Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NORMALIZOVANA KULTURA PRISLUŠKIVANJA I PRAĆENJA: Objelodanjena javna tahna

Objavljeno prije

na

Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića  da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju

 

Kultura prisluškivanja i praćenja kao i život pod takvim saznanjem i/ili vjerovanjem je odavno maltene normalizovana u Crnoj Gori. Takva percepcija nije samo proizvod komunističke vladavine već seže do poznijeg otomanskog perioda vladavine Balkanom čije tekovine su kasnije preuzele Kraljevina Crna Gora i Jugoslavija. Nedavna izjava potpredsjednika Vlade Crne Gore Dritana Abazovića na pressu da je bivši šef Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Peruničić nalogodavac nezakonitog praćenja antirežimskih političara, aktivista nevladinog sektora i novinara je zapravo prvo javno priznanje nečega što svi ionako znaju. Abazović je dalje izjavio da je ANB materijal prošloga ljeta završavao na kospirativnom portalu udar.me u jeku predizborne kampanje i da je tada čest gost Peruničićeve Agencije bio DPS-ov ministar odbrane Predrag Bošković. Peruničić i Bošković su negirali da su radili mimo zakona.

Kada je u pitanju sam portal Udar, njegov modus operandi je imao sve elemente policijsko-udbaške kuhinje kojima su asistirali i drugi državni organi. Materijal koji je izbacivan bez potpisa i ikakvih dokaza je sadržao i ogroman broj uvreda i napada na lično i porodično dostojanstvo prokazanih kritičara režima koji su jedan za drugim žigosani kao navodni saradnici srpske tajne službe. Među „otkrivenim agentima“ srpske službe su se našli i istraživački novinari Vijesti Siniša Luković i Vuk Lajović kao i urednik portala Borba Dražen Živković kojima su operativci Peruničićevog ANB-a prišili i kodna imena i operativne veze. Na ovakvu kampanju prljavština niko od državnih organa niti iz tužilaštva nije reagovao ali jesu međunarodne organizacije za ljudska i medijska prava. Nadležno Ministarstvo kulture nije htjelo odgovoriti na novinarske upite da li je i kada portal Udar podnio zahtjev za registraciju i ako nije da li su preduzeti koraci za prikupljanje podataka o istom. Iz Agencije za elektronske medije su se pozvali na novi zakon o medijima koji je stupio na snagu 14. avgusta 2020. i kako oni više nisu nadležni iako je portal Udar počeo objave još u vrijeme dok je ista agencija bila nadležna. Od firme Domen.me gdje je Udar imao registrovan domen takođe nije bilo pomoći. Domen.me je izjavio Društvu profesionalnih novinara Crne Gore (DPNCG) da je „registrant zaštitio svoju privatnost“ pa tako oni kao nisu znali ko je vlasnik portala.

Iz državnih tužilaštava takođe niko nije htio odgovoriti na upite medija i DPNCG-a da li su po službenoj dužnosti pokrenuli izviđaje da se utvrdi identitet vlasnika portala i ispitaju teške optužbe da su pojedine osobe aktivni saradnici stranih obavještajnih službi u Crnoj Gori.

Međutim kada su ranije pojedini građani putem društvenih mreža iznosili oštre kritike na račun tadašnjeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića i predsjednika Republike Mila Đukanovića isti su brzinski uhapšeni i procesuirani. Takođe Velimir Čabarkapa je dobio prvostepeno dva mjeseca zatvora zbog prepjeva crnogorske himne na društvenim mrežama dok je poslanik Skupštine Crne Gore Nebojša Medojević uhapšen bez skidanja imuniteta i „stavljen u zatvor“ 14 dana zbog kritika na račun glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i odbijanja da otkrije svoje izvore informacija.

Po nezvaničnim informacijama koje je Monitor dobio broj nezakonito prisluškivanih građana dostiže cifru od čak 400 osoba, što ako bi se ispostavilo tačnim, predstavlja proporcionalno najveći broj prisluškivanih građana po glavi stanovnika u Evropi. Crna Gora je već evropski rekorder po broju policajaca po glavi stanovnika (635 na 100 hiljada) dok je na drugom mjestu režimski srodna Srbija (596 na 100 hiljada).

Od prisluškivanih osoba, kako nam izvori navode, ne radi se samo o osobama iz nezavisnih medija, NVO sektora i bivše opozicije već i o znatnom broju ljudi koji su služili ili još služe DPS-u i Đukanoviću. Dio njih su bili pod obradama policije i tajne službe kako bi se našlo dovoljno prljavština protiv njih i tako osigurala njihova lojalnost. Pogotovo je to slučaj sa jednim dijelom istaknutih tužilaca i sudija kojima je tolerisano ili čak preporučivano uzimanje mita u slučajevima koji nemaju politički senzibilitet da bi se našli „na usluzi državi“ kad to zatreba.

Druga grupa prisluškivanih podanika režima pripada suprostavljenim klanovima unutar bivše vlasti, prvenstveno tzv. Grandovci protiv Mojkovčana koji su se međusobno špijunirali i povremeno puštali informacije medijima jedni protiv drugih. Međutim, količina kompromitujućeg materijala koju su klanovi u DPS vlasti akumulirali jedni protiv drugih je, sa druge strane, osiguravala da će vlast ipak ostati homogena i pored suprostavljenih poslovnih interesa i želje da baš taj klan predvodi u pohari državne imovine.

Mimo ovih grupa postojalo je i legitimno prisluškivanje za račun stranih partnerskih službi kao i za suzbijanje određenih manjih oblika kriminala u kojima državni vrh nije vidio svoj interes.

Ostaje tek da se vidi koliko će novih detalja biti dostupno javnosti i da li će Specijalno tužilaštvo opet ćutati ili možda procesuirati sitnije igrače. Znatan dio bivše opozicije, a sada parlamentarne većine, se nada da će se početi sa otvaranjem arhiva tajne policije i stavljanjem na uvid građanima, tj. onima koji su bili meta praćenja i prisluškivanja. Postavljenjem Dejana Vukšića za v.d. direktora ANB-a počelo je i pospremanje u toj kući. Prvi rezultati su potvrdili strahovanja javnosti kao i ranija pisanja Monitora da je došlo do masovnog uništavanja ili sklanjanja dokumentacije, pogotovo onog dijela koji se odnosi na nelegalne aktivnosti ANB-a u zadnjih 30 godina koje su bile u službi zaštite režima umjesto ustavnog poretka.

Sadašnji rukovodilac ANB-a je uspio povratiti nešto dokumentacije, dijelom i  preko savjesnih službenika koji su tajno napravili kopije određenih fajlova prije nego su uništeni. Prethodna ekipa je, kako Monitor pouzdano saznaje, napravila i neke tehničke previde tako da je, nakon uništenja dokumentacije, ostalo nešto neizbrisanih dokumenta u memorijama štampača, skenera i tzv. pomoćnih back-up sistema. Na osnovu toga se mogla napraviti gruba rekonstrukcija onoga što nedostaje.

U oktobru prošle godine je Nezavisno udruženje pravnika (NUP) predložilo plan sveobuhvatne reforme pravosuđa naglasivši „da je javna tajna da se nijedan sudija nije mogao izabrati bez mišljenja SDB-a, odnosno ANB-a. Jasno je da nisu sve sudije saradnici nekadašnje SDB, odnosno ANB-a, ali je sigurno da jedan ogroman broj jeste, kao i da je primao novac i ostvarivao druge privilegije“. Udruženje je predložilo da se u Zakonu o sudovima doda novi član po kome državni tužilac, član Sudskog savjeta i član Tužilačkog savjeta „ne može biti lice koje je ili koje je bilo član tajne organizacije“ pa bi se preko toga zakona mogao promijeniti i dobar dio članova pomenutih savjeta. Međutim, nepoznanica je da li je uopšte i koliko ostalo dokumentacije o političkim protivnicima i mreži saradnika ANB-a u državnim institucijama, pogotovo u pravosuđu. NUP smatra da bi Skupština trebala formirati državnu komisiju za provjeru koja bi utvrdila koje sudije su saradnici tajne službe. Sadašnja Vlada se nada da bi i tu mogli pomoći savjesni službenici Agencije ili zviždači.

Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbijednost iz 2015. godine predviđa članom 18 da je „Agencija dužna da građanina, na njegov pisani zahtjev, obavijesti da li su preduzimane mjere prikupljanja podataka o njemu i da li Agencija vodi evidenciju njegovih ličnih podataka i da mu, na njegov pisani zahtjev, stavi na uvid dokumenta o prikupljenim podacima“. Istim članom ANB je dužan odgovoriti na zahtjev u roku od 30 dana. Dosadašnji pokušaji pojedinaca da se pozovu na zakon i dobiju pristup dokumentima su odbijani. Do sada je ANB vođen Peruničićem ili ćutao ili kasno slao odgovore pozivajući se na stav 3 istog člana da „Agencija nije dužna da postupi u skladu sa stavom 2 ovog člana, ako bi obavještenje otežalo ili onemogućilo izvršenje poslova Agencije ili bi moglo dovesti do ugrožavanja bezbjednosti drugog lica“, o čemu je trebalo pisano obavijestiti podnosioca u roku od 15 dana.

Pristup invidualnim dosijeima tajne službe je odavno pravno uređen i implementiran u drugim zemljama bivšeg komunizma, pogotovo u DDR-u (bivša Istočna Njemačka) gdje je tajna služba Štazi na vrhuncu brojala skoro pola miliona agenata i doušnika u zemlji od 16 miliona stanovnika. Njemačka vlada je otvorila arhive Štazia (tj.ono što nije bilo uništeno) i od 1991. do 2011. preko 2,75 miliona istočnih Njemaca je podnijelo zahtjev za uvid u vlastite dosijee koje je vodila komunistička vlast. U najužem okruženju pristup fajlovima je najbolje uređen u Albaniji. Albanci su osim otvaranja arhiva pretvorili bivšu centralu zloglasnog Sigurimija (tzv. Kuća lišća) u javni muzej.

Crnogorski zakon takođe predviđa kontrolu imovine bivših i sadašnjih obavještajaca što doskora Agencija nije činila i na šta je upozorila i Državna revizorska institucija (DRI) još 2012. u svom izvještaju. Basnoslovna bogatstva pojedinih bivših funkcionera Agencije i njihovi sumnjivi poslovi samo potvrđuju vjerovanja velikog dijela javnosti o potrebi temeljne reforme društva.

Novi direktor je već nekoliko puta rekao da će ANB ubuduće raditi u skladu sa zakonom i u interesu države i građana.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo