Kina je ostvarila uspjeh u industriji od koje zavise gotovo svi visokotehnološki proizvodi – u proizvodnji litijumskih baterija. Upravo je 1. septembra prijavljeno da su dostignuća u testiranju solid-state baterija i u pripremi njihove industrijske proizvodnje omogućila kineskim stručnjacima da stvore širok okvir tehničkih standarda za solid-state litijum-jonske baterije koje se koriste za električna vozila. Kineski prijedlog je odobrila Međunarodna elektrotehnička komisija

U govoru na 26. sastanku Vijeća šefova država Šangajske organizacije za saradnju (ŠOS) u glavnom gradu Kirgistana 1. septembra, kineski predsjednik Xi Jinping izjavio je da svijet postaje podijeljen rivalstvom „između dijaloga i konfrontacije“. Razlika u pristupu globalnim poslovima izazvala je konfrontaciju koja se u posljednje vrijeme intenzivira. Neke zemlje promoviraju multilateralizam, a neke provode politike zasnovane na unilateralizmu. Zbog toga, sjena rata proganja svijet a budućnost čovječanstva je ugrožena.

Prema Xi Jinpingu, ŠOS treba da prepozna svoju historijsku odgovornost i „usmjeri kurs za budućnost“. Možda će zahvaljujući tome čovječanstvo u cjelini dobiti nešto dobro. U svakom slučaju, Kina će dobiti više od drugih od nastanka globalne trgovine oslobođene kontrole SAD-a i smanjenja značaja tradicionalnih lidera tehnološkog razvoja. U tom slučaju, globalni utjecaj Kine će se značajno povećati. Štaviše, moći će riješiti vlastite društvene probleme,  uzrokovane rastućim brojem obrazovanih ljudi sa snažnom motivacijom za karijernim uspjehom. SSSR nije preživio sličan proces.

Izgleda da je Peking precizno predvidio sfere koje će imati krajnji značaj za nadolazeću ekonomsku strukturu. Sistemi umjetne inteligencije, baterije i roboti bit će vrlo traženi. Ni industrijska proizvodnja, ni pružanje usluga neće moći funkcionirati bez njih za deset godina. Stoga Kina želi biti sposobna barem da ih samostalno proizvodi i utiče na njihovu globalnu proizvodnju. A ambiciozniji ciljevi su učiniti ih dostupnijim i efikasnijim od sličnih proizvoda glavnih rivala – SAD-a, EU, Japana i Južne Koreje. U tom slučaju, Kina će moći dominirati globalnim tržištem, nametnuti kineske standarde i osigurati da se  visokokvalitetni proizvodi neće moći pojaviti bez kineskog učešća.

Kina nije uspjela preuzeti vodeću ulogu u stvaranju AI sistema i proizvodnji robota, iako ima neka ozbiljna dostignuća u obje sfere. Ali je ostvarila očigledan uspjeh u industriji od koje zavise gotovo svi visokotehnološki proizvodi – u proizvodnji litijumskih baterija. Upravo je 1. septembra prijavljeno da su kineska dostignuća u testiranju solid-state baterija i u pripremi njihove industrijske proizvodnje omogućila kineskim stručnjacima da stvore širok okvir tehničkih standarda za solid-state litijum-jonske baterije koje se koriste za električna vozila. Kineski prijedlog je nedavno odobrila Međunarodna elektrotehnička komisija.

Kineski automobilski konglomerat Geely Holding je 24. augusta objavio da će 2027. godine početi koristiti solid-state baterije u svom portfoliju brendova. Švedski Volvo, koji je u vlasništvu Geely Holdinga, izabran je za primaoca solid-state baterija prije ostalih. Geely Holding je u privatnom vlasništvu Li Shufua, koji je ujedno i predsjednik Volvo Carsa. Zvanično je nezavisni poduzetnik. Ali istovremeno je član Kineske narodne političke konsultativne konferencije, savjetodavnog tijela koje nadgleda i vodi Kineska komunistička partija. Nova Geelyjeva solid-state baterija će obezbijediti više od 1000 km s jednim punjenjem, a njen vijek trajanja se očekuje da će premašiti 1 milion km. To znači da će se ekspanzija kineskih električnih vozila nastaviti i na evropskom i na globalnom tržištu. Uprkos tarifama uvedenim 2024. godine, električna vozila, proizvedena u Kini ili od strane kineskih brendova, osvojila su oko 20 posto tržišta EU. Osim toga, 70 posto svih električnih vozila proizvedenih izvan Kine oslanjaju se na baterije ili njihove komponente iz Kine.

U novim ćelijama tečni elektrolit će biti zamijenjen čvrstim materijalom. Čvrsti elektroliti će značajno smanjiti rizik od požara. Zbog toga neće biti potrebe za dodatnim hlađenjem i strukturnim ojačanjem, što će olakšati proizvodnju ne samo električnih vozila, već i robota i sistema umjetne inteligencije. Stoga, ove industrije mogu postati još ovisnije o kineskim lancima snabdijevanja.

Američka administracija je reagirala na kineska dostignuća. Predsjednik Donald Tramp je 26. augusta proglasio nacionalnu vanrednu situaciju kako bi osigurao američki sistem velike snage. Između ostalog, zabranio je upotrebu stranih baterija za sisteme za skladištenje energije. Američki podatkovni centri umjetne inteligencije sada su zaštićeni od kineskih proizvoda i kineski uspjeh u tehnološkom razvoju neće moći to promijeniti.

To treba smatrati prvim korakom ka prekidu ovisnosti o kineskim litijum-jonskim baterijama. Nije bilo izvještaja o predstojećoj komercijalnoj proizvodnji baterija u čvrstom stanju u SAD-u. Međutim, Pure Lithium, kompanija za litijum baterije, koju djelimično finansira Ministarstvo energetike SAD-a, objavila je 26. augusta da je uspjela značajno unaprijediti litijum-jonsku tehnologiju. Pure Lithium je pronašao način da eliminiše grafitnu anodu, što će udvostručiti gustinu energije baterije. Čini se još važnijim riješiti se grafita zbog političkih razloga. Više od 90 posto svjetskog grafita se prerađuje u Kini.

Postoji nekoliko drugih američkih startup kompanija koje podržavaju vladine agencije i pokušavaju smanjiti ovisnost SAD-a o Kini vlastitim verzijama litijum metalnih baterija. Ali svi ovi napori će ostati bezuspješni ako američka industrija ne može zadovoljiti svoje potrebe za litijumom.

Kina proizvodi oko 20 posto iskopanog litijuma unutar svojih granica, a kontrolira vađenje litijuma i u drugim zemljama. Ako se kineski planovi uspješno provedu, Kina će do 2030. godine kontrolirati do 40 posto vađenja litijuma na globalnom nivou. SAD proizvode samo dva posto globalnog litijuma unutar svojih granica i nemaju velike rezerve.

Australija, blisko povezana sa SAD-om, proizvodi do 50 posto svjetske proizvodnje litijuma. Međutim, očigledno je da izvori snabdijevanja trebaju biti diverzificirani. To omogućava pretpostavku da će američka administracija uložiti značajne napore u sticanje kontrole nad velikim rezervama litijuma u Ukrajini i Srbiji koje su još netaknute.

Treba napomenuti dvije stvari. Prvo, iako će nacionalni vojni kapaciteti ostati izuzetno važni tokom nove faze globalne konkurencije, neće moći sami osigurati liderstvo. Glavna arena rivalstva bit će utjecaj nad globalnom trgovinom. To znači da će Rusija neminovno izgubiti međunarodni utjecaj, ali Kremlj se boji to priznati. Kako bi prikrila nedostatak poluga u međunarodnim poslovima, Rusija se okrenula nasilju i odbacuje kompromise. Nasilje je opravdano na državnom nivou i to je imalo strašan utjecaj na rusko društvo. Nedavna tragedija u Danilovgradu je još jedan znak da je društveno ponašanje u ruskom društvu iskrivljeno na masovnom nivou.

Situacija se neće poboljšati sve dok ruska politička elita ne prepozna novu realnost i ne prestane koristiti nasilje kako bi vratila prošlost. To također znači da će zemlje koje su se ranije oslanjale na Rusiju morati tražiti nove oslonce.

Drugo, EU, za razliku od SAD-a, ne može ograničiti svoje trgovinske odnose s Kinom i usmjeriti napore na pobjedu u tehnološkoj konkurenciji. Razlog je nedostatak zajedničke strategije. Za određene zemlje saradnja s Kinom može postati vrlo profitabilna. Međutim, globalni utjecaj EU će se smanjiti ako njena ovisnost o Kini nastavi rasti. Trgovinski deficit EU s Kinom dostigao je rekordnih milijardu eura dnevno u 2025. godini, i nema načina da se on smanji u trenutnoj situaciji. Komesar EU za klimatske akcije Wopke Hoekstra izjavio je 31. augusta za Euronews da Evropa mora prihvatiti veće kratkoročne troškove kako bi smanjila ovisnost o Kini, upozoravajući da će strateška ranjivost postati veća ako se ti koraci odgode. Hoekstra je uporedio ovisnost o kineskim proizvođačima električnih vozila, baterija, solarnih panela i skladištenja energije s ranijom ovisnošću o Rusiji za jeftinu energiju. EU je prekinula ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, jer je Rusija pokrenula rat protiv Ukrajine, namećući prijetnje evropskoj sigurnosti.

EU neće moći povećati utjecaj na Ukrajinu i Srbiju. Američka administracija će uložiti napore da preuzme kontrolu nad nalazištima litijuma u obje zemlje. Da bi se to postiglo, Washington će morati okončati rat u Ukrajini i povećati konfrontaciju između Srbije i EU. Oba zadatka izgledaju teška. The Economist je 30. augusta objavio članak u kojem se navodi da se ruski predsjednik Vladimir Putin boji da će biti obješen ako ne izvojeva pobjedu. Možda ima opravdane razloge za takve strahove, ali pritisak iz njegovog užeg kruga, finansijska kriza i uništenje ruske naftne industrije mogu ga natjerati da promijeni mišljenje.

Srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću potrebna je podrška EU. Ali odnosi s Trumpom su mu važniji i on će podnijeti žrtve kako bi ih zadržao. Tehnološki razvoj promijenio je geopolitičku situaciju. Pojavit će se nove linije konfrontacije, a neke od njih  prolaze preko Balkana, kao na početku XX stoljeća. Sada, iz drugih razloga.

Dmitri GALKIN

Irina Mudra, zamjenica šefa predsjedničkog ureda, uhapšena  u okviru istrage koju je proveo Nacionalni antikorupcijski biro Ukrajine (NABU), ostavljena je u pritvoru dok se ne plati kaucija od 390.000 eura. U predsjedničkom uredu bile su samo dvije osobe višeg ranga od Mudre: šef ureda Kirilo Budanov i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski. U predsjedničkom uredu Mudra je  bila odgovorna za reformu pravosuđa.  Nema sumnje da NABU ne bi započeo takvu operaciju  bez odobrenja (ili čak zahtjeva) svojih američkih partnera

Ukrajinski Visoki antikorupcijski sud je 25. augusta odlučio obustaviti pritvor Oleksiju Stupaku, predsjedniku državne Sense banke, zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja. Dan ranije, Irina Mudra, zamjenica šefa predsjedničkog ureda, uhapšena u okviru iste istrage koju je proveo Nacionalni antikorupcijski biro Ukrajine (NABU), ostavljena je u pritvoru dok se ne plati kaucija od 20 miliona grivni (390.000 eura). Relativno nizak iznos kaucije za Mudru i uvažavanje Stupakovog zdravstvenog stanja mnogi ukrajinski novinari protumačili su kao znak da su oboje pristali na saradnju sa NABU-om. Postoje dobri razlozi za to vjerovanje.

Stupak, Mudra i nekoliko drugih državnih službenika i poduzetnika optuženi su za pranje novca prikupljenog za plaćanje kaucije za Hermana  Halushchenka, koji je prvo bio ministar energetike, a zatim ministar pravde. Priveden je 15. februara, a kaucija za njega iznosi 150 miliona grivni (2,9 miliona eura). Budući da je sav novac koji je pripadao Halushcenku i  njegovoj porodici bio zamrznut, NABU je pokrenuo novu operaciju kako bi saznao kako će se novac prikupiti. Telefoni onih koji bi mogli biti uključeni u puštanje Halushchenka iz zatvora su prisluškivani, a NABU je već objavio neke od presretnutih razgovora.

NABU je ovu operaciju nazvao Forest Gump. Najpopularnije objašnjenje takvog naziva je da ga je za Halushchenka koristio jedan od učesnika ove sheme pranja novca. Govoreći o imovini koja pripada Halushchenku, rekao je da samo mentalno retardirana osoba može osnovati trust za dio porodičnih troškova i u njega prebaciti novac stečen korupcijskim shemama. Dakle, pranje novca za njegovu kauciju trebalo bi nazvati spašavanje Forest Gumpa.

Međutim, utjecajni politički novinar Jurij Višnevski sugerirao je da NABU nije koristio ime glavnog lika poznatog filma da bi se rugao bivšem ministru. Obratio je pažnju na to da  frazu Bježi, Foreste, bježi pamte  svi koji su gledali film.

U tom slučaju, poruka je jasna. Osobi koja je trebala biti meta poruke, NABU savjetuje da napusti svoju poziciju. Mudra je u razgovorima s drugim učesnicima nekoliko puta ponovila da je njeni nadređeni tjeraju da požuri s Halushchenkovim oslobađanjem. U predsjedničkom uredu bile su samo dvije osobe višeg ranga od Mudre. Šef ureda Kirilo Budanov i predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski. Čini se vrlo malo vjerovatnim da je NABU želio poslati bilo kakvu poruku Budanovu. I nema sumnje da NABU ne bi započeo takvu komunikaciju bez odobrenja (ili čak zahtjeva) svojih američkih partnera.

Nakon njenog hapšenja, ispostavilo se da je Irina Mudra mnogo bogatija nego što su joj dozvoljavali njeni legalni prihodi. Više od 6 miliona eura pronađeno je na njenim depozitima i računima u Ukrajini i Izraelu. Također je postala aktivni investitor u građevinske projekte, posjeduje pet skupih stanova u Kijevu. Nema misterije u izvoru Mudrinog bogatstva. Kada je uhapšena u 7 sati ujutro, skandalozno poznati investitor i bivši član parlamenta Maksym Mykytas pronađen je u njenom stanu. I on je pritvoren uz relativno zakonsku kauciju od samo 580 000 eura.

Mykytas je postao osumnjičeni u nekoliko antikorupcijskih istraga (ne računajući operacije Forest Gump). Posljednjih godina morao je dugo ostati u pritvoru, a njegovi bivši partneri su ga prevarili i izvukli se iz posla. Mykytas se obratio Vadymu Stolaru, članu parlamenta iz bivše proruske stranke i jednom od najvećih ukrajinskih investitora, koji preferira život u inostranstvu. Stolar je pomogao Mykytasu da povrati kontrolu nad građevinskim kompanijama i lokacijama u njegovom vlasništvu.

Mudra je, kako se može zaključiti iz objavljenih zapisa, aktivno učestvovala u vraćanju Mykytasovih imovinskih prava. U skladu sa svojim prezimenom, davala mu je korisne savjete kako da utiče na sudije i djelovala je u njegovo ime u ministarstvu pravde. Jednom su se čak i posvađali, jer je Mykytas nije upozorio da je izmislio neke od sudskih odluka.

Treba napomenuti da je u predsjedničkom uredu Mudra, između ostalog, bila odgovorna za reformu pravosuđa. Ali najzanimljivije pitanje je zašto su se Mudra i Mykytas uključili u shemu pranja novca za Halushchenkovu kauciju. To nije bilo povezano s njihovim poslovnim interesima. Jedini mogući razlog je da je Mudra bila prisiljena to učiniti. I tu počinje najzanimljiviji dio. Hapšenje Halushchenka bio je jedan od ishoda Operacije Mida koju je NABU izvršio 2025. godine. On nije bio glavna meta istrage. Ona je bila usmjerena protiv Timura Mindiča, bivšeg prijatelja i poslovnog partnera Volodymira Zelenskog. Tokom rata, Mindič je postao ključna figura u ilegalnoj shemi distribucije električne energije. Zahvaljujući stalnom deficitu, uzrokovanom ruskim zračnim napadima, neke kompanije su bile spremne platiti za neprekidnu isporuku električne energije. Mindič je uspio da ga obezbijedi uz pomoć nuklearnih elektrana.

Timur Mindich i njegov prijatelj Oleksandr Zukerman trebali su biti uhapšeni po nalogu koji su izdali NABU i Specijalizovano tužilaštvo za borbu protiv korupcije (SAPO) 10. novembra 2025. Međutim, obojica su uspjeli da napuste zemlju tog dana bez zaustavljanja na granici. Također je otkriveno da je dio prihoda od ilegalne distribucije energije korišten za izgradnju elitnih imanja. A Andriy Yermak, koji je bio šef predsjedničkog ureda, osumnjičen je da je nadgledao ovu aktivnost.

Yermak je 28. novembra 2025.godine  smijenjen sa te pozicije, 14. maja 2026. je pritvoren, ali je pušten uz kauciju od 140 miliona grivni (2,7 miliona eura). Nedavno je izgubio dio svog utjecaja, ali je sačuvao neke od svojih ljudi i u predsjedničkom uredu i u vladi, čak i nakon njene nedavne rekonstrukcije. Mudra se smatra Yermakovim pouzdanim saradnikom, koji izjavio je da nije imao

veze s Mindičem. Međutim, Mudra je izvršavala Mindičeve upute.

Nije dokazano da je novac za Halushchenkovu kauciju obezbijedio Mindič, iako se sumnja. Ali iz Mudrinih telefonskih razgovora može se zaključiti da ju je Mindič zamolio da spriječi da Sense Bank padne pod kontrolu Davida.. Očigledno je da je mislila na Davida Arahamiju, šefa vladajuće parlamentarne frakcije. Sumnja se da Sense Bank pere novac od online kockanja. A David je želio dobiti dio toga.

Mudra je iskoristila svoje veze kako bi natjerala Davidove ljude da se ponašaju kao mačići.  Tako je mir između različitih grupa u vladajućem establišmentu Ukrajine ostao nenarušen. Može se primijetiti da politički sistem koji su stvorili Zelenski i njegovi saradnici funkcioniše bez ozbiljnih problema. Predsjednički ured kontrolira civilne sudove i birokratiju na najvišem nivou. A Arahamija može postići željene rezultate glasanja u parlamentu zahvaljujući svojim neformalnim interakcijama s nekim od opozicionih grupa, uključujući bivšu prorusku opoziciju.

NABU i SAPO stvaraju ozbiljne prepreke za nesmetano funkcionisanje. Prošle godine, predsjednički ured je pokušao lišiti NABU i SAPO njihove nezavisnosti, ali ga je zaustavila američka administracija. Čini se da je lekcija naučena i agencije za borbu protiv korupcije nastavljaju djelovati bez ograničenja. One mogu uzrokovati poteškoće predsjedničkim saradnicima, ali ne mogu promijeniti sistem. To se može postići samo izborima, za koje predsjednik tvrdi da su nemogući tokom rata.

Bivši ukrajinski ministar odbrane Mihailo Fedorov pozvao je, 18. augusta u svom obraćanju Ukrajincima na potragu za pravnim i sigurnim mehanizmom koji bi omogućio nastavak izbornog procesa u Ukrajini. Fedorov je izjavio da je korupcija široko rasprostranjena pod Zelenskim i da je treba smatrati simptomom duboke krize upravljanja. Sljedećeg dana, Mudra je uhapšena.

Zelenski je sugerirao da je Fedorova na priču o raspisivanju izbora mogla prisiliti vanjska sila. Bivši ministar je to negirao. Ali njegovi planovi da u bliskoj budućnosti posjeti SAD zaslužuju pažnju. Direktor CIA-e John Ratcliffe neočekivano je stigao u Moskvu 25. augusta. Cilj njegove posjete nije poznat, ali američka administracija se potrudila da otkrije Ratcliffeovo putovanje u Rusiju. Putovao je transportnim avionom Boeing C-17A Globemaster III američkog ratnog zrakoplovstva koji je prirodno privukao pažnju na moskovskom aerodromu, poput američke diplomatske kolone na moskovskim ulicama. Prije Ratcliffeovog putovanja, SAD su obavijestile Ukrajinu da će visoka delegacija putovati u Moskvu i zatražile od nje da obustavi napade do odlaska delegacije. Može se pretpostaviti da je američka administracija željela obavijestiti Zelenskog da postoje pregovori između SAD-a i Rusije o pitanju koje mu ostaje tajna.

To može biti dobar način da se osobi, koja poput Foresta Gumpa ima problema s razumijevanjem stvarnosti, kaže da je situacija vrlo ozbiljna. I da bi za nju bilo bolje da se ne bori protiv neophodnih promjena. Čak i ako će je one natjerati da napusti svoju poziciju.

Dmitri GALKIN

Rat je, po Trampovoj zamisli, trebao da se završi za nekoliko dana i donese američku kontrolu nad iranskim izvozom nafte i uticaj na Kinu. Povećao je globalni uticaj Kine, ojačao međunarodnu poziciju Irana, iscrpio ​​raketne zalihe SAD-a, što ukazuje na američku stratešku slabost. Ako Tramp ne uspije učiniti čudo i dobiti rat koji se čini izgubljenim, ovaj sukob može započeti novo poglavlje svjetske istorije. Ne tako povoljno za SAD

Dana 10. augusta, britanski ženski fudbalski klub Chelsea objavio je na svom računu na društvenoj mreži Threads da će u svoj profil uključiti komentar na objavu koja će dobiti najviše lajkova. Za nekoliko dana postalo je jasno da je glavni komentar Slobodna Palestina, koji je dobio 136.000 lajkova. Klub nije uvrstio glavni komentar na svoj profil, kako je bilo obećano. Umjesto toga, komentar je izbrisan zajedno s cijelom objavom.

Dana 18. augusta, Ministarstvo unutrašnjih poslova njemačke savezne pokrajine Hessen zabranilo je antiizraelsko udruženje Palestina e.V. Optuženo je za širenje antisemitske propagande, a policija je pretresla njegove skladišne prostore.

Ova dva događaja se mogu smatrati dokazom da podrška Izraelu može stvoriti probleme u tako različitim evropskim zemljama kao što su Britanija i Njemačka. Ona izaziva sukob između uprave fudbalskog kluba i njegovih navijača, povećava aktivnost radikalnih grupa i potkopava povjerenje javnosti u političke institucije. Ali ni Velika Britanija, ni vodeće zemlje EU, ne mogu odustati od podrške Izraelu, jer nemaju stvarnu alternativu svojoj tradicionalnoj strategiji. Iako su se Velika Britanija i EU okrenule kritičnijem pristupu izraelskoj politici, ne mogu je osuditi i prisiliti izraelsku vladu da je promijeni.

Američka administracija ima znatno manje slobode u ovom aspektu. Mnogo je angažovanija u sukobima na Bliskom istoku nego bilo koja evropska zemlja. Washington pokušava uspostaviti kontrolu nad regijom koristeći pomoć Tel Aviva. Ako bi Izrael bio strateški oslabljen, američki utjecaj u jednoj od najvažnijih globalnih regija bio bi nepovratno smanjen. Dakle, američka administracija ne može okončati rat s Iranom, jer je jedan od glavnih iranskih uvjeta prekid neprijateljstava na svim frontovima, uključujući i Pojas Gaze. A izraelska vlada želi zadržati barem dio Gaze pod okupacijom pod izgovorom prijetnji nacionalnoj sigurnosti.

Zvanično, u Gazi postoji primirje, ali prekršile su ga obje strane. Najvažnije je da Izrael nema namjeru napustiti Gazu. Štaviše, izraelski ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir je u podcastu 16. augusta izjavio da smatra da je cijela Gaza dio izraelske teritorije. Poručio je da izraelske trupe trebaju ostati u Gazi i nastaviti ubijati Palestince, najmanje 30 ili 40 svake noći. Svi koji mogu predstavljati prijetnju moraju biti meta, čak i ako nisu militanti, jer u Gazi postoje ljudi koji ne zaslužuju živjeti, smatra on. Izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu potreban je savez s krajnje desničarskim strankama, koje dijele stav Ben-Gvira. Stoga se mirovni sporazum o Pojasu Gaze čini gotovo nedostižnim.

Američki predsjednik Donald Trump ulaže napore da ga postigne. Njegov zet, specijalni izaslanik Bijele kuće za mir Jared Kushner imao je direktne razgovore 17. augusta s vođom Hamasa Khalilom al-Hayyom. Njihovom sastanku, održanom u Egiptu, prisustvovali su predstavnici posredničkih država Egipta, Katara i Turske. Američka administracija je odbila komentarisati rezultate, ali je postalo poznato da je Hamas zahtijevao povlačenje izraelske vojske iz dijelova Pojasa Gaze do određene linije kao primarni uslov za podršku američkom mirovnom planu.

Netanyahu, koji se sljedećeg dana sastao s Kushnerom, vjerovatno je insistirao na prethodnom razoružanju Hamasa. Navedeno je da nije postignut nikakav dogovor. Kushner je spomenuo da su razgovori bili pozitivni. No i najpozitivniji razgovori ostaju beskorisni ako ne dovedu do sporazuma o primirju. A bez njega, Teheran se ne može dogovoriti s Washingtonom. SAD ne mogu napustiti Izrael. Na isti način, Iran ne može iznevjeriti Hamas.

Politika Izraela nije jedini razlog zašto Memorandum o razumijevanju (MOU), nije donio mir u roku od šezdeset dana, kako se očekivalo. Rat između SAD-a i Irana nastavlja se uglavnom zbog Trumpove nemogućnosti da prizna da nije ostvario svoje ciljeve. Očigledno je pogrešno protumačio MOU. Izgleda da je vjerovao da mu Memorandum o razumijevanju daje kontrolu nad iranskim izvozom nafte i prometom kroz Hormuški moreuz. Ispostavilo se da Teheran smatra MOU listom međusobnih obaveza i da neće praviti jednostrane ustupke samo radi okončanja neprijateljstava.

Generalni sekretar UN-a António Guterres je 17. augusta, preko svog glasnogovornika, upozorio: „Ne postoji vojno rješenje za ovaj sukob.“ Trump ne može priznati da je to istina. Stoga on i dalje negira stvarnost. Izjavio je da su SAD stekle kontrolu nad Hormuškim moreuzom. Međutim, on je i dalje zatvoren. Postoji određeni promet kroz tjesnac. Ali on jedva prelazi dva broda dnevno, dok je u mirnodopsko vrijeme prosječan broj bio oko 140. Iako su SAD uspjele uspostaviti blokadu iranskih luka, Iran i dalje puca na brodove koji pokušavaju proći kroz moreuz. Iranska vlada ostaje pri svom stavu da neće ponovo otvoriti Hormuški moreuz dok SAD ne ispune svoje obaveze prema Memorandumu o razumijevanju, uključujući obezbjeđivanje 300 milijardi dolara kompenzacije i oslobađanje zamrznute imovine u vrijednosti od 100 milijardi dolara.

Iran koristi trenutnu situaciju kako bi povećao utjecaj u regiji. Predsjednik iranskog parlamenta Mohammed Bagher Ghalibafthe je 19. augusta stigao u Bagdad kako bi s iračkim premijerom Ail al-Zaidijem razgovarao o iranskoj pomoći njegovim planovima da iračke oružane frakcije stavi pod državnu kontrolu. Snage međunarodne koalicije formirane pod vodstvom SAD-a protiv ISIL-a   trebale bi se povući iz Iraka 30. septembra. Budućnost iračke države nakon povlačenja stranih vojnih snaga ostaje nejasna. Vlada se čini preslabom da bi natjerala oružane frakcije da predaju oružje. Iran može pružiti vrlo korisnu pomoć.

Iran je također započeo pregovore s Omanom, koji se nalazi na južnoj obali Hormuškog tjesnaca. Oman i Iran mogu postići dogovor o tome kako će se regulirati plovidba kroz Hormuški moreuz bez učešća SAD-a. Ako se to dogodi, poraz SAD-a neće se moći sakriti čak ni od Trumpovih pristalica. Takva perspektiva izazvala je oštru reakciju američkog predsjednika. Trump je 17. augusta za Fox News rekao: „Ako nam Oman stane na put, bombardirat ćemo ih na komadiće”. Trumpove prijetnje američkom savezniku ne mogu se ostvariti. Ne zbog međunarodne uloge Omana, koji posreduje u regionalnim krizama i naziva se Švicarska Bliskog istoka. I ne zato što će Kina imati velike koristi od sukoba između SAD-a i još jedne od zemalja Perzijskog zaljeva. U trenutnim okolnostima, Trump mora ograničiti vojne aktivnosti. U suprotnom, Republikanska stranka će definitivno izgubiti međuizbore zakazane za 3. novembar.

Iransko rukovodstvo shvata da Trump ne može prevazići ograničenja, koja su nametnuta masovnim neodobravanjem rata među američkim biračima. Politikolog Robert Pape smatra da je Trump uhvaćen u zamku eskalacije. Iran ga otporom gura na daljnju eskalaciju sukoba, jer je jasno da će Tramp ili pokušati da to izbjegne ili će potkopati svoju političku poziciju unutar SAD-a.

Ponovno pokretanje opsežnih vojnih operacija sigurno će okončati političku dominaciju Trumpa ne samo na nacionalnom nivou, već i unutar Republikanske stranke. Ocjene odobravanja padaju. Ali čini se još važnijim to što sve više kandidata koje Tramp podržava gubi republikanske predizbore. Trump je već okrivio svoju stranku za mogući ishod međuizbora, unaprijed se oprostivši od odgovornosti.

Ako želi utjecati na izbor sljedećeg republikanskog predsjedničkog kandidata, Tramp mora izgledati uspješno barem u svojoj vanjskoj politici. Da bi prikrio svoj neuspjeh, on pretvara rat u farsu, dajući izjave koje nemaju praktičnog smisla, ali ih njegovi pristalice mogu cijeniti. Trump je obećao anektirati Hormuški moreuz.  Strateški vitalni plovni put, prema Trumpovim riječima, bit će vrlo brzo proglašen teritorijom SAD-a, nakon što se osigura pobjeda. Zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Kazem Gharibabadi savjetovao je američkom predsjedniku da se ostavi zabluda i prihvati realnost poraza. U suprotnom, Iran će nastaviti provoditi blokadu.

Ako je, obećavajući američkim glasačima da će zauzeti Hormuški moreuz, Trump želio sakriti svoj poraz od američke javnosti, očito je podbacio. Mnogi vojni stručnjaci i komentatori iz svih sfera spektra priznali su da su SAD pretrpjele strateški poraz. Rat je, po Trumpovoj zamisli, trebao završiti za nekoliko dana i donijeti američku kontrolu nad iranskim izvozom nafte i utjecaj na Kinu. Povećao je globalni utjecaj Kine, ojačao međunarodnu poziciju Irana, iscrpio ​​raketne zalihe SAD-a, što ukazuje na američku stratešku slabost.

Ako Trump ne uspije učiniti čudo i dobiti rat koji se čini izgubljenim, ovaj sukob može započeti novo poglavlje svjetske historije. Ne tako povoljno za SAD.

Dmitri GALKIN