Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NORMALIZOVANA KULTURA PRISLUŠKIVANJA I PRAĆENJA: Objelodanjena javna tahna

Objavljeno prije

na

Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića  da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju

 

Kultura prisluškivanja i praćenja kao i život pod takvim saznanjem i/ili vjerovanjem je odavno maltene normalizovana u Crnoj Gori. Takva percepcija nije samo proizvod komunističke vladavine već seže do poznijeg otomanskog perioda vladavine Balkanom čije tekovine su kasnije preuzele Kraljevina Crna Gora i Jugoslavija. Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića na pressu da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju. Abazović je dalje izjavio da je ANB materijal prošloga ljeta završavao na kospirativnom portalu udar.me u jeku predizborne kampanje i da je tada čest gost Peruničićeve Agencije bio DPS-ov ministar odbrane Predrag Bošković. Peruničić i Bošković su negirali da su radili mimo zakona.

Kada je u pitanju sam portal Udar, njegov modus operandi je imao sve elemente policijsko-udbaške kuhinje kojima su asistirali i drugi državni organi. Materijal koji je izbacivan bez potpisa i ikakvih dokaza je sadržao i ogroman broj uvreda i napada na lično i porodično dostojanstvo prokazanih kritičara režima koji su jedan za drugim žigosani kao navodni saradnici srpske tajne službe. Među „otkrivenim agentima“ srpske službe su se našli i istraživački novinari Vijesti Siniša Luković i Vuk Lajović kao i urednik portala Borba Dražen Živković kojima su operativci Peruničićevog ANB-a prišili i kodna imena i operativne veze. Na ovakvu kampanju prljavština niko od državnih organa niti iz tužilaštva nije reagovao ali jesu međunarodne organizacije za ljudska i medijska prava. Nadležno Ministarstvo kulture nije htjelo odgovoriti na novinarske upite da li je i kada portal Udar podnio zahtjev za registraciju i ako nije da li su preduzeti koraci za prikupljanje podataka o istom. Iz Agencije za elektronske medije su se pozvali na novi zakon o medijima koji je stupio na snagu 14. avgusta 2020. i kako oni više nisu nadležni iako je portal Udar počeo objave još u vrijeme dok je ista agencija bila nadležna. Od firme Domen.me gdje je Udar imao registrovan domen takođe nije bilo pomoći. Domen.me je izjavio Društvu profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) da je „registrant zaštitio svoju privatnost“ pa tako oni kao nisu znali ko je vlasnik portala.

Iz državnih tužilaštava takođe niko nije htio odgovoriti na upite medija i DPNCG-a da li su po službenoj dužnosti pokrenuli izviđaje da se utvrdi identitet vlasnika portala i ispitaju teške optužbe da su pojedine osobe aktivni saradnici stranih obavještajnih službi u Crnoj Gori.

Međutim kada su ranije pojedini građani putem društvenih mreža iznosili oštre kritike na račun tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića i predsjednika Republike Mila Đukanovića isti su brzinski uhapšeni i procesuirani. Takođe Velimir Čabarkapa je dobio prvostepeno dva mjeseca zatvora zbog prepjeva crnogorske himne na društvenim mrežama dok je poslanik Skupštine Crne Gore Nebojša Medojević uhapšen bez skidanja imuniteta i „stavljen u zatvor“ 14 dana zbog kritika na račun glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i odbijanja da otkrije svoje izvore informacija.

Po nezvaničnim informacijama koje je Monitor dobio broj nezakonito prisluškivanih građana dostiže cifru od čak 400 osoba, što ako bi se ispostavilo tačnim, predstavlja proporcionalno najveći broj prisluškivanih građana po glavi stanovnika u Evropi. Crna Gora je već evropski rekorder po broju policajaca po glavi stanovnika (635 na 100 hiljada) dok je na drugom mjestu režimski srodna Srbija (596 na 100 hiljada).

Od prisluškivanih osoba, kako nam izvori navode, ne radi se samo o osobama iz nezavisnih medija, NVO sektora i bivše opozicije već i o znatnom broju ljudi koji su služili ili još služe DPS-u i Đukanoviću. Dio njih su bili pod obradama policije i tajne službe kako bi se našlo dovoljno prljavština protiv njih i tako osigurala njihova lojalnost. Pogotovo je to slučaj sa jednim dijelom istaknutih tužilaca i sudija kojima je tolerisano ili čak preporučivano uzimanje mita u slučajevima koji nemaju politički senzibilitet da bi se našli „na usluzi državi“ kad to zatreba.

Druga grupa prisluškivanih podanika režima pripada suprostavljenim klanovima unutar bivše vlasti, prvenstveno tzv. Grandovci protiv Mojkovčana koji su se međusobno špijunirali i povremeno puštali informacije medijima jedni protiv drugih. Međutim, količina kompromitujućeg materijala koju su klanovi u DPS vlasti akumulirali jedni protiv drugih je, sa druge strane, osiguravala da će vlast ipak ostati homogena i pored suprostavljenih poslovnih interesa i želje da baš taj klan predvodi u pohari državne imovine.

Mimo ovih grupa postojalo je i legitimno prisluškivanje za račun stranih partnerskih službi kao i za suzbijanje određenih manjih oblika kriminala u kojima državni vrh nije vidio svoj interes.

Ostaje tek da se vidi koliko će novih detalja biti dostupno javnosti i da li će Specijalno tužilaštvo opet ćutati ili možda procesuirati sitnije igrače. Znatan dio bivše opozicije, a sada parlamentarne većine, se nada da će se početi sa otvaranjem arhiva tajne policije i stavljanjem na uvid građanima, tj. onima koji su bili meta praćenja i prisluškivanja. Postavljenjem Dejana Vukšića za v.d. direktora ANB-a počelo je i pospremanje u toj kući. Prvi rezultati su potvrdili strahovanja javnosti kao i ranija pisanja Monitora da je došlo do masovnog uništavanja ili sklanjanja dokumentacije, pogotovo onog dijela koji se odnosi na nelegalne aktivnosti ANB-a u zadnjih 30 godina koje su bile u službi zaštite režima umjesto ustavnog poretka.

Sadašnji rukovodilac ANB-a je uspio povratiti nešto dokumentacije, dijelom i  preko savjesnih službenika koji su tajno napravili kopije određenih fajlova prije nego su uništeni. Prethodna ekipa je, kako Monitor pouzdano saznaje, napravila i neke tehničke previde tako da je, nakon uništenja dokumentacije, ostalo nešto neizbrisanih dokumenta u memorijama štampača, skenera i tzv. pomoćnih back-up sistema. Na osnovu toga se mogla napraviti gruba rekonstrukcija onoga što nedostaje.

U oktobru prošle godine je Nezavisno udruženje pravnika (NUP) predložilo plan sveobuhvatne reforme pravosuđa naglasivši „da je javna tajna da se nijedan sudija nije mogao izabrati bez mišljenja SDB-a, odnosno ANB-a. Jasno je da nisu sve sudije saradnici nekadašnje SDB, odnosno ANB-a, ali je sigurno da jedan ogroman broj jeste, kao i da je primao novac i ostvarivao druge privilegije“. Udruženje je predložilo da se u Zakonu o sudovima doda novi član po kome državni tužilac, član Sudskog savjeta i član Tužilačkog savjeta „ne može biti lice koje je ili koje je bilo član tajne organizacije“ pa bi se preko toga zakona mogao promijeniti i dobar dio članova pomenutih savjeta. Međutim, nepoznanica je da li je uopšte i koliko ostalo dokumentacije o političkim protivnicima i mreži saradnika ANB-a u državnim institucijama, pogotovo u pravosuđu. NUP smatra da bi Skupština trebala formirati državnu komisiju za provjeru koja bi utvrdila koje sudije su saradnici tajne službe. Sadašnja Vlada se nada da bi i tu mogli pomoći savjesni službenici Agencije ili zviždači.

Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbijednost iz 2015. godine predviđa članom 18 da je „Agencija dužna da građanina, na njegov pisani zahtjev, obavijesti da li su preduzimane mjere prikupljanja podataka o njemu i da li Agencija vodi evidenciju njegovih ličnih podataka i da mu, na njegov pisani zahtjev, stavi na uvid dokumenta o prikupljenim podacima“. Istim članom ANB je dužan odgovoriti na zahtjev u roku od 30 dana. Dosadašnji pokušaji pojedinaca da se pozovu na zakon i dobiju pristup dokumentima su odbijani. Do sada je ANB vođen Peruničićem ili ćutao ili kasno slao odgovore pozivajući se na stav 3 istog člana da „Agencija nije dužna da postupi u skladu sa stavom 2 ovog člana, ako bi obavještenje otežalo ili onemogućilo izvršenje poslova Agencije ili bi moglo dovesti do ugrožavanja bezbjednosti drugog lica“, o čemu je trebalo pisano obavijestiti podnosioca u roku od 15 dana.

Pristup invidualnim dosijeima tajne službe je odavno pravno uređen i implementiran u drugim zemljama bivšeg komunizma, pogotovo u DDR-u (bivša Istočna Njemačka) gdje je tajna služba Štazi na vrhuncu brojala skoro pola miliona agenata i doušnika u zemlji od 16 miliona stanovnika. Njemačka vlada je otvorila arhive Štazia (tj.ono što nije bilo uništeno) i od 1991. do 2011. preko 2,75 miliona istočnih Njemaca je podnijelo zahtjev za uvid u vlastite dosijee koje je vodila komunistička vlast. U najužem okruženju pristup fajlovima je najbolje uređen u Albaniji. Albanci su osim otvaranja arhiva pretvorili bivšu centralu zloglasnog Sigurimija (tzv. Kuća lišća) u javni muzej.

Crnogorski zakon takođe predviđa kontrolu imovine bivših i sadašnjih obavještajaca što doskora Agencija nije činila i na šta je upozorila i Državna revizorska institucija (DRI) još 2012. u svom izvještaju. Basnoslovna bogatstva pojedinih bivših funkcionera Agencije i njihovi sumnjivi poslovi samo potvrđuju vjerovanja velikog dijela javnosti o potrebi temeljne reforme društva.

Novi direktor je već nekoliko puta rekao da će ANB ubuduće raditi u skladu sa zakonom i u interesu države i građana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO PONIŠTIO ODLUKU O IZBORU DIREKTORA RTCG: Igranje sa pravdom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici po drugi put je poništio odluku Savjeta da na mjesto generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore izabere Borisa Raonića, čija je kandidatura osporena još 2021. godine

 

 

Boris Raonić, dugogodišnji aktivista civilnog sektora, postao je generalni direktor Radio-televizije Crne Gore (RTCG) u avgustu 2021. godine. Prvi čovjek na čelu nacionalnog Javnog servisa nakon dolaska tridesetoavgustovske većine. Od tada su promijenjene tri Vlade i dva Parlamenta, a Raonić i dalje sjedi na svom mjestu. Nezakonito. I to ne po jednoj, već prema tri presude nadležnih sudova.

Čime je Raonić zaslužio tu povlasticu?

Na programima i informartivnom programu RTCG, nakon njegovog imenovanja, odmah je bila vidiljiva promjena. Jedna upravljačka garnitura je zamijenila drugu, dobili smo nova lica na televizijskim kanalima Javnog servisa, i nove aktere sa političke scene u udarnim  terminima. Promjenu na bolje prepoznala je u svojim izvještajima i Evoropska Komisija. Za razliku od državne televizije pod upravljačkom palicom Demokratske partije socijalista, opozicija je dobrodošla u Raonićevoj eri, ali na kanalima Javnog servisa sad se uživo prenose pojedini religijski skupovi i izvještava sa partijskih skupova stranaka na vlasti.

„Parlamentarni kanal treba da prati rad skupštinskih tijela, a ne partija koje imaju svoje skupove i koji nisu od javnog interesa. RTCG mora prema svi političkim partijama imati isti odnos, što podrazumjeva da se sa njihovih skupova mogu dati kratke vijesti u informativnim programima ali ne reportaže koje predstavljaju političku propagandu van izbornih procesa“, navodi se u saopštenju Media centra.

Međutim, u Raonićevom slučaju programski standardi i principi nijesu bili u fokusu, iako je to glavna uloga Javnog servisa. Ključ problema bio je „u kući“. Raonić je kršio prava radnika kažnjavajući ih i za izgovorene riječi na zatvorenim vajber grupama, dok mu je plata u jednom trenutku bila najveća od svih koje se finansiraju iz državnog budžeta u državnoj upravi – 4.042 eura mjesečno. Primao je veću zaradu od ljekara specijalista i redovnih profesora na fakultetima, dok je Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović imao petsto eura manji mjesečni prihod od prvog čovjeka televizije. Nakon što je ova informacija izašla u javnost, Raonić je podnio zahtjev Savjetu da mu se tzv. varijabila smanji sa 2.400 na 1.600 eura mjesečno. Iako, prema zakonu, nije bio dužan da puni iznos varijabile prima svakog mjeseca, niti da je dodjeljuje sam sebi. Kao što ni varijabila, prema nekim očito zaboravljenim propisima, nije mogla biti veća od osnovne plate.

Raonić  je izabran 2021. glasovima sedam od ukupno devet članova Savjeta RTCG, upravljačkog tijela Javnog servisa. Pet članova Savjeta koji su ga glasali na razne načine su, prethodno, sarađivali sa njegovom NVO Građanskom alijansom. Sa druge strane, Raonić je prethodno izabran na mjesto člana Savjeta Agencije za elektronske medije, čime je, kako su tvrdili pravnici i drugi učesnici konkursa, bio u konfliktu interesa, jer na mjesto prvog čovjeka RTCG dolazi iz drugog državnog organa.

Odmah nakon Raonićeve prijave na konkurs za generalnog direktora, Osnovnom sudu je tužbu podnio protivkandidat – dugogodišnji novinar i aktuelni direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Osnovni sud je prošle godine donio presudu, a Viši sud pravosnažno potvrdio da je Raonić bio u sukobu interesa kada je u avgustu 2021. godine izabran na tu funkciju, jer je već bio imenovan od Skupštine na drugu javnu funkciju – člana Savjeta Agencija za elektronske medije. Sud je tada utvrdio da je po Zakonu o nacionalnom javnom emiteru predstavljalo smetnju što Raonić već obavlja javnu funkciju pa je pravna posljedica – poništaj odluke o izboru Raonića i ponovni izbor između prijavljenih kandidata ili poništenje konkursa tog. Uprkos tome, Savjet RTCG u junu prošle godine ponovo je Raonića imenovao za direktora, jer je po njihovom tumačenju, iako Raonić 2021. nije ispunjavao uslove tadašnjeg konkursa, 2023. je bio zakoniti kandidat, pošto tada nije bio član drugog državnog tijela.

Osnovni sud je zaključio da je i to tumačenje Savjeta RTCG bilo nezakonito, pa je donio prvostepenu presudu kojom kaže da je Raonić i durgi put nezakonito izabran. Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je još prošle godine formiralo predmet protiv pet članova Savjeta koji su, uprkos presudi suda, ponovo izabrali Raonića. RTCG je već najavio žalbu na najnoviju presudu.

Direktor nevladine organizacije Media centar i nekadašnji član Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Goran Đurović smatra da će to tijelo ignorisati i novu presudu jer je pod jakim političkim uticajem. Đurović kaže da nepoštovanje presuda suda nije do sada brinulo ni Sudski savjet, ni državno tužilaštvo, a ni Tužilački savjet.

“Na krivične prijave protiv članova Savjeta i Raonića koji svjesno krše sudske presude se niko više i ne okreće. Izgleda da svim političkim partijama odgovara nezakonito imenovani Raonić jer ga mogu ucjenjivati i lako kontrolisati”, ocijenio je Đurović.

Potpredsjednica Savjeta RTCG Marijana Camović Veličković, koja je i prvi put glasala protiv ponovnog biranja Raonića, u ponedjeljak je zatražila od kolega da se sazove hitna sjednica na kojoj će se razgovarati o toj temi. Njenu inicijativu podržalo je dvoje kolega – Predrag Marsenić i Predrag Miranović, čime su se stekli uslovi da se shodno Poslovniku o radu Savjeta zakaže sjednica. Prema tom Poslovniku, sjednica se zakazuje na predlog najmanje tri člana Savjeta. Međutim, Camović Veličković je kazala da predsjednik Savjeta Veselin Drljević odbija da zakaže sjednicu i predlaže sastanak zatvorenog tipa za petak.

Đurović smatra da će Raonić, zahvaljujući političkim mentorima, vrlo moguće ući u istoriju kao javni funkcioner koji je cijeli četvorogodišnji mandat doveo do kraja uprkos pravosnažnim sudskim odlukama. On tvrdi da ni nakon tri promjene vlasti u prethodne četiri godine političari nisu shvatili da RTCG koristi građanima samo ukoliko je profesionalan i kritikuje svaku vlast kad ne radi dobro svoj posao.

Osnovni sud navodi da je prilikom donošenja navedene odluke tuženi bio dužan da cijeni činjenično stanje, koje proizilazi iz dokumentacije dostavljene od prijavljenih kandidata po predmetnom javnom konkursu prilikom prvog konkurisanja, te isključivo činjenično stanje koje je u odnosu na svakog od prijavljenih kandidata postojalo u vrijeme objavljivanja konkursa.

“Boris Raonić je, u vrijeme prijave na javni konkurs i imenovanja za generalnog direktora, bio član SAEM, odnosno bio je javni funkcioner kojeg je imenovala Skupština, a što je u suprotnosti sa odredbom čl. 29 st. 1 tač. 2 Zakona o nacionalnom javnom emiteru RTCG”, piše u obrazloženju presude. Precizira se da je tom odredbom propisano da članovi Savjeta ne mogu biti lica koja bira, imenuje ili postavlja predsjednik, Skupština i Vlada. U obrazloženju presude, između ostalog, piše i da je očigledno da tuženi nije pravilno primijenio pravosnažno utvrđeno činjenično stanje koje je rezultiralo presudom Višeg suda iz maja prošle godine, pa je ponovo, nezakonito, imenovao Raonića.

“Ako je jednom utvrđeno da Boris Raonić ne ispunjava uslove da bude imenovan na pomenutu funkciju, a jeste utvrđeno pravosnažnom presudom ovog suda, onda to utvrđenje treba da veže tuženog prilikom donošenja nove odluke po istom Javnom konkursu”, konstatuje Osnovni sud.

Sud smatra da Boris Raonić ni 2023. nije ispunjavao uslove konkursa koji je bio raspisan 2021. godine. Međutim, Sud u presudi nije pominjao 2024. godinu, jer sada Raonić sigurno ispunjava uslove konkursa, tako da Savjet može da pokuša ponovo da mu produži mandat. I tako u nedogled. Ili  dok tužilaštvo ne zakuca na vrata članova Savjeta koji uporno ignorišu pravo i pravdu.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Kada je počelo suđenje javnost je bila zatečena filmskim preokretima i čudnim svjedočenjima i promjenama iskaza koja su upućivala na “štelovanja” od strane režima. Jedan DNK uzorak je nestao još tokom istrage i nije ni ušao u optužnicu. Vještakinja je izjavila da drugog uzorka nije ni bilo, već da je došlo do greške u komunikaciji sa policijom. Vrhunac  na sudu je bio kada je tehničar MUP-a, koji je uzeo uzorak bioloških tragova, izjavio da postoji mogućnost da je četkica bila „kontaminirana“, pa je i taj dokaz otpao. Jedan od Belivukovih telefona je “skonjen u fioku” za šta je kasnije optužena Dijana Hrkalović, bivša sekretarka MUP-a. Izašlo je na vidjelo i da su drugi telefoni dugo putovali od policije do tužilaštva zahvaljujući opstrukcijama iz vrha srbijanskog MUP-a. Suđenje je  završeno oslobađajućom sudskom odlukom nakon nepunu godinu i po dana. Inspektor Dejan Jović, zamjenik načelnika Trećeg odeljenja za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je bio zadužen za ovaj slučaj je  u međuvremenu ostao meta raznih režimskih i “patriotskih” medija koji su ga počeli optuživati za razne koruptivne radnje. Jović je uhapšen u decembru 2018., formalno zbog trgovine uticajem.

Nezvanično i po pisanjima nezavisnih medija stavljan mu je na teret savjesni i profesionalni rad na važnim istragama koje su prijetile da ukažu na direktnu vezu vrha države i policije sa kriminalnim grupama. Navodno mu je slučaj Komitet došao glave kada su Belivukovi ljudi demolirali septembra 2018. istoimeni klub. Među optuženima je i Aleksandar Vidojević, poznatiji kao Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću, sinu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Aca Rošavi je označen od strane Belivuka kao spona između predsjednika i njega. Belivuk je pred tužiocem izjavio da se navodno sa  predsjednikom sreo nekoliko puta kao i da je član njegove Srpske napredne stranke (SNS) od 2011. Vučić je  izjavio: „Nikada u životu nisam video tog čoveka, niti razgovarao sa njim”.  Dodajući  da „ubice i koljači pokušavaju politički da se izvuku” i da je spreman ići na poligraf.

Advokatica Zora Dobričanin Nikodinović je ranije izjavila na televiziji da su savjesni policajci i tužioci koji su radili na osjetljivim slučajevima naišli na državnu opstrukciju i smjene dok je inspektor Jović “prvo diskreditovan, strpan u zatvor, pa pušten, propao mu život, propao imunitet, pa je dobio COVID i preminuo“. To je bila zvanična dijagnoza smrti koja je nastupila u julu 2020.godine – dva mjeseca nakon što su Belivuk i Miljkovič pravosnažno oslobođeni za ubistvo u centru Beograda. Međutim, Novi policijski sindikalni savez Srbije je podnio krivičnu prijavu i iskazao sumnje da je inspektor Jović ubijen.

Režim Mila Đukanovića nije imao problema sa savjesnim i profesionalnim policajcima, tužiocima i sudijama kao njegov prijatelj i saveznik u Srbiji. Suđenje Belivuku i Miljkoviću je mnoge podsjetilo na državna “štelovanja” tokom suđenja Đukanovićevom prijatelju i kontroverznom biznismenu Branislavu Branu Mićunoviću za ubistvo ranjenog i na nosilima prevoženog Radovana Kovačevića “iz bezobzirne osvete” ispred Kliničkog centra u Podgorici. Upravo je bivši GST Milivoje Katnić opravosnažio oslobađajuću presudu Mićunoviću kao sudija izvjestilac Apelacionog suda i stavio tačku na taj proces. Njegova i karijera bivše vrhovne tužiteljke Vesne Medenice će nakon te oslobađajuće presude doživjeti nove uspone.

Belivuk i Miljković su izvukli pouku iz oslobađajuće presude pa su nakon izlaska iz pritvora promijenili način likvidacija. Umjesto blamantnih ubistava na ulici oni su izabrali diskreciju „klanice“ u Ritopeku gdje su mogli na tenane mrcvariti i mučiti sve koji su im se zamjerili, bilo njima ili kavačkom-policijskom narko klanu sa kojim su blisko sarađivali.

Razbijanje SKY kodirane aplikacije (koju su kriminalci koristili za sigurnu komunikaciju) od strane zapadnih policijskih službi i prekompozicija na kriminalnoj sceni Srbije će Belivuku i Miljkoviću ipak doći glave. Isto se desilo i klanu Darka Šarića – koga su do provaljivanja SKY-ja i Encrochat-a štitili oba bratska režima uz pritiske na zarobljena pravosuđa da se obojici braće izađe u susret.

SKY transkripti koje su  Vijesti objavile u januaru ove godine između odbjeglog policajca Ljuba Milovića (visokopozicioniranog u kavačko-policijskom kartelu) i Miloša Božovića,  tada iz Crne Gore odbjeglog kriminalca sa značkom srpske državne bezbjednosti (BIA),   potvrđuju da je Belivuk uživao zaštitu države do jednog momenta. U prepisci iz januara 2021. godine Božović izvještava Milovića da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na (ZvonkaVeselinovića (narko bosa i ”branitelja srpskih ognjišta na Kosmetu”) koji „igra preko Andreja (Vučića – Prvog brata Srbije) da se Nevolja makne“ jer je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu“.  Oni pominju da su početkom 2021. godine Andrej i Zvonko slavili zajedno prvu zarađenu milijardu. Takođe, kaže da Belivukovo mjesto treba preuzeti Aleksandar Vidojević tj. Aca Rošavi blizak Danilu Vučiću. To se i desilo mjesec dana kasnije. Belivuk je uhapšen pet dana po povratku iz Crne Gore gdje je prisustvovao proslavi sa šefovima kavačkom klana. Na jednoj od fotografija razmijenjenih preko SKY-ja se vide crnogorski „gosti“ Belivuk i Marko Miljković u društvu Radoja Zvicera i policajaca Milovića, Petra Lazovića (čiji otac Zoran je skinuo “zabranu”) i Nebojše Bugarina. Belivuk i Miljković se od tada se nalaze u pritvoru.

Milivoje Katnić se u javnim nastupima sa nipodaštavanjem odnosio prema SKY prepiskama koje je Crna Gora dobila od Europola i nekoliko puta stao u zaštitu Petra Lazovića, sina njegovog pobratima Zorana Lazovića rekavši da je mlađi Lazović bio na tajnom zadatku razotkrivanja kriminalaca. Oba Lazovića su sada u pritvoru. Zbog Katnićevog (ne)postupanja Europol je jedno vrijeme prekinuo saradnju sa Crnom Gorom koja je ponovo nastavljena za mandata premijera Dritana Abazovića. Da nije bilo SKY transkripta upitno je da li bi se znalo za ubistva koja su počinjena u Crnoj Gori za račun kavačkog klana koji je uživao zaštitu i podršku osoba iz bliskog Đukanovićevog okruženja što se vidi i na fotografijama razmijenjenim sa proslave rođenja unuka doskorašnjeg crnogorskog vladara.  Zabrana ulaska je bila više nego savršen alibi za sve poslove koje su Belivuk i njegovi odradili (znane i neznane) ili za ono što su trebali odraditi. Samo još da Europol nije pokvario idilu između vrha Srbije i Crne Gore.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo