Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NORMALIZOVANA KULTURA PRISLUŠKIVANJA I PRAĆENJA: Objelodanjena javna tahna

Objavljeno prije

na

Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića  da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju

 

Kultura prisluškivanja i praćenja kao i život pod takvim saznanjem i/ili vjerovanjem je odavno maltene normalizovana u Crnoj Gori. Takva percepcija nije samo proizvod komunističke vladavine već seže do poznijeg otomanskog perioda vladavine Balkanom čije tekovine su kasnije preuzele Kraljevina Crna Gora i Jugoslavija. Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića na pressu da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju. Abazović je dalje izjavio da je ANB materijal prošloga ljeta završavao na kospirativnom portalu udar.me u jeku predizborne kampanje i da je tada čest gost Peruničićeve Agencije bio DPS-ov ministar odbrane Predrag Bošković. Peruničić i Bošković su negirali da su radili mimo zakona.

Kada je u pitanju sam portal Udar, njegov modus operandi je imao sve elemente policijsko-udbaške kuhinje kojima su asistirali i drugi državni organi. Materijal koji je izbacivan bez potpisa i ikakvih dokaza je sadržao i ogroman broj uvreda i napada na lično i porodično dostojanstvo prokazanih kritičara režima koji su jedan za drugim žigosani kao navodni saradnici srpske tajne službe. Među „otkrivenim agentima“ srpske službe su se našli i istraživački novinari Vijesti Siniša Luković i Vuk Lajović kao i urednik portala Borba Dražen Živković kojima su operativci Peruničićevog ANB-a prišili i kodna imena i operativne veze. Na ovakvu kampanju prljavština niko od državnih organa niti iz tužilaštva nije reagovao ali jesu međunarodne organizacije za ljudska i medijska prava. Nadležno Ministarstvo kulture nije htjelo odgovoriti na novinarske upite da li je i kada portal Udar podnio zahtjev za registraciju i ako nije da li su preduzeti koraci za prikupljanje podataka o istom. Iz Agencije za elektronske medije su se pozvali na novi zakon o medijima koji je stupio na snagu 14. avgusta 2020. i kako oni više nisu nadležni iako je portal Udar počeo objave još u vrijeme dok je ista agencija bila nadležna. Od firme Domen.me gdje je Udar imao registrovan domen takođe nije bilo pomoći. Domen.me je izjavio Društvu profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) da je „registrant zaštitio svoju privatnost“ pa tako oni kao nisu znali ko je vlasnik portala.

Iz državnih tužilaštava takođe niko nije htio odgovoriti na upite medija i DPNCG-a da li su po službenoj dužnosti pokrenuli izviđaje da se utvrdi identitet vlasnika portala i ispitaju teške optužbe da su pojedine osobe aktivni saradnici stranih obavještajnih službi u Crnoj Gori.

Međutim kada su ranije pojedini građani putem društvenih mreža iznosili oštre kritike na račun tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića i predsjednika Republike Mila Đukanovića isti su brzinski uhapšeni i procesuirani. Takođe Velimir Čabarkapa je dobio prvostepeno dva mjeseca zatvora zbog prepjeva crnogorske himne na društvenim mrežama dok je poslanik Skupštine Crne Gore Nebojša Medojević uhapšen bez skidanja imuniteta i „stavljen u zatvor“ 14 dana zbog kritika na račun glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i odbijanja da otkrije svoje izvore informacija.

Po nezvaničnim informacijama koje je Monitor dobio broj nezakonito prisluškivanih građana dostiže cifru od čak 400 osoba, što ako bi se ispostavilo tačnim, predstavlja proporcionalno najveći broj prisluškivanih građana po glavi stanovnika u Evropi. Crna Gora je već evropski rekorder po broju policajaca po glavi stanovnika (635 na 100 hiljada) dok je na drugom mjestu režimski srodna Srbija (596 na 100 hiljada).

Od prisluškivanih osoba, kako nam izvori navode, ne radi se samo o osobama iz nezavisnih medija, NVO sektora i bivše opozicije već i o znatnom broju ljudi koji su služili ili još služe DPS-u i Đukanoviću. Dio njih su bili pod obradama policije i tajne službe kako bi se našlo dovoljno prljavština protiv njih i tako osigurala njihova lojalnost. Pogotovo je to slučaj sa jednim dijelom istaknutih tužilaca i sudija kojima je tolerisano ili čak preporučivano uzimanje mita u slučajevima koji nemaju politički senzibilitet da bi se našli „na usluzi državi“ kad to zatreba.

Druga grupa prisluškivanih podanika režima pripada suprostavljenim klanovima unutar bivše vlasti, prvenstveno tzv. Grandovci protiv Mojkovčana koji su se međusobno špijunirali i povremeno puštali informacije medijima jedni protiv drugih. Međutim, količina kompromitujućeg materijala koju su klanovi u DPS vlasti akumulirali jedni protiv drugih je, sa druge strane, osiguravala da će vlast ipak ostati homogena i pored suprostavljenih poslovnih interesa i želje da baš taj klan predvodi u pohari državne imovine.

Mimo ovih grupa postojalo je i legitimno prisluškivanje za račun stranih partnerskih službi kao i za suzbijanje određenih manjih oblika kriminala u kojima državni vrh nije vidio svoj interes.

Ostaje tek da se vidi koliko će novih detalja biti dostupno javnosti i da li će Specijalno tužilaštvo opet ćutati ili možda procesuirati sitnije igrače. Znatan dio bivše opozicije, a sada parlamentarne većine, se nada da će se početi sa otvaranjem arhiva tajne policije i stavljanjem na uvid građanima, tj. onima koji su bili meta praćenja i prisluškivanja. Postavljenjem Dejana Vukšića za v.d. direktora ANB-a počelo je i pospremanje u toj kući. Prvi rezultati su potvrdili strahovanja javnosti kao i ranija pisanja Monitora da je došlo do masovnog uništavanja ili sklanjanja dokumentacije, pogotovo onog dijela koji se odnosi na nelegalne aktivnosti ANB-a u zadnjih 30 godina koje su bile u službi zaštite režima umjesto ustavnog poretka.

Sadašnji rukovodilac ANB-a je uspio povratiti nešto dokumentacije, dijelom i  preko savjesnih službenika koji su tajno napravili kopije određenih fajlova prije nego su uništeni. Prethodna ekipa je, kako Monitor pouzdano saznaje, napravila i neke tehničke previde tako da je, nakon uništenja dokumentacije, ostalo nešto neizbrisanih dokumenta u memorijama štampača, skenera i tzv. pomoćnih back-up sistema. Na osnovu toga se mogla napraviti gruba rekonstrukcija onoga što nedostaje.

U oktobru prošle godine je Nezavisno udruženje pravnika (NUP) predložilo plan sveobuhvatne reforme pravosuđa naglasivši „da je javna tajna da se nijedan sudija nije mogao izabrati bez mišljenja SDB-a, odnosno ANB-a. Jasno je da nisu sve sudije saradnici nekadašnje SDB, odnosno ANB-a, ali je sigurno da jedan ogroman broj jeste, kao i da je primao novac i ostvarivao druge privilegije“. Udruženje je predložilo da se u Zakonu o sudovima doda novi član po kome državni tužilac, član Sudskog savjeta i član Tužilačkog savjeta „ne može biti lice koje je ili koje je bilo član tajne organizacije“ pa bi se preko toga zakona mogao promijeniti i dobar dio članova pomenutih savjeta. Međutim, nepoznanica je da li je uopšte i koliko ostalo dokumentacije o političkim protivnicima i mreži saradnika ANB-a u državnim institucijama, pogotovo u pravosuđu. NUP smatra da bi Skupština trebala formirati državnu komisiju za provjeru koja bi utvrdila koje sudije su saradnici tajne službe. Sadašnja Vlada se nada da bi i tu mogli pomoći savjesni službenici Agencije ili zviždači.

Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbijednost iz 2015. godine predviđa članom 18 da je „Agencija dužna da građanina, na njegov pisani zahtjev, obavijesti da li su preduzimane mjere prikupljanja podataka o njemu i da li Agencija vodi evidenciju njegovih ličnih podataka i da mu, na njegov pisani zahtjev, stavi na uvid dokumenta o prikupljenim podacima“. Istim članom ANB je dužan odgovoriti na zahtjev u roku od 30 dana. Dosadašnji pokušaji pojedinaca da se pozovu na zakon i dobiju pristup dokumentima su odbijani. Do sada je ANB vođen Peruničićem ili ćutao ili kasno slao odgovore pozivajući se na stav 3 istog člana da „Agencija nije dužna da postupi u skladu sa stavom 2 ovog člana, ako bi obavještenje otežalo ili onemogućilo izvršenje poslova Agencije ili bi moglo dovesti do ugrožavanja bezbjednosti drugog lica“, o čemu je trebalo pisano obavijestiti podnosioca u roku od 15 dana.

Pristup invidualnim dosijeima tajne službe je odavno pravno uređen i implementiran u drugim zemljama bivšeg komunizma, pogotovo u DDR-u (bivša Istočna Njemačka) gdje je tajna služba Štazi na vrhuncu brojala skoro pola miliona agenata i doušnika u zemlji od 16 miliona stanovnika. Njemačka vlada je otvorila arhive Štazia (tj.ono što nije bilo uništeno) i od 1991. do 2011. preko 2,75 miliona istočnih Njemaca je podnijelo zahtjev za uvid u vlastite dosijee koje je vodila komunistička vlast. U najužem okruženju pristup fajlovima je najbolje uređen u Albaniji. Albanci su osim otvaranja arhiva pretvorili bivšu centralu zloglasnog Sigurimija (tzv. Kuća lišća) u javni muzej.

Crnogorski zakon takođe predviđa kontrolu imovine bivših i sadašnjih obavještajaca što doskora Agencija nije činila i na šta je upozorila i Državna revizorska institucija (DRI) još 2012. u svom izvještaju. Basnoslovna bogatstva pojedinih bivših funkcionera Agencije i njihovi sumnjivi poslovi samo potvrđuju vjerovanja velikog dijela javnosti o potrebi temeljne reforme društva.

Novi direktor je već nekoliko puta rekao da će ANB ubuduće raditi u skladu sa zakonom i u interesu države i građana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo