Povežite se sa nama

OKO NAS

BALKANSKA RUTA, PUT MIGRANATA KA EVROPI (II) –  KAMPOVI U BOSNI I HERCEGOVINI: Zaglavljeni u beznađu

Objavljeno prije

na

U kampovima Sedra i Bira u Bihaću trenutno boravi više od 2500 migranata. Zima dolazi, a sa njom i strepnja kako nastaviti dalje ka Evropi

 

,,U Siriji sam izgubila muža. Ostala sam sama sa dvoje djece, bez posla i doma. To čini rat. Napustila sam zemlju. Odluka je bila teška, ali znala sam da je tako najbolje. Prošla sam kroz Tursku, Grčku, Albaniju, Kosovo i Srbiju pješke, sve dok nisam stigla do Sedre. Onaj ko ne doživi rat, ne može znati koliko je velika bol koju on ostavlja“, kaže Sirijka Amira Šams.

Nekada je imala skladan život. Radila je u banci, a sa mužem i djecom planirala budućnost. Planove su prekinuli oružani sukobi u Siriji, a onda se odjednom, sa stotinama drugih koji dijele sličnu sudbinu, našla u Bosni i Hercegovini, u migrantskom kampu Sedra. Ćerku, koja inače ne može da hoda, morala je da ostavi u Grčkoj. ,,Nije imala sva potrebna dokumenta, nisu joj dozvolili da pređe granicu. Tamo je sa mojom majkom, jedino mi to i uliva tračak sigurnosti. Ponekad se čujemo telefonom, tek toliko da znam da je živa i da je dobro. Mnogo mi je teško“. Suze joj kreću niz lice dok govori.

Uz samu obalu rijeke Une, kod Bihaća, kamp Sedra trenutno je dom za 335 migranata. Uglavnom dolaze iz Avganistana, Iraka, Irana i Sirije. Namijenjen je porodicama, jer je nekada bio hotel, pa su uslovi života u njemu bolji nego u drugim kampovima za migrante širom Bosne i Hercegovine.

U holu Sedre nalazi se dnevni boravak. Kauč je stari, pocijepan. Na zidovima vise dječji crteži. Na mnogima su nacrtane kuće. Na recepciji se nalaze aktivisti organizacija koji migrantima pomažu tokom njihovog boravka u ovom kampu. U Sedri postoji čak i frizerski salon, gdje pojedini migranti rade. Tu su i kuhinja, vešeraj i sportsko igralište.

,,Ovdje, osim porodica, žive i žene koje putuju same, ali i maloljetnici bez pratnje. Broj stanara Sedre je vrlo promjenljiv. Većina želi da pređe granicu sa Hrvatskom i da nastavi dalje ka Evropi. Ovo im je samo usputna stanica. S obzirom na veliki broj djece u Sedri, obezbijedili smo kutak za majke i djecu, kutak za djecu od tri do 12 godina i kutak za tinejdžere. Doktori su na raspolaganju svakoga dana. Nagledao sam se svega. Zato se trudimo se da im olakšamo život, barem dok su ovdje“, kaže Mite Cilkovski, upravnik Sedre.

Za razgovor je raspoložena jedna Iranka, čije ime nećemo otkrivati jer bi to moglo da ugrozi proceduru za azil, za koji se prijavila. ,,Iz Irana sam sa porodicom otišla jer se tamo ne tolerišu drugačiji politički stavovi. Do Srbije smo došli avionom, a dalje smo put nastavili ilegalno. Putovali smo kroz šume, a jasno se sjećam osjećaja kada smo prelazili rijeku čijeg se imena ne sjećam. Bilo je mnogo hladno i bila sam prestrašena. Oni koji su nam pomagali da pređemo granicu sa Hrvatskom, tražili su da platimo sedam hiljada eura po osobi. Ali, kontrole su na granicama oštre. Za sada smo ovdje u Sedri, a kuda i kako ćemo dalje, ne znam. Mnogo sam umorna“, kaže.

Migranti u Sedri dijele i trenutke neizmjerne sreće. Jedan takav je od nedavno, kada se u kampu rodio dječak.

,,Među migrantskom populacijom postoji nekoliko ranjivih kategorija, prije svega žena i djece, osoba sa invaliditetom, osoba sa teškim bolestima, kao i osoba koje su identifikovane ili su potencijalne žrtve trgovine ljudima i seksualnog zlostavljanja. Među građanima Bihaća podijeljeno je mišljenje kada su u pitanju izbjeglice i migranti. Neki smatraju da država nije poduzela adekvatne mjere u njihovom zbrinjavanju, dok drugi na vrlo neprijatne i neugodne načine ispoljavaju svoju netrpeljivost prema onima koji dolaze sa Bliskog Istoka“, kaže Aida Behrem, izvršna direktorica Udruženja Žene sa Une Bihać. U saradnji sa regionalnim i međunarodnim organizacijama, kakve su UNICEF, Save the Children i Iris Network, ovo udruženje pomaže migrantima i izbjeglicama u Bosni i Hercegovini.

Bira. Nekadašnja fabrika za proizvodnju bijele tehnike, sada je kamp u kojem živi preko 1700 migranata i izbjeglica. U njemu uglavnom borave muškarci, ali i maloljetnici koji su doputovali sami. Prozora nema, toaleta nema. Njih 15 dijeli jedan sobičak. Svuda se širi nepodnošljivi smrad.

,,Dolazim iz Pakistana. Najteži dio puta je bio od Irana do Turske, kada sam pješačio deset dana, prelazeći snijegom pokrivene planine. Nisam imao ni hrane, a ni vode. U kamp Bira sam upravo stigao iz Slovenije, odakle me vraćaju već sedmi put. Sada su me uhvatili u gradiću Kočevje, blizu granice. Ne znam kako da nastavim dalje i čemu da se nadam“, pita se 22-ogodišnji Abdul Ahad. Njegov jedini san je da živi mirno, u nekoj evropskoj zemlji.

U kampu, u blizini šatora gdje se igra šah, slika i sluša muzika, sjedi 27-ogodišnji Vaked, po struci frizer iz Iraka. Još se oporavlja od udaraca koje je dobio od hrvatske policije, kada je pokušao da pređe granicu. ,,Uzeli su mi mobilni telefon, a potom pretukli, kao i prijatelja koji je bio sa mnom. Zaprijetili su nam da više ni ne pokušavamo da prođemo kroz Hrvatsku. Ali, ne znam kako drugačije da dođem do Švedske, gdje mi žive rođaci. Ne mogu ni preko Mađarske, jer su i tamo zatvorene granice. Zaglavljen sam ovdje“, kaže on za Monitor.

Ugovor o smještaju migranata u Biri ističe 15. novembra. Neizvjesno je da li će on biti produžen. Na pitanje kuda će, u slučaju zatvaranja kampa, otići ljudi koji u njemu sada borave, šef smjene u Biri nema odgovor.

Neki migranti kampuju u dvorištu Bire. Društvo im prave napušteni psi. Krajolik je sumoran. Olujni oblaci natkrivaju nebo, a sjever po okolini raznosi otpatke od hrane i kartonskih kutija.  Olovne migrantske misli putuju daljinama. Oni će ovdje dočekati ledenu bosansku zimu.

                                                                                                                                                                Andrea JELIĆ

Komentari

Izdvojeno

BITI MUZIČAR U CRNOJ GORI TOKOM PANDEMIJE COVID19: Niko nas ne čuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država je mnogima koji su od početka pandemije virusa COVID19 izgubili poslove, obezbijedila pomoć u nekom obliku. Muzičari u Crnoj Gori gotovo godinu dana ne rade i nemaju nikakvih primanja. Čekaju na rješenje. I preživljavaju

 

Od početka pandemije virusa COVID19 u Crnoj Gori, u martu prošle godine, mnogi građani izgubili su poslove. Nekima je država naposljetku obezbijedila pomoć u vidu subvencija, a nekima omogućila rad u kontrolisanim uslovima. Muzičari, na rubu egzistencije, rješenje još čekaju.

Gotovo godinu dana nemaju nikakvih primanja. Preživljavaju. Tokom nepuna tri mjeseca, maja, avgusta i septembra, tek je nekolicina, među hiljadama onih koji rade u Crnoj Gori, dobila priliku da se vrati nastupima. Razlog za to su, između ostalog, i posljedice koje su mjere nekadašnjeg Nacionalnog koordinacionog tijela (NKT) ostavile na budžete ugostitelja, od kojih većina muzičara direktno zavisi.

Ove nedjelje, u parku preko puta zgrade Skupštine Crne Gore u Podgorici je održan performans (svirka na otvorenom) Udruženja estradnih umjetnika i izvođača Crne Gore. Cilj članova Udruženja, koje još čeka na zvaničnu registraciju, je da skrenu pažnju na tešku situaciju u kojoj se nalaze: „Umjesto protesta, odlučili smo da sviramo i pjevamo, poštujući epidemiološke mjere. Imamo porodice i troškove, ali ne i prihode. Većina nas oslonjena je samo na sebe. Tražimo da nam se obezbjedi minimum i da se nađu načini da mi, kao dio kulture društva, preživimo”.

Od institucija zahtijevaju da im se omogući da nastupaju par sati tokom dana, da emiteri forsiraju domaće autore, ali i da ih primi novi ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić kako bi se zajednički došlo do izlaza.

,,Nekadašnje mjere su, u jednom trenutku, dozvoljavale makar neki model rada muzičarima. ni on nije bio ni prihvatljiv, ni human. Sada nemamo ni to. Prepušteni smo pozajmicama, zaduživanjima, kreditima ili parazitiramo na račun porodice. I mi moramo da plaćamo račune. Brzo je zaboravljeno da su muzičari bili prvi koji su podržali online kampanju #OstaniDoma i pozivali građane na poštovanje epidemioloških mjera“, kaže za Monitor cetinjski muzičar Luka Radović.

On napominje da od nove vlasti očekuje da muzičare ne marginalizuje i da ne idealizuje njihovo finansijsko stanje koje ni u normalnim okolnostima nije onakvo kakvim ga ljudi u Crnoj Gori doživljavaju. „Tražimo samo da nam se omogući da radimo. Ne govorim o masovnim koncertima ili okupljanjima, već o radu u skladu sa mjerama, onako kako je to propisano za restorane, barove, kafiće i hotele“, objašnjava Radović.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULCINJ POSTAJE CENTAR OBNOVLJIVE ENEREGIJE: Sunce da nas grije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon vjetroparka na Možuri, Ulcinj će dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju obnovljive energije. Riječ je o solarnoj elektrani na Briskoj gori, koja će biti jedna od najvećih u Evropi

 

Izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj krajem oktobra prošle godine stvorene su sve pretpostavke da ove godine krenu radovi na izgradnji solarne elektrane Briska gora.

Tim dokumentom je predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 467 na 925,25 hektara, odnosno povećanje kapaciteta tog energetskog objekta sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Planirana godišnja proizvodnja iznosiće oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, rečeno je od strane predstavnika konzorcijuma koji će graditi ovaj objekat, finskog Fortuma i Elektroprivrede Crne Gore.

Njegova vrijednost biće oko 200 miliona eura, a očekuje se da će zapošljavati 226 radnika.

,,Izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti. Solarna elektrana je elektroenergetski objekat višeg naponskog nivoa, kao što su termoelektrane i hidroelektrane, čija izgradnja dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore”, saopšteno je iz Vlade Crne Gore.

Navodi se i da s obzirom na to da prilikom proizvodnje električne energije nema štetnih produkata, realizacija elektrane neće imati negativnog uticaja na naselja i zaštićena prirodna dobra u kontaktnim zonama kakve su Solana, Velika plaža i Šasko jezero.

Da je riječ doista o ogromnoj elektrani govori sljedeći podatak.  U junu 2020. godine, Hrvatska elektroprivreda je na ostrvu Cres počela da gradi, za sada, najveću solarnu elektranu u toj državi, instalisane snage 6,5 MW ili za čak 40 puta manjoj nego što će to biti na Briskoj gori.

,,Izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postaje centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori, ali i u regionu. Iskustva u svijetu pokazuju da mi, kao lokalna zajednica, možemo ostvariti velike koristi od ovog posla. Čista energije je tu i mi treba da je zgrabimo”, kaže za Monitor opštinski sekretar za ekonomiju dr Agron Ibrahimi.

Mustafa CANKA

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UOČI ISTEKA KONKURSA ZA DIREKTORA UPRAVE POLICIJE: Još bez kandidata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa

 

Nekoliko dana je ostalo do zatvaranja dvonedeljnog konkursa za prvog policajca, a tokom prve nedjelje, zvanično niko se nije prijavio  za obavljanje te fukcije.

Šta su razlozi zbog kojih još nema kandidata, nije do kraja poznato, ali jedno je jasno: pred novim direktorom policije biće težak posao. Jedan od težih zadataka, biće borba protiv organizovanog kriminala i dugo očekivani obračun sa pripadnicima kriminalnih grupa.

Nedavno je ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović kazao da nema te mafije koja može biti jača od države, ukoliko joj država to ne dozvoli i konstatovao da u Vladi postoji politička volja za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

U intervjuu podgoričkim Vijestima rekao je da će uporedo sa tom bitkom čistiti i svoje redove i jačati policijski kadar: ,,Jednostavno, ne može se krenuti u borbu sa kriminalom ako nemamo riješena najbitnija pitanja u svojim redovima”.

Tako je novoizabrani ministar potvrdio ono što godinama javnost ukazuje – postoje kriminalci sa značkama. Zato se od budućeg direktora očekuje i da očisti policiju od ,,prljavih policajaca”.

Ukoliko se usvoji Nacrt zakona o unutrašnjim poslovima Uprava policije će formalno i pravno ponovo ući u okrilje Ministarstva unutrašnjih poslova i to pod novim nazivom – Generalni direktorat policije. Generalnim direktoratom policije rukovodiće direktor, koji za svoj rad odgovara ministru MUP-a, dok će na čelu sektora Generalnog direktorata policije kao i do sada biti pomoćnici koji će raport podnositi šefu policije.

Prema dosadašnjem Pravilniku o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji Uprave policije – direktor policije je imao čak 8 pomoćnika. Ukoliko se usvoji predlog, to će najvjerovatnije značiti da će se ugasiti Sektor za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i Sektor za sprečavanje pranja novca i korupcije. Vjerovatno u novoj sistematizaciji više neće biti organizovano ni Specijalno policijsko odjeljenje na način kao što je to bilo u proteklih pet godina. Novina je i da ukoliko se šef policije iz nekog razloga smijeni prije kraja mandata njega najviše do pola godine može zamijeniti bilo koji starješina iz sistema, dok je do sada bio slučaj da ga mijenja samo neko od pomoćnika.

Novim predlogom MUP-a umnogome su promijenjeni uslovi za izbor šefa policije kao i za pomoćnike, gdje se članom 12. daje velika prednost kandidatima iz pravosuđa. Kriterijum  je samo da najmanje pet godina obavljaju sudijsku ili tužilačku funkciju.

Taj član u Nacrtu zakona dozvoljava neravnopravnu trku policijskih kadrova u odnosu na kandidate iz pravosuđa, jer da bi postao šef policije kandidatu iz policijskom sistema potrebno je najmanje 10 godina radnog iskustva, od kojih najmanje pet ali na rukovodećim pozicijama u UP, MUP-u, Ministarstvu odbrane i Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Šefa policije, na osnovu javnog konkursa, postavlja ministar uz saglasnost Vlade i mišljenja Skupštine i to na mandat od pet godina. Direktor policije ne može biti član političke partije, niti partijski djelovati i to pet godina prije podnošenja kandidature za ključnu poziciju u policijskoj organizaciji.

 

Dosadašnji direktori

Veselin Veljović je prethodnih petnaest godina bio na čelu kako Uprave policije tako i u najvišim državnim institucijama sektora bezbjednosti. Od 2005. do 2011. je obavljao funkciju direktora Uprave policije, potom je bio savjetnik tadašnjeg predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića za oblast bezbjednosti i odbrane. U vrijeme Vlade Mila Đukanovića od 2014. godine bio sekretar Vijeća za nacionalnu bezbjednost, a od 2018. ponovo direktor Uprave policije. Tu funkciju je obavljao do 17. decembra 2020. godine, deset dana nakon što je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović saopštio da je sa Veljovićem dogovorio da više ne bude direktor policije. Tada je kao v.d. izabran Vesko Damjanović.

Nije Veljović jedini komandovao policijom. U julu 2012. godine Vlada Crne Gore imenovala je Božidara Vuksanovića za direktora Uprave policije, da bi godinu kasnije za to mjesto konkurisao i bio izabran njegov savjetnik Slavko Stojanović. Za vrijeme Stojanovićevog mandata eskalirali su sukobi među kriminalnim grupama što je za posljedicu imalo desetine ubistava od kojih je mali broj rasvijeteljen.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo