Povežite se sa nama

MONITORING

GUVERNER PROTIV BANAKA I BANKARA: Neka se spremi…

Objavljeno prije

na

„Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu u konkretnom slučaju radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu CBCG vezanom za spajanje CKB i Sosijete ženeral banke iz, pazite  sada, oktobra 2016. godine

 

Dok se problemi i nepoznanice na ovdašnjem finansijskom tržištu množe, monetarne vlasti na njih odgovaraju tako što se prave mrtve. Možda će proći.

Znaci da u CBCG još uvijek ima života ipak stižu, makar u obliku moralnog hazarda i šaptačkih diverzija. Da citiramo guvernera iz nedavnog televizijskog nastupa. Pa krenimo redom, pošto ne bi valjalo da se sjutra kajemo zbog nečega što smo juče zaboravili.

Pored uvjeravanja da će biti drugačije, zakonski rok za dokapitalizaciju Atlas banke prošao je bez kandidata spremnog da otkupi mačku u džaku koju su nam godinama unazad pakovali osnivač i najveći akcionar Atlas grupe Duško Knežević i guverner CBCG Radoje Žugić. Sve skupa sa partnerima i saradnicima koji su se, u lancu ishrane crnogorske tranzicije, nalazili iznad i ispod njih.   

Sada je na Žugiću da, uz pomoć izvršnih vlasti, bira bolje od dva loša rješenja. Prvo je da država uđe u vlasničku strukturu Atlas banke, dokapitalizuje je, preživi neminovni odliv depozita a onda pokuša unovčiti po mnogo čemu problematičnu imovinu iz Kneževićeve kasice. Alternativa je likvidacija banke, isplata depozita manjih od 50 hiljada eura iz Fonda za zaštitu depozita – što znači i privremeno pražnjenje tog Fonda – i priznanje da su klijenti sa većim depozitima (a njih je skoro šest stotina) pretrpjeli vjerovatno nenadoknadivu štetu. Hvala Centralnoj banci, Vladi i resornom Ministarstvu finansija.

Prva varijanta nije ništa drugo nego poznati model „privatizacije profita i socijalizacije gubitaka“. Korist bi se, makar za probrane, ogledala u tome što bi monetarne, izvršne i pravosudne vlasti zadržale postojeća diskreciona ovlaščenje pri izboru i osudi krivaca za nastalo stanje.

U drugom slučaju moralo bi se ozvaničiti očigledno. Kneževićevi deponenti izgubili su novac zbog njegove lakomosti (da li i nesposobnosti) koja je godinama tolerisana, a možda i podsticana, iz Centralne banke. Teško da bi se ta priča mogla završiti pritvaranjem jednog bivšeg viceguvernera, rastrzanog između vlastitih ambicija i želja/zapovijesti formalnih i neformalnih šefova.

Autori jednog od učestalih saopštenja iz CBCG (1. februar ove godine), kojima se kompromituje ta institucija i ugrožava stabilnost kompletnog sistema, pred javnost izlaze sa pitanjem „ko je kriv za loše poslovanje gotovo svake članice Atlas grupe“? Pa nam nude i odgovor: „Gospodin Knežević je svojim megalomanskim idejama i destruktivnim poslovnim odlukama iz 2015. godine, a koje su se realizovale u 2018, doveo do veoma kompleksne situacije u dvije banke u julu 2018, rizikujući poslovanje cijele Atlas grupe“.

Uočljivo je da autori saopštenja, ali i oni koji su ga naručili i odobrili njegovo objavljivanje, miješaju babe i žabe. Posao CBCG nije bila briga o Atlas grupi. Oni su imali obavezu da kontrolišu samo rad dvije banke – članice tog sistema. I to nijesu uradili na valjan način. O „megalomanskim idejama“ Duška Kneževića svaki pismeni stanovnik Crne Gore mogao se informisati iz novina, najkasnije početkom 2017. Mediji od tada prate Kneževićevu avanturu sa Kaspijom. Samo se u CBCG sada, bježeći od vlastite odgovornosti, pretvaraju da za taj posao i njegove posljedice nijesu znali do sredine prošle godine.

Vođeni naumom da nađu dokaze za dobar rad, iz CBCG nastavljaju da se samohvališu. ,,Finansijski sistem je unaprijeđen. Od 7. decembra do danas depoziti su porasli 31 milion, likvidna aktiva je porasla sedam miliona. Naša proaktivna funkcija i dnevna kampanja uticale su na to da štediše imaju povjerenja u bankarski sistem“, tvrdi guverner Žugić u Živoj istini sredinom februara. A onda objašnjava zbog čega je, nedjelju dana ranije, iz CBCG nakon sastanka sa izvršnim direktorima svih crnogorskih banaka saopšteno kako nijesu uspjeli pokušaji podrivanja bankarskog sistema „kroz spekulacije i plasiranje netačnih informacija“.

Da približimo neupućenima: Nakon novogodišnjih praznika deponenti jedne ovdašnje banke počeli su da prazne račune i sele svoj novac iz nje. Odliv se mjerio desetinama miliona. Menadžment banke, ali ni rukovodeći ljudi CBCG, nijesu željeli da prihvate najjednostavnije objašnjenje tog  fenomena – poslije onoga što su doživjeli komintenti Kneževićevih banaka, vlasnici novca postali su mnogo oprezniji. Pa analiziraju dostupne podatke, čitaju između redova, provjeravaju (ne)zvanične veze i aktivnosti svojih bankara…

Slijepi na očigledno, uplašeni menadžeri i nadležni regulatori, zajedno, kreću u kampanju razotkrivanja onoga ko je proizveo paniku. Kad je knjiga spala na dva ili tri slova, guverner je odlučio da presudi. I u Živoj istini on kaže „Tačno je da je jedna od banaka inicirala šaptačku diverziju. Koja je to banka ne bih pomenuo jer moram da se staram o zdravlju banaka i bankarskom sistemu…”.

Bez većih probleme u Udruženju bankara, nezvanično, možete saznati da je sumnja za diverziju pala na CKB, odnosno njenog prvog čovjeka Pala Kovača. Zvanično, dokaz za takve tvrdnje pronađen je u podatku da se najveći dio odbjeglih depozita preselio u CKB. Promotere te ideje nije omelo ni saznanje da je menadžment najveće banke u Crnoj Gori, ne tako davno, na krajnje očigledan način pokušavao da smanji količinu depozita, rastjerujući klijente niskim kamatama, kako bi umanjio potrebu za jačanjem kreditnih aktivnosti (pošto je prostor za plasman nisko rizičnih kredita u CG prilično limitiran). Kao ni jednako očigledna činjenica da bi nakon najavljene kupovine Sosijete ženeral Montenegro banke CKB imala značajan priliv novca na svojim računima.

Ali tako stižemo do suštine tinjajućeg sukoba na relaciji CBCG – CKB.

Poslednjeg dana februara objavljeno je da je CKB potpisala ugovor o kupovini 90,56 odsto akcijskog kapitala Sosijete ženeral Montenegro banke (SGMB). Posao vrijedan 40,5 miliona koji se ugovara više od dvije godine biće okončan kada CB da saglasnost za njegovu realizaciju. Odnosno, ukoliko da saglasnost.

U Istini emitovanoj 15. februara Žugić kaže da zahtjev za odobrenje kupovine SGMB od strane CKB još nije došao do nadležnih. ,,Ako ga dobijemo napravićemo detaljnu analizu uticaja na sistem. Ako se odlučimo za da, tražićemo punu socijalnu sigurnost svih zaposlenih radnika. Analiziraćemo strukturu vlasništva u OTP”. Guverner ne objašnjava koji dio Zakona o bankama ili Zakona o CBCG njemu i njegovim saradnicima nameće obavezu  da u predmetnoj situaciji traži „punu socijalnu sigurnost zaposlenih“. Tako nešto, ako je suditi po sudskim presudama u slučaju nezakonite smjene viceguvernerke Irene Radović, CBCG i njen prvi čovjek ne garantuju ni svojim zaposlenima.

Nije najjasnije ni ideja o analizi strukture vlasništva u OTP banci, ako se zna da je banka iz Budimpešte odavno prisutna na ovdašnjem tržištu. Da li to Žugiću, naprasno, smetaju Rusi među vlasnicima OTP? Ili je nešto drugo u pitanju. Tek, guverner ostaje dosljedan izjavi iz aprila 2017. kada je najavio da izjašnjenje o spajanju CKB i SGMB predstavlja delikatnu odluku.

„Moramo sagledati sve aspekte tog posla“, kazao je tada. Dokumenta do kojih je došao Monitor pokazuju da su u CBCG spajanje počeli sagledavati još krajem oktobra 2016. godine. Sa prilično očiglednim naumom da se, makar u prvoj verziji njihove analize, negativno odrede o najavljenom poslu.

Zakon o bankama, (član 77 Zabrana povrede konkurencije) nadležnima daje bezbroj mogućnosti. Recimo u stavu tri člana 77 stoji da se nepoželjna koncentracija utvrđuje i po osnovu „učešća banke u pokrivenosti tržišta pojedinim proizvodima i uslugama“. (Pre)široka definicija. I svi smo već čuli da bi CKB i SGMB zajedno obavljale 60 odsto platnog prometa. Što je, provlači se kroz kontekst, sasvim dovoljan razlog za zabranu ugovorenog spajanja.

Na drugoj strani, u slučaju posrnule Atlas banke kojoj CBCG revnosno traži kupca, niko ne pominje podatak da je ta banka apsolutni monopolista u sferi tzv. e-komerca. O obimu tog posla svjedoči tvrdnja SDT da je e-komerc Atlas banke poslužio za pranje nekih 550 miliona eura. Ili računica direktora Poreske uprave Miomira M. Mugoše kako je na taj način utajeno 30 miliona poreza.

Da se mi vratimo Informaciji u vezi sa najavom pripajanja… iz oktobra 2016. Na drugoj strani tog dokumenta piše kako u septembru 2016. godine CKB u ukupnom broju realizovanih naloga u platnom prometu učestvuje sa 52,92 odsto, a SGMB sa 8,48 odsto. Ukupno, skoro 62 odsto. „Može se konstatovati da bi se po ovom kriterijumu radilo o nepoželjnoj koncentraciji“, piše u dokumentu, uz pojašnjenje da je Zakonom o zaštiti konkurencije propisano da se „pretpostavlja da učesnik na tržištu ima dominantan položaj ako je njegov udio veći od 50 odsto“.

Pretpostavlja se. Što baš ne zvuči kao nepobitno utvrđena istina.Tim prije što dokument u posjedu Monitora pokazuje kako je podatak o nepoželjnoj koncentraciji sačinjen na osnovu broja realizovanih naloga u platnom prometu. A ne na osnovu njihove vrijednosti. Po tom kriterijumu CKB je u platnom prometu tokom septembra 2016. učestvovala sa 22,4 odsto a SGMB sa nepunih 12 odsto. Ukupno 34,4 odsto tržišta. Malo ili mnogo?

Priča se, dakle, može svesti na pretpostavku kako će nadležni u CBCG čitati određene podatke. I koje podatke će posmatrati. Verzirani kažu kako se, na sličan način, može pretpostaviti da je prošlogodišnji dolazak guvernerove ćerke Jovane Žugić u CKB u nekoj vezi sa najavljenim spajanjem dvije banke!?

Jednako se, kažu, da pretpostaviti da su i trenutne nevolje Pala Kovača izvršnog direktora CKB ponajviše skopčana sa raznim očekivanjima vezanim za ugovoreno spajanje. I obavezu da se prethodno dobije saglasnost nadležnih.

Ne udovolji li, da tako kažemo, potrebama tržišta Kovač bi mogao podijeliti sudbinu Džordža Bobvoša i Roberta Kleindiensta izvršnih direktora CKB i NLB koji su smijenjeni po hitnom postupku a na insistiranje Centralne banke. Istine radi, naš gost iz Mađarske zna da su brojniji oni direktori koji su se, neki i u  zadnji čas, spasili slične smjene. Oni znaju kako.

Naš najveći problem jeste iz te priče ali je drugačije prirode. Od Atlasa i IBM o CKB i Socijete ženerale Montenegro, mi sami sebi moramo odgovoriti na pitanje šta je starije/važnije: guverner ili finansijski sistem. Ne uradimo li to dok je vrijeme – kazaće nam se samo.   

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

IVAN BRAJOVIĆ  I TUŽILAŠTVO: I Ramada i moralna gromada

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Ramada svi su lagali sem Ivana Brajovića, tvrdi tužilaštvo. Presuda Višeg suda u kojoj jasno piše da i on nije govorio istinu za njih ne važi

 

Nakon baš dugog izviđaja Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je prošle nedjelje prelomilo – u aferi Ramada svi su lagali sem lidera Socijaldemokrata i predsjednika Skupštine Crne Gore Ivana Brajovića.

Zbog produženog krivičnog djela davanja lažnog iskaza ODT je podnijelo optužni predlog protiv šest oktivljenih – funkcionera Socijaldemokrata (SD) Emila Durumbašića, kao i zaposlenih u Upravi za željeznicu Kimete Merulić, Jugoslava Becića, Milana Bankovića i direktora Uprave Miroslava Kukavičića i službenice Ministarstva saobraćaja Tanje Dašić.Oni su, kako je to zvanično saopšteno, dali lažni iskaz u septembru 2016. u Specijalnom državnom tužilaštvu, a potom ga ponovili u Višem sudu. Optužni predlog je baziran na činjenicama koje je utvrdio Viši sud u Podgorici u pravosnažnoj presudi kojom je za zloupotrebu državnih resursa osuđen Nebojša Obradović, funkcioner SD.

Za tužilaštvo nema značaja to što je sutkinja Višeg suda u Podgorici Ana Vuković obrazloženju presude kojom je osuđen Obradović navela da su ,,pri­stra­sno i sra­ču­na­to na po­ma­ga­nje okri­vlje­nom” svjedočili Brajović  i ostali, te da je ,, svjedok Ivan Brajović, kao njen predsjednik (SD-a), bili upoznati i sa organizacijom navedena dva skupa od 22. jula 2015. i 14. januara 2016. godine”.

Tužilaštvo to objašnjavaju ovako: ,,Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je krivičnu prijavu Mladena Bojanića protiv Ivana Brajovića, za krivično djelo davanje lažnog iskaza, jer je utvrđeno da prijavljeni pred sudom, u krivičnom postupku, nije lažno svjedočio kada je tvrdio da državni organ (Direkcija za željeznice Crne Gore) nije platio skup partije čiji je predsjednik, već je naveo da nema saznanja da je neki državni organ platio skup te partije”. To je ta pravna finesa – nije imao saznanja. ODT je o ovome odlučivalo više od godinu dana, a njen rukovodilac Ljiljana Klikovac je tri puta odbijala krivičnu prijavu da bi je VDT  tri puta vraćao i nalagao da Klikovac donese zakonsko rješenje.

,,Ne smatram da skupove moje partije treba da plaćaju državni organi. Ne pada mi na pamet da to oni plaćaju. Nemam saznanja ni da je bilo koji državni organ platio bilo koji skup koji je prethodio osnivanju SD-a”, izjavio je Brajović kao svjedok 2017. godine u Višem sudu. Istakao je u sudnici i da smatra da je slučaj iskonstruisan u cilju kompromitacije njegove partije. Državu, stvarno, nije pominjao.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRIPREME ZA IZBORE: Sve na stolu, a ruke prazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ovom trenutku ni ne nazire se zakon, neki drugi propis, sporazum ili bilo šta što bi moglo spriječiti DPS da naredne izbore ‘odradi’ upravo onako kako je odradio sve prethodne

 

 

Godinu pred izbore u Crnoj Gori i dalje nema ozbiljnih razgovora o uslovima u kojima će se oni održati. Skupštinski odbor koji je time trebao da se bavi jednom je krenuo da nešto radi, pa je preformulisan. Novi Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva još pokušava da se sastavi. I dalje sa svih strana stižu razne ideje o tome šta bi trebao da radi, svega ima, osim konkretnih, nedaobog, sinhronizovanih zahtjeva opozicije.

“Damjanović je kupio kartu za avion kad je on poletio i više nije bilo mjesta. Avion je bio pun”, kazao je predsjednik Administrativnog odbora Ljuiđ Škrelja tokom rasprave o zahtjevu Posebnog kluba poslanika da Aleksandar Damjanović bude član Odbora za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva. Odbor će o tome glasati u ponedjeljak.

 

Ako, dakle i kad bude formiran, Odbor za svebuhvatnu reformu izbornog i drugog zakonodavstva radiće pod uslovom da svi iz opozicije učestvuju u njegovom radu. Demokrate izjavljuju da neće raditi bez kvoruma, a kvorum je ako su svi tu. S tim što se ne zna da li kad kažu “svi” računaju i Demokratski front koji, u ovom trenutku u radu Odbora ne želi da učestvuje. Hoće li se predomisliti ako Damjanović bude izabran – vidjećemo.

Koje predloge će Odbor razmatrati zasad se zna – okvirno. Implementiraće preporuke OEBS-a/ODIHR-a objavljene nakon prethodnih izbora, baviće se medijskim zakonima i javnim servisom, formiraće specijalno tijelo koje će nadgledati predizborni proces i izbore…

Jednog dana se priča da je mogućnost formiranja tehničke vlade još živa, drugog je uveliko sahranjena.

Demokrate su se juče-prekjuče pojavile sa informacijom da će Odboru predložiti tekst kojim su uređeni pravni mehanizmi “da se prvi naredni generalni izbori za skupštine svih jedinica lokalne samouprave održe u istom terminu”. Istakli su da oko toga sa Demokratama “nema pregovora”, ali se ne zna da li taj predlog podrazumijeva da lokalni izbori budu održani istovremeno sa parlametarnima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

NOVE IDEJE ZA SPREČAVANJE ODLASKA LJEKARA: Ostajte ovdje, al’ na silu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo zdravlja se ogradilo od ideje Vesne Miranović, pomoćnice ministra, da se studenti medicine uslove da šest godina ostanu u Crnoj Gori nakon završetka studija. Problem je što njihova predstava o stanju u zdravstvu liči na bajku a ne na našu stvarnost

 

Konačno se neko, iz institucija, odvažio da digne glas protiv odlaska ljekara. Pomoćnica ministra zdravlja i direktorica Direktorata za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu dr Vesna Miranović saopštila je da Ministarstvo zdravlja pokušava da uspostavi model da se studenti medicine, nakon završenih studija, ugovorom obavežu da narednih šest godina rade u zdravstvenom sistemu Crne Gore.

,,Izmijenićemo politike, ponudićemo komercijalne uslove za studiranje medicine kako ne bismo izgubili vrijeme i novac na one studente koji ne žele da rade u Crnoj Gori i studenti će morati da odluče, kada počnu sa studijama, kojim će putem da krenu”, kazala je Miranović i sugerisala ispravni put, pomenuvši ,,moralnu odgovornosti prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ”.

Ideja je lansirana na prošlonedjeljnoj 34. godišnjoj konferenciji Evropskog foruma medicinskih asocijacija (EFMA), koju je organizovala Ljekarske komore Crne Gore (LJKCG).

Pomoćnica ministra zdravlja je nakon elaboracije, napustila konferenciju. Pojedini su odmah reagovali na ovu najavu, pa je ljekar Vladimir Dobričanin naglasio da je ta deja sporna sa mnogih apsektata, a prije svega aspekta ljudskih prava.

Zamisao pomoćnice ministra  je odmah izazvala veliku pažnju javnosti.  Ona je je dodatno objasnila da je Ministarstvo ovu ideju testiralo sa Organizacijom za ekonomsku saradnju i ravoj (OECD), a da slijedi testiranje sa Ministarstvom prosvjete, sa Univerzitetom Crne Gore, sa Medicinskim fakultetom, sa strukovnim udruženjima, sa Ljekarskom komorom, sa sindikatima…

Prvi su se izjasnili sindikati. Različito. Predsjednik Sindikata zdravstva u Uniji slobodnih sindikata dr Vladimir Pavićević je izjavio da je mjera o kojoj je Miranović govorila neophodna za crnogorski zdravstveni sistem. Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva dr Ljiljana Krivokapić je  kazala da je ta ideja neprihvatljiva.

Dok se debata zahuktala, iz Ministarstva zdravlja su presjekli:  ,,Ideja da će se izmijeniti uslovi i kriterijumi za studente medicine u Crnoj Gori nije stav Ministarstva zdravlja ni Vlade Crne Gore”. Ispada da je dr Miranović govorila u svoje ime.

Na pitanja Monitora povodom ove teme, među kojima je bilo i ovo: Da li Ministarstvo ima podatke koliko je, u posljednjih pet godina, Crnu Goru napustilo medicinskog kadra, iz Ministarstva zdravlja su nam odgovorili saopštenjem. Bajkovitim. Počinje konstatacijom da su zdravstveni radnici stub sistema, pa ako želimo imati kvalitetno zdravstvo, moramo imati zadovoljnog zdravstvenog radnika.

U saopštenju se navodi da Ministarstvo ,,u kontinuitetu kreira ambijent”…  Pa se nabraja da su 322 zaposlena dobila stanove pod povoljnim uslovima, i najavljuju da se na tome neće stati; za energetsku efikasnost u 15 objekata uloženo je 9,5 miliona eura, a biće potrošeno još šest; za savremenu medicinsku opremu utrošeno je 11 miliona eura, tokom ove godine biće potrošeno još pet; ističe se i edukacija… Pa tvrdnja da je samo u protekle dvije godine zdravstveni sistem Crne Gore bogatiji za 234 ljekara specijaliste, dok je trenutno 430 ljekara na specijalizaciji. Situacija je u stvari toliko dobra da se saopštenje završava ovom rečenicom: ,,Da idemo u dobrom pravcu govori i činjenica da sve veći broj ljekara iz centara iz okruženja iskazuje želju da svoj radni angažman zasnuje u ustanovama u okviru zdravstvenog sistema Crne Gore”.

Nakon saopštenja, čitalac samo može da se zapita o čemu govori pomoćnica ministra i stručna javnost, kad se ovoliko ulaže, unapređuje i kreira ambijent.

Prema podacima Sindikata doktora medicine posljednjih godina iz javnog zdravstva otišlo je čak 150 doktora, dio u privatni sektor a dio u inostranstvo.

,,U Ministarstvu se moraju, napokon, odrediti da li doktori odlaze ili dolaze”, kaže za Monitor Milena Popović-Samardžić, predsjednica Sindikata doktora medicine: ,,Na osnovu podataka Sindikata doktora medicine, u posljednjih pet godina crnogorsko javno zdravstvo napustilo je 10 odsto ljekara. Među njima najviše su zastupljeni mladi, sa tek svršenim studijama, kao i stručnjaci srednje generacije koji su trebali dati snažan doprinos podizanju kvaliteta zdravstvene zaštite i omogućiti transfer znanja ka mlađim generacijama”.

Doktor medicine u Crnoj Gori nakon završenog fakulteta (koji traje šest godina)  bez specijalizacije ima platu od 550 eura, specijalista (specijalizacija traje od četiri do šest godina) između 636 i 670 eura, a supspecijalista (tri do četiri godine) između 750 i 800 eura. Pa sad  uporedite te plate, profesionalaca čije akademsko školovanje može da traje i preko 15 godina, i plate, privilegije, službene automobile i stanove, političkih i državnih službenika.

Sva sreća da su iz Ministarstva zdravlja konačno shvatili da, kako su saopštili ,,bez zadovoljnog zdravstvenog radnika, nema kvalitetnog zdravstvenog sistema”. Pa su najavili: ,,Jedinstveni stav Ministarstva zdravlja i države Crne Gore da se nađe efikasan način i model da se poboljša standard zdravstvenih radnika, uključujući i mogućnost povećanja zarada”. Mogućnost, ne treba žuriti. Možda da se sačeka 1. decembar za kada je Njemačka najavila potpunu liberalizaciju uslova za prijem ljekara,  pa da ode još par desetina ljekara iz Crne Gore. I onda da se tokom sljedeće godine počne razmatrati povećanje plata ljekarima, ali samo kao krajnja mjera.

Ishitrena najava već je izazvala nedoumice kod dijela studenata medicine.

Ministar zdravlja dr Kenan Hrapović nije se oglašavao. Oglasio se bivši ministar, sadašnji dekan Medicinskog fakulteta u Podgorici dr Miodrag Radunović. U intervjuu Dnevnim novinama, pozivajući se na iskustvo drugih zemalja, preporučio je da se ovaj problem riješi povećanjem zarada zaposlenih u zdravstvu.

Neki od komentara čitalaca-ljekara na ovo spasonosno  rješenje bili su: ,,A đe si bio Radunoviću? Pa ti si bio ministar, što ne uradi nešto za nas ljekare?”; ,,Idem poslije Nove godine. Ne pada mi na pamet da ostanem ovdje. I da vam kažem nije plata prvi uzrok zbog koga odlazim. Idem zbog svoje djece jer ne želim da žive u državi u kojoj nema pravde i zakona i gdje je nepotizam na svakom mjestu”.

Novac nije jedini razlog za odlazak. Primjer pomoćnice ministra zdravlja je šema neodgovornosti. Zvaničnici se pojavljuju na raznim konferencijama, uglavnom da ne kažu ništa i da odmah odu, zbog ,,ranije preuzetih obaveza”. Kada i izjave nešto nesuvislo, pa se i matično ministarstvo ogradi od njih, nema veze. Omaklo im se. Ionako je sve u redu, ljekari iz regiona hrle u CG. Traže se modeli da se opameti domaći kadar, a u studentima probudi patriotska svijest. Sve u svemu, biće to još gore.

 

MILENA POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ, PREDSJEDNICA SINDIKATA DOKTORA MEDICINE:
Groteska koju svakodnevno živimo

 

,,Izjava gđe Miranović je neodrživa, ishitrena  i krajnje problematična ako se ima u vidu plan Crne Gore da pristupi EU koja je počiva na poštovanju ljudskih prava i sloboda, slobodnom prometu roba, usluga, kapitala, i slobodi kretanja građana zemalja članica.

Ljekari odlaze jer su egzistencijalno ugroženi, često ne mogu da finansiraju skupe edukacije, opterećeni stambenim kreditima po nepovoljnim uslovima, izloženi napadima na radnom mjestu, dobijajući svakodnevnu potvrdu od države koliko su joj bitni, i oni i zdravlje stanovništva.

Čudna je i krajnje neprimjerena strategija unapređenja sistema zdravstvene zaštite zasnovana na zadržavanju  budućih ljekara u Crnoj Gori prijetnjom našim najboljim učenicima, koji umjesto da se motivišu dobrim uslovima za usvajanje medicinskih znanja, koja su im na samom startu uskraćena odlaskom onih od kojih bi, u kliničkim uslovima, najviše naučili, oni se zastrašuju potencijalnim utuženjima jer možda neće biti spremni da rade za platu higijeničarke na Tivatskom aerodromu, ili radnika na naplatnoj rampi tunela Sozina.

Generalna direktorica se na toj udobnoj poziciji u potpunosti zbunila, doktori odlaze jer su loše plaćeni, i neće ih zaustaviti neustavani komad papira koji su jedva punoljetni potpisali na početku studija. Još jednom  javnost je svjedočila neozbiljnoj zamjeni teza od strane Ministarstva zdravlja koja, pored svih problema koji pogađaju region, nailazi na zasluženu pažnju kao fantastičan primjer groteske koju svakodnevno živimo”.

 

LJEKARSKA KOMORA: Nema preciznih podataka

 

Iz Ljekarske komore, na čijem je čelu dr Aleksandar Mugoša, kazali su nam da od dolaska novog rukovodstva vode i Imenike u kojima se unose svi podaci o pojedinačnim kategorijama doktora medicine.

Sekretarka Komore Vesna Bauković za Monitor kaže da su shodno propisima, svaki član Komore, kao i zdravstvene ustanove dužni da Komori prijave svaku promjenu podataka koji su uneseni.

U toku 2018. Ljekarskoj komori obratilo se sedam doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu (Certificate of Good Standing) i potvrde o članstvu i to: šest specijalista i jedan doktor medicine, za odlazak u inostranstvo – tri u Sloveniju, i po jedan u Hrvatsku, Srbiju, Njemačku, dok jedan ljekar nije naveo zemlju u koju odlazi.

U 2019. obratilo se 12 doktora medicine za izdavanje potvrde o dobrom ugledu i potvrde o članstvu, osam specijalista i četiri doktora medicine, za odlazak u inostranstvo – dva u Sloveniju, po jedan u Italiju, Švajcarsku, Njemačku, Hrvatsku i njih šest nije navelo zemlju u koju odlazi.

,,Imamo nezvanične informacije da se radi o većem broju doktora medicine koji napuštaju javne zdravstvene ustanove, a o čemu Komora nema tačnih podataka. Takođe, nemamo pouzdane podatke koliko je doktora medicine napuštilo javne zdravstvene ustanove i prešlo na rad u privatne zdravstvene ustanove. Ispunjavanjem obaveze koju članovi imaju, koju smo naveli, Komora bi i u ovom dijelu imala potpune podatke”, kazala je Bauković.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo