije profita i socijalizacije gubitaka“. Korist bi se, makar za probrane, ogledala u tome što bi monetarne, izvršne i pravosudne vlasti zadržale postojeća diskreciona ovlaščenje pri izboru i osudi krivaca za nastalo stanje.

U drugom slučaju moralo bi se ozvaničiti očigledno. Kneževićevi deponenti izgubili su novac zbog njegove lakomosti (da li i nesposobnosti) koja je godinama tolerisana, a možda i podsticana, iz Centralne banke. Teško da bi se ta priča mogla završiti pritvaranjem jednog bivšeg viceguvernera, rastrzanog između vlastitih ambicija i želja/zapovijesti formalnih i neformalnih šefova.

Autori jednog od učestalih saopštenja iz CBCG (1. februar ove godine), kojima se kompromituje ta institucija i ugrožava stabilnost kompletnog sistema, pred javnost izlaze sa pitanjem „ko je kriv za loše poslovanje gotovo svake članice Atlas grupe“? Pa nam nude i odgovor: „Gospodin Knežević je svojim megalomanskim idejama i destruktivnim poslovnim odlukama iz 2015. godine, a koje su se realizovale u 2018, doveo do veoma kompleksne situacije u dvije banke u julu 2018, rizikujući poslovanje cijele Atlas grupe“.

Uočljivo je da autori saopštenja, ali i oni koji su ga naručili i odobrili njegovo objavljivanje, miješaju babe i žabe. Posao CBCG nije bila briga o Atlas grupi. Oni su imali obavezu da kontrolišu samo rad dvije banke – članice tog sistema. I to nijesu uradili na valjan način. O „megalomanskim idejama“ Duška Kneževića svaki pismeni stanovnik Crne Gore mogao se informisati iz novina, najkasnije početkom 2017. Mediji od tada prate Kneževićevu avanturu sa Kaspijom. Samo se u CBCG sada, bježeći od vlastite odgovornosti, pretvaraju da za taj posao i njegove posljedice nijesu znali do sredine prošle godine.

Vođeni naumom da nađu dokaze za dobar rad, iz CBCG nastavljaju da se samohvališu. ,,Finansijski sistem je unaprijeđen. Od 7. decembra do danas depoziti su porasli 31 milion, likvidna aktiva je porasla sedam miliona. Naša proaktivna funkcija i dnevna kampanja uticale su na to da štediše imaju povjerenja u bankarski sistem“, tvrdi guverner Žugić u Živoj istini sredinom februara. A onda objašnjava zbog čega je, nedjelju dana ranije, iz CBCG nakon sastanka sa izvršnim direktorima svih crnogorskih banaka saopšteno kako nijesu uspjeli pokušaji podrivanja bankarskog sistema „kroz spekulacije i plasiranje netačnih informacija“.

Da približimo neupućenima: Nakon novogodišnjih praznika deponenti jedne ovdašnje banke počeli su da prazne račune i sele svoj novac iz nje. Odliv se mjerio desetinama miliona. Menadžment banke, ali ni rukovodeći ljudi CBCG, nijesu željeli da prihvate najjednostavnije objašnjenje tog  fenomena – poslije onoga što su doživjeli komintenti Kneževićevih banaka, vlasnici novca postali su mnogo oprezniji. Pa analiziraju dostupne podatke, čitaju između redova, provjeravaju (ne)zvanične veze i aktivnosti svojih bankara…

Slijepi na očigledno, uplašeni menadžeri i nadležni regulatori, zajedno, kreću u kampanju razotkrivanja onoga ko je proizveo paniku. Kad je knjiga spala na dva ili tri slova, guverner je odlučio da presudi. I u Živoj istini on kaže „Tačno je da je jedna od banaka inicirala šaptačku diverziju. Koja je to banka ne bih pomenuo jer moram da se staram o zdravlju banaka i bankarskom sistemu…”.

Bez većih probleme u Udruženju bankara, nezvanično, možete saznati da je sumnja za diverziju pala na CKB, odnosno njenog prvog čovjeka Pala Kovača. Zvanično, dokaz za takve tvrdnje pronađen je u podatku da se najveći dio odbjeglih depozita preselio u CKB. Promotere te ideje nije omelo ni saznanje da je menadžment najveće banke u Crnoj Gori, ne tako davno, na krajnje očigledan način pokušavao da smanji količinu depozita, rastjerujući klijente niskim kamatama, kako bi umanjio potrebu za jačanjem kreditnih aktivnosti (pošto je prostor za plasman nisko rizičnih kredita u CG prilično limitiran). Kao ni jednako očigledna činjenica da bi nakon najavljene kupovine Sosijete ženeral Montenegro banke CKB imala značajan priliv novca na svojim računima.

Ali tako stižemo do suštine tinjajućeg sukoba na relaciji CBCG – CKB.

Poslednjeg dana februara objavljeno je da je CKB potpisala ugovor o kupovini 90,56 odsto akcijskog kapitala Sosijete ženeral Montenegro banke (SGMB). Posao vrijedan 40,5 miliona koji se ugovara više od dvije godine biće okončan kada CB da saglasnost za njegovu realizaciju. Odnosno, ukoliko da saglasnost.

U Istini emitovanoj 15. februara Žugić kaže da zahtjev za odobrenje kupovine SGMB od strane CKB još nije došao do nadležnih. ,,Ako ga dobijemo napravićemo detaljnu analizu uticaja na sistem. Ako se odlučimo za da, tražićemo punu socijalnu sigurnost svih zaposlenih radnika. Analiziraćemo strukturu vlasništva u OTP”. Guverner ne objašnjava koji dio Zakona o bankama ili Zakona o CBCG njemu i njegovim saradnicima nameće obavezu  da u predmetnoj situaciji traži „punu socijalnu sigurnost zaposlenih“. Tako nešto, ako je suditi po sudskim presudama u slučaju nezakonite smjene viceguvernerke Irene Radović, CBCG i njen prvi čovjek ne garantuju ni svojim zaposlenima.

Nije najjasnije ni ideja o analizi strukture vlasništva u OTP banci, ako se zna da je banka iz Budimpešte odavno prisutna na ovdašnjem tržištu. Da li to Žugiću, naprasno, smetaju Rusi među vlasnicima OTP? Ili je nešto drugo u pitanju. Tek, guverner ostaje dosljedan izjavi iz aprila 2017. kada je najavio da izjašnjenje o spajanju CKB i SGMB predstavlja delikatnu odluku.

„Moramo sagledati sve aspekte tog posla“, kazao je tada. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da su u CBCG spajanje počeli sagledavati još krajem oktobra 2016. godine. Sa prilično očiglednim naumom da se, makar u prvoj verziji njihove analize, negativno odrede o najavljenom poslu.

Zakon o bankama, (član 77 Zabrana povrede konkurencije) nadležnima daje bezbroj mogućnosti. Recimo u stavu tri člana 77 stoji da se nepoželjna koncentracija utvrđuje i po osnovu „učešća banke u pokrivenosti tržišta pojedinim proizvodima i uslugama“. (Pre)široka definicija. I svi smo već čuli da bi CKB i SGMB zajedno obavljale 60 odsto platnog prometa. Što je, provlači se kroz kontekst, sasvim dovoljan razlog za zabranu ugovorenog spajanja.

Na drugoj strani, u slučaju posrnule Atlas banke kojoj CBCG revnosno traži kupca, niko ne pominje podatak da je ta banka apsolutni monopolista u sferi tzv. e-komerca. O obimu tog posla svjedoči tvrdnja SDT da je e-komerc Atlas banke poslužio za pranje nekih 550 miliona eura. Ili računica direktora Poreske uprave Miomira M. Mugoše kako je na taj način utajeno 30 miliona poreza.

Da se mi vratimo Informaciji u vezi sa najavom pripajanja… iz oktobra 2016. Na drugoj strani tog dokumenta piše kako u septembru 2016. godine CKB u ukupnom broju realizovanih naloga u platnom prometu učestvuje sa 52,92 odsto, a SGMB sa 8,48 odsto. Ukupno, skoro 62 odsto. „Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu, uz pojašnjenje da je Zakonom o zaštiti konkurencije propisano da se „pretpostavlja da učesnik na tržištu ima dominantan položaj ako je njegov udio veći od 50 odsto“.

Pretpostavlja se. Što baš ne zvuči kao nepobitno utvrđena istina.Tim prije što dokument u posjedu Monitora pokazuje kako je podatak o nepoželjnoj koncentraciji sačinjen na osnovu broja realizovanih naloga u platnom prometu. A ne na osnovu njihove vrijednosti. Po tom kriterijumu CKB je u platnom prometu tokom septembra 2016. učestvovala sa 22,4 odsto a SGMB sa nepunih 12 odsto. Ukupno 34,4 odsto tržišta. Malo ili mnogo?

Priča se, dakle, može svesti na pretpostavku kako će nadležni u CBCG čitati određene podatke. I koje podatke će posmatrati. Verzirani kažu kako se, na sličan način, može pretpostaviti da je prošlogodišnji dolazak guvernerove ćerke Jovane Žugić u CKB u nekoj vezi sa najavljenim spajanjem dvije banke!?

Jednako se, kažu, da pretpostaviti da su i trenutne nevolje Pala Kovača izvršnog direktora CKB ponajviše skopčana sa raznim očekivanjima vezanim za ugovoreno spajanje. I obavezu da se prethodno dobije saglasnost nadležnih.

Ne udovolji li, da tako kažemo, potrebama tržišta Kovač bi mogao podijeliti sudbinu Džordža Bobvoša i Roberta Kleindiensta izvršnih direktora CKB i NLB koji su smijenjeni po hitnom postupku a na insistiranje Centralne banke. Istine radi, naš gost iz Mađarske zna da su brojniji oni direktori koji su se, neki i u  zadnji čas, spasili slične smjene. Oni znaju kako.

Naš najveći problem jeste iz te priče ali je drugačije prirode. Od Atlasa i IBM o CKB i Socijete ženerale Montenegro, mi sami sebi moramo odgovoriti na pitanje šta je starije/važnije: guverner ili finansijski sistem. Ne uradimo li to dok je vrijeme – kazaće nam se samo.   

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

CRNA GORA JE POČELA BUŠENJE DNA JADRANA I PORED JASNE PORUKE EVROPSKE UNIJE DA SU FOSILNA GORIVA PROŠLOST, TE DA JE BUDUĆNOST REZERVISANA ZA EKOLOŠKU I OBNOVLJIVU ENERGIJU  I UPRKOS LOŠIM ISKUSTVIMA IZ REGIONA. EKOLOŠKI AKTIVISTI NAJAVLJUJU DA ĆE POSLIJE TURISTIČKE SEZONE OBNOVITI PROTESTE

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su kaže i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru, nego šire. Lutam od granice do granice, a kozica nema. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu”, kaže Vujičić u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Monitor.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste. Uzaludne su i žalbe ribara da zbog bušenja more više nije izdašno kao ranije. Ali, zato, posao teče uz blagoslov aktuelne Vlade, koja je u ovom slučaju nastavila tamo gdje je prethodna stala.

Ribe ni za gorivo

Iz Ministarstva kapitalnih investicija u izjavi za CIN-CG/Monitor, kažu da, prema informacijama koje imaju „istraživanja nafte i gasa koja su u toku ni na koji način nisu uticala na pomorski saobraćaj i rad Lučke kapetanije. Saobraćaj se odvija normalno i situacija je potpuno redovna’’.

„Zabranjuju nam na priđemo u krugu od par kilometara do te platforme. A naše more je malo, ako ujutru kočom krenem od Ulcinja, eto me u Hrvatsku popodne”, kaže Vujičić koji je i predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Budve Sv. Nikola.

Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara Bara, smatra da je riba sa morskog dna, uključujući i kozice, počela da nestaje još sa prvim seizmičkim istraživanjima koja su prethodila sadašnjem bušenju.

„Prije par godina rađena su seizmička istraživanja tokom kojih je stvaran pritisak na dnu od 3.000 bara. Tada je riba sa dna ubijena, ili je migrirala na drugu stranu gdje nije bilo tih ispitivanja – prema Albaniji i Boki”, kaže on.

Bajković je uvjeren da i sadašnje bušenje ima ozbiljne posljedice po ribare.

„To pogađa Ulcinjane, Barane, sve do Čanja. Ljudi odu od ujutro do uveče, ostanu 10 -12 sati, i donesu minimalno ribe, da pokriju gorivo. Lovim plavu ribu i 29 puta sam izašao na more od decembra do jula – 10 puta puta sam bacio mreže, a 19 puta se vratio, jer riba neće. Neke vibracije postoje pod vodom od bušenja. Riba je kao divlja, nije mirna, bježi. Nešto je potpuno poremećeno. A dosta nas živi od ribanja”, .

Uoči početka bušenja sa predstavnicima udruženja ribara upriličen je sastanak u Ministarstvu kapitalnih investicija.

„Ribari su im rekli da se ne raduju tom istraživanju, ali ako je država riješila da ide tim putem, moramo to prihvatiti“, kaže Milun Anđić, predsjednik Udruženja plivarica Crne Gore, posebnih brodova iz kojih se uglavnom ribari mrežom po površini.

Na zahtjev ribara da se formira egalizacioni fond koji će pomoći razvoju ribarstva, Iz Ministarstva su im kazali da će zaživjeti čim počne eksploatacija nafte.

Vladi je sve u redu

„Podvukli smo da je veoma važna ekološka zaštita i dobili uvjeravanja da imaju četvorostruke sisteme. Objasnili su nam da je dubina na kojoj se vadi nafta 110 metara i da je pristupačna za ronioce, uređaje, ventile, tako da se odmah može sve zatvoriti u slučaju isticanja. Dali su garancije da su brodovi koji su posebno namijenjeni za slučaj curenja već spremni u italijanskim lukama, i da bi na poziv mogli da budu tu za 10 – 15 sati i da kupe naftu”, kaže Anđić.

On ocjenjuje da ribari nisu imali izbora i da su prećutno prihvatili uvjeravanja da može ribarstvo i industrija nafte zajedno.

Dosadašnja istraživanja ribljeg fonda i količine ribe, kaže Anđić, rađena su proizvoljno i na nevaljan način. Zbog toga su ribari uputili protest institucijama: ,,To istraživanje je izvedeno brodovima koji nemaju mogućnost da to urade. Nisu uzeti ribarski brodovi. Sve to su finansirali investitori”.

I Bajković kaže da je investitor i Institut za biologiju mora tokom ove godine trebalo da utvrde početno stanje ribljeg fonda, kojeg, kako kaže, nema.

,,Institut za biologiju mora  nije  radio studiju uticaja na ribarstvo. Radio je monitoring ribolovnih aktivnosti prije i nakon seizmike, odnosno analizu strukture ulova malog obalnog i velikog privrednog ribolova. U trenutne aktivnosti, vezano za platformu, nismo angažovani sa stanovišta monitoringa ribarstva. Moguće je da ćemo biti uključeni nakon završetka aktivnosti vezanih za platformu, kaže za CIN-CG/Monitor dr Aleksandar Joksimović, direktor Instituta za biologiju mora.

Uvertira u početak bušenja bili su protesti ekologa koji su isticali brojne ekološke rizike ovog posla, dok ih je nova vlast ubjeđivala da nema mjesta zebnji. Premijer Zdravko Krivokapić izjavio je da je ugovor o koncesiji potpisan 2016. godine, rijetko dobra odluka prethodne vlasti. Ocijenio je i da je eventualni uticaj na životnu sredinu zanemarljiv.

Ekološke organizacije i aktivisti protivili su se početku bušenja, dok je vladajuća URA, tražila referendum. Premijer je buku utišao tvrdnjom da bi raskidanje posla sa Eni-Novatekom koštalo državu oko sto miliona eura, a da bi referendum u uslovima korona krize bio tehnički neizvodljiv, uz trošak od oko dva miliona eura.

Da je ovo dobar projekat tvrdi i ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić. On je više puta ponovio da se potencijalne rezerve nafte i gasa mjere milijardama eura!

Bojanić: Sve je o njihovom trošku

„Glavna karakteristike ugovora sa konzorciumom Eni – Novatek je da Crna Gora nije uložila ni jedan cent u istraživanje a da koncesionari snose sve troškove”, izjavio je za Monitor/CINCG Draško Lončar iz Ministarstva kapitalnih investicija. On objašnjava i da se Crna Gora obezbijedila garancijama,  „na obavezni radni program“,  te da su koncesionari neograničeno i solidarno odgovorni da nadoknade štetu i izgubljenu dobit državi kao i trećim licima u slučaju incidenta i najvažnije, da je država obezbijedila dobit između 62 – 68 odsto.

Lončar objašnjava da obavezni radni program na koji su se obavezali koncesionari Eni-Novatek obuhvata: 3D seizmička istraživanja, geološke i geofizičke studije i dvije bušotine od 6.500 i 1.500 metara.

U slučaju da koncesionar ne ispuni obavezni radni program, prema objašnjenju Lončara, Crna Gora bi mogla da aktivira garanciju od 84 miliona eura koju je obezbijedila i da eventualno angažuje drugu kompaniju da nastavi rad.

Iz Bojanovićevog ministarstva ističu da, ukoliko se ne pronađu komercijalne rezerve ugljovodonika, cjelokupan trošak istraživanja pada na teret koncesionara, bez bilo kakve obaveze države da učestvuje u tome.

„Riječ je poslu koji je neisplativ, rizičan i štetočinski po životnu sredinu i ekonomiju Crne Gore, prije svega turizam i ribarstvo”, kaže Mustafa Canka, novinar koji već decenijama piše o ovoj temi.

On ističe da zvaničnici samo govore o finansijskim benefitima i procentima a neće javno da kažu da „u najboljem slučaju, u njihovoj najoptimističnijoj varijanti, godišnje možemo da zarađujemo oko 60 miliona eura. I to tek za nekoliko godina“.

„Sad da se nađe nafta, treba još rupa da se buši, pa analize, u najboljem slučaju bi za tri godine počela eksploatacija. Do tada ćemo sve dovesti u pitanje, prije svega turizam od koga, kada je sezona dobra, zarađujemo zvanično nešto preko milijardu eura, a u sivoj zoni ostaje bar još trećina prihoda”, kaže Canka za CIN-CG/Monitor.

Romantična saga o kornjači

On se pita gdje je tu računica, ako uporedimo 1,3 milijarde sa 60 miliona. Podsjeća da gosti sa Zapada nijesu oduševljeni da se kupaju sa pogledom na naftne platforme. Napominje da se šteta koja se čini flori i fauni u moru nikada neće izračunati, kao i ona koju će pretrpjeti ribari.

U Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma nijesu, međutim, zabrinuti zbog ovog projekta i njegovog uticaja na životnu sredinu. Pored obaveze da poštuju domaće propise koji regulišu oblast zaštite životne sredine, iz ovog ministarstva navode i da su ugovorom predviđena dva posebna mehanizma naknade eventualne štete. Prvi je Garancija krajnje matične kompanije koncesionara koja pokriva plaćanja svih obaveza iz ugovora u slučaju njihovog neizvršavanja, kao i i sve neugovorene obaveze prema trećim licima u slučaju direktne štete ili gubitaka nastalih u vezi sa ovim aktivnostima (uključujući zagađenja ili incidente).  Ova garancija, kako objašnjavaju u Ministarstvu, znači da koncesionari garantuju vrijednošću majke kompanije, a ne one registrovane u Crnoj Gori koja je neuporedivo manja.

Drugi mehanizam je Obavezna sveobuhvatna polisa osiguranja za industriju nafte i gasa, koja obuhvata kompletne operacije koje izvodi operater Eni, uključujući i sve njihove podizvođače.

„Crna Gora je obezbijedila da u slučaju bilo kakve štete u životnoj sredini ima mogućnost nadoknade troškova, uključujući i štetu prema trećim licima. U konkretnom slučaju to, na primjer, znači da bi nadoknada eventualne štete bila plaćena i ribarima”, kažu iz resora koji se bavi i ekologijom.

I iz Ministarstva kapitalnih investicija tvrde da „od velikog broja ekologa“ imaju pozitivan stan o projektu, kao i o svim urađenim studijama o zaštiti i očuvanju životne sredine.

„Treba istaći posvećenost koncesionara prema životnoj sredini. Kao primjer navodimo da se tokom seizmičkih istraživanja ispred broda pojavila kornjača i da su operacije obustavljene sve dok se nije udaljila na bezbjedno odstojanje. Cijena troška čekanja ili stand by rate iznosila je oko 150 hiljada dolara. Samim tim ističemo da koncesionari imaju visoke standarde kada je u pitanju zaštita životne sredine”, kažu iz ovog MInistarstva.

Vježbali, ako procuri

U te standarde nije ubjeđena ekološka aktivistkinja iz Ulcinja Zenepa Lika, koja za Monitor/CIN CG tvrdi da je ovaj poduhvat rizičan. Ona objašnjava da se on oslanja na studiju procjene uticaja životne sredine koju je uradio investitor.

„Agencija za zaštitu prirode je nekoliko puta vraćala dokument na doradu. Što znači da ENI nije poštovao naše zakonodavstvo. Koliko sam upoznata nema ni plana za vanredne situacije u slučaju izlivanja nafte, modelima i projekcijama za sanaciju”, tvrdi Lika

Iz Agencije za zaštitu životne sredine su potvrdili da Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu, čiji je nosilac Eni Montenegro, a koji su sačinili italijanski eksperti, nije bio urađen u skladu sa pravilima. Od nosioca projekta Agencija je u oktobru 2019. godine, kažu, tražila određene izmjene i dopune. Inovirani Elaborat je dobio saglasnost Agencije u decembru te godine.

U Ministarstvu kapitalnih investicija tvrde da u slučaju vanrednih situacija planovi postoje: „Postoji plan reagovanja koncesionara, plan reagovanja crnogorskih institucija nadležnih za ovaj projekat kao i plan reagovanja u kooperaciji sa koncesionarom. Takođe, u junu je održana vježba PLATFORMA 21, u kojoj su učestvovali Uprava pomorske sigurnosti, policija, vojska, lučka kapetanija, uprava za ugljovodonike sa temom odgovora u slučaju izlivanja nafte u Jadransko more. Naravno, pored ovih planove postoje i drugi za reagovanje za sve predviđene incidentne situacije”.

Iz ovog resora tvrde i da je inspekcijski nadzor konstatan i da će tako biti tokom cijelog projekta.

,,Inspektor za ugljovodonike kao i Agencija za zaštitu životne sredine, na bazi rezultata analiza CETI-ja, budno prate i kontrolišu ovaj projekat, kako na samom postrojenju tako i u logističkoj bazi. Za sada se proces odvija potpuno bezbjedno i sigurno kako za životnu sredinu i osoblje, tako i za sami odobreni projekat”, kazali su iz ovog ministarstva.

Početkom aprila, ulcinjski parlament je jednoglasno usvojio zaključke kojima se izražava velika skepsa prema bušenju morskog dna.

„Opština poziva Vladu da na transparentan i kooperativan način učestvuje u pregledu odluka koje se odnose na istraživanje i eksploataciju nafte na moru, uzimajući u obzir stavove građana primorskih opština, ekološke i ekonomske aspekte demografskih podataka“, stoji u usvojenim zaključcima.

Lika kaže da je već od samog početka ovog, kako kaže, netransparentnog i nepoželjnog projekta, bivša, a nažalost i sadašnja vlast, kršila ustavno pravo građana primorskih gradova, a i šire, jer nijesu pravovremeno, dovoljno i razumljivo informisani.

„Napominjem da su, recimo, Ulcinjani bili zatečeni kada su saznali da će se ‘opet’ istraživati nafta u našem moru. Takođe su uskraćeni za učešće na javnoj raspravi koja se organizirala u Baru. Istog dana u Ulcinju je održavana javna rasprava u Ulcinju o planu posebne namjene obalnog područja. Znači, prvi blokovi istraživanja su predviđeni na ulcinjskoj obali a građanima je onemogućeno da daju svoje mišljenje“, kaže Lika.

Kao dodatni argument, iz Ministarstva ekologije ističu da industrija nafte i gasa nije nepoznanica u državama sa kojima dijelimo Jadransko more: „Do sada je u Jadranu izvedeno oko 1500 bušotina za potrebe kako istraživanja, tako i proizvodnje nafte i gasa”.

Gorko iskustvo iz Albanije

U ENI-vom Elaboratu o uticaju na životnu sredinu precizira se da u Jadranskom moru postoji 1.440 bušotina (istražne, proizvodne i za druge namjene), od kojih je 1,350 izbušila Eni S.p.A, a da erupcija nije zabilježena ni na jednoj od njih.

„Susjedna Hrvatska proglasila je moratorijum na sva nova istraživanja nafte i gasa, čak i sami ‘naftaši’ iz Hrvatske se protive bušenju u Jadranskom moru. Smatraju da nafta i čisto more naprosto ne idu”, kaže Lika.

Ona ističe da Albanija nema platforme na moru, već se eksploatacija obavlja na kopnu.  Upozorava da su poznate slike i snimci iz 2015. kada se desio veliki udes u selu Marinza na jugu Albanije, gdje je cijelo naselje, kako kaže, potopljeno naftom i ugroženo a građani primorani da se evakuišu, dok je strateški investitor iz Kanade, Bankers Petroleum, prosto smatrao da nije kriv za incident.

Pozivajući se na albansko iskustvo istraživanja nafte i Canka kaže da „ono govori da apsolutno ne treba ulaziti u ovaj opasan posao“.

„Od 1990. se vrše istraživanja velikih svjetskih kompanija na albanskom dijelu Jadrana, a konkretnih rezultata nema. Tek u nekoliko slučajeva otkrivena je nafta, ali se pokazala da je neisplativa eksploatacija”, ističe Canka, napominjući da su se i u toj zemlji tokom 90-ih godina prošlog vijeka sanjali slatki snovi o tome da ,,Albanija pluta na nafti”.

„Nakon tri decenije iluzije su se rasplinule po Jadranu i, eto, na našu nesreću, stigle do zvanične Podgorice”, kaže Canka.

Crna Gora je počela bušenje Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju.

Ministri finansija zemalja Evropske unije, su se u novembru 2019. godine saglasili da treba obustaviti finansiranje projekata koji uključuju naftu, gas i ugalj. Oni su tom prilikom pozvali Evropsku investicionu banku, Svjetsku banku i ostale finansijske institucije da prekinu sa davanjem kredita u te svrhe. Bilo je to prvi put da visoki funkcioneri evropskih vlada traže okončanje finansiranja svih fosilnih goriva, uzimajući u obzir održivi razvoj i energetske potrebe, te energetsku bezbjednost partnerskih zemlja.

Ekolozi podsjećaju da je Crna Gora potpisnica Pariskog sporazuma, kojim su se 200 zemalja obavezale da će postepeno napustiti korišćenje fosilnih izvora.

„Ovim projektom kršimo sporazum i guramo eksploataciju fosilnih goriva iako znamo da ovakav vid eksploatacije utiče na klimatske promjene i sigurno na kvalitet našeg mora, koliko god se tvrdilo da to nije tako”, zaklučuje Lika.

U okviru Zelenog dogovora za Zapadni Balkan, EU je opredijelila devet milijardi eura za inovativne i zelene ideje i projekte. Ekolozi smatraju da bi bolje bilo iskoristiti tu šansu za dugoročne ekološke i finansijske benifite, nego bušiti morsko dno.

Akcije ekologa protiv bušenja podmorja kako najavljuje sagovornica CIN-CG/Monitor, biće nastavljene.

„Mi nismo odustali od naših zahtjeva i tražimo obustavu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa. Izašli smo u susret turističkoj sezoni jer suosjećamo sa građanima i ne želimo da širimo još negativniji imidž naše zemlje”, kaže Zenepa Lika.

 

MALO TREBA ZA VELIKU ŠTETU

Ako se nađe u moru, samo osam grama nafte dovoljno je da zagadi kubik morske vode. Jedan kubik ispuštene nafte, iscrpljuje kiseonik iz 400.000 kubika mora, tvrdi se u izvještaju Državne revizorske institucije koja je u aprilu objavila Reviziju efikasnosti upravljanja intervencijama u slučaju iznenadnog zagađenja u Jadranskom moru.

Revizijom je utvrđena loša saradnja nacionalnih institucija, nepoštovanje ionako zastarelih strategija, te da nijedna primorska opština nema plan i procjenu rizika u slučaju iznenadnog zagađenja mora, kao i nemanje adekvatne opreme za reagovanje u slučaju zagađenja većeg obima…

U dokumentu DRI navodi se i odgovor Uprave za ugljovodonike u vezi aktuelnih istražnih radova:  „Prije vršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara izvršena su mjerenja ulova ribe u zoni predloženih aktivnosti, što je takođe izvršeno i nakon izvršenja geofizičkih istraživanja od strane koncesionara, u cilju upoređivanja podataka o izlovu ribe prije i nakon sprovođenja aktivnosti. Takođe, budući da su ribarske aktivnosti tokom vršenja geofizičkih istraživanja bile otežane, koncesionari su kompenzovali ribarska udruženja za ono vrijeme za koje su trajale aktivnosti vršenja geofizičkih istraživanja, u skladu sa mjerama iz elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.“

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo