Monitor.co.me

Kuća za gradski muzej

E-mail Ispis PDF

KomneneoviciMIRKO I OLGA KOMNENOVIĆ

Mirko Komnenović je rođen u Herceg Novom 21. IX 1870. godine. Školovao se u Trstu, a Trgovačku akademiju je završio u Mariboru. Školu stranih jezika završio je u Chateau de Luceus u Švajcarskoj. Govorio je ruski, francuski, italijanski i njemački jezik. U Herceg Novi se vratio 1899. godine i radio je na ekonomskom oporavku Boke. S nekoliko uglednih ljudi osnovao je, 1901. godine u Kotoru Srpsku bokešku štedionicu, a 1904. godine u Herceg Novom Srpsku kreditnu zadrugu, čiji je direktor bio nekoliko godina. U istom periodu pomagao je osnivanje zemljoradničkih zadruga u hercegnovskom kraju. Jedan je od osnivača Ribarske zadruge u Baošićima (1906.) i jedan od inicijatora pokretanja Tvornice za preradu ribe u Bijeloj 1907. godine. Tokom 1910. godine uredio je park hotela „Boka" i taj park je bio najljepši botanički vrt na Jadranu. Komnenović je učestvovao u osnivanju Tvornice glinenih proizvoda u Krtolima kod Tivta i u osnivanju Parobrodarskog preduzeća. Zalagao se za ujedinjenje Južnih Slovena, zbog čega su ga austrijske vlasti zatvorile 1914. godine na ostrvo Mamula. Sa Mamule je prebačen u Dubrovnik. Potom je konfiniran u Trst i Bolonju. Krajem 1914. godine iz Italije je prešao u Srbiju i prijavio se kao dobrovoljac. Predsjednik srpske vlade, Nikola Pašić, poslao ga je u Rusiju da prikuplja dobrovoljce. U zemlju se vratio 1919. godine. Kao član Narodne radikalne stranke, 1923. i 1925. godine biran je za poslanika u skupštinu Kraljevine SHS. Za predsjednika opštine Herceg Novi izabran je 1930. godine, i svu svoju godišnju platu u iznosu 12.000 dinara, dao je za elektrifikaciju Herceg Novog. Poslanik u skupštini Kraljevine Jugoslavije postao je opet 1935. godine, a od jula do decembra te godine bio je ministar za socijalnu politiku i narodno zdravlje u vladi Milana Stojadinovića. Bio je zagovornik prijateljskih odnosa između katolika i pravoslavaca u Boki. Protivio se fašizmu i 1938. godine javio se kao dobrovoljac za Čehoslovačku, jer je mislio da će se ova zemlja oduprijeti nacističkoj agresiji. Umro je 28. III 1941. godine, neposredno pred napad fašističkih sila na Jugoslaviju. Nosilac je brojnih jugoslovenskih, ruskih, francuskih i čehoslovačkih odlikovanja.
Mirko Komenovnić je u testamentu, sačinjenom u Herceg Novom 26. februara 1940. godine, odredio:
„Svoju kuću na „Kršu" u Toploj i dio zemljišta ostavljam, kao isporuku, za ustanovljenje zadužbine pod mojim i ženinim mi imenom i prezimenom. Uprava ove zadužbine će biti obrazovana od predsjednika gradskog poglavarstva ili kao se ovo inače bude zvalo u Hercegnovome, predsjednika srpsko-pravoslavne općine u Hercegnovome i starešine „Sokola" u Hercegnovome, te, dok ih bude u životu, od pojednog bilo muškog bilo ženskog člana porodice Komnenović i Marinović, t.j. od moje i ženine mi porodice i redovito najstarijeg. Prva ovako obrazovana uprava nek odredi cilj zadužbine i sastavi zakladno pismo. Moja bi pak želja bila, da ta zadužbina bude, po mogućnosti, „GRADSKI MUZEJ", u kome bi se čuvale sve stvari od starinske vrijednosti ostavljene bilo od mojih nasljednika bilo od koga trećeg. Od prihoda od tog muzeja nek uprava daje pripomoć hercegnovskoj siročadi bez razlike vjere...Uprava pak neće ni u kom slučaju moći da otuđi, pregradi ili dogradi isporučenu kuću sa zemljištem, već će jedino najvećom merom nastojati da je održava u dobrom stanju ovakovu kakova je sada a da ne izgubi svoj starinski oblik i izgled te današnju arhitektonsku vrijednost. Na zgodnom mestu te kuće nek uprava postavi mermernu ploču s natpisom ćirilskim slovima: „MIRKO i OLGA KOMNENOVIĆ - NARODU".
Kuća i zemljište su trebali da postanu dio zadužbine tek nakon smrti Olge Komnenović i Mirkove tri sestrične: Đurđine, Smiljke i Jelene Lombradić, koje su imale pravo da žive u kući i rukovode imanjem. Muzej u kući Mirka Komnenovića je otvoren 1953. godine, iako su Mirkova žena i njegove sestrične bile žive, čime je narušen dio odredbi iz njegovog testamenta.

ZADUŽBINA PETRA VUKČEVIĆA

Petar M. Vukčević je rođen 30. oktobra 1896. godine u Gluhom Dolu u Crmnici. Tu je završio osnovnu školu i 1913. godine otišao je u Sjedinjene Američke Države. Živio je u Bisebi (Arizona). Sredinom 1915. godine stupio je u crnogorske dobrovoljce i preko Kanade, Soluna i Kosovske Mitrovice stigao je u Crnu Goru i postao borac Lovćenskog odreda. Nakon kapitulacije crnogorske vojske 1916. godine, odveden je u austrougarsko zarobljeništvo. Iz zarobljeništva se vratio 1918. godine i postao je pristalica ujedinjenja Crne Gore i Srbije i stvaranja Jugoslavije. U SAD se vratio 1920. godine i do 1923. radio je u rudnicima u Minesoti. Potom je prešao u rudnik uglja u Linču (Kentaki). Često je mijenjao poslove i mjesto boravka. Radio je u Detroitu, pa opet u Minesoti i Hazletonu (Pensilvanija). U Minesoti je osnovao društvo „Crnogorski savez" i postao njegov sekretar. Od 1925. do 1935. godine živio je u Dirbornu i zaposlio se u Fordovoj fabrici. Tu je postao član Komunističke partije SAD. Tokom Velike ekonomske krize 1931. godine, ostao je bez posla, ali je bio partijski aktivan. Bio je član partijskog rukovodstva u odboru za Mičigen, organizovao je klubove nezaposlenih radnika, zborove i pokrete u Fordovim fabrikama. Vukčević se 1934. godine upoznao sa poznatim crnogorskim komunistom Nikolom Kovačevićem i postao saradnik lista „Slobodna riječ", kojeg je Kovačević pokrenuo u Americi. Tokom 1935. godine boravio je u Moskvi, a nakon povratka u SAD, radio je u Američkom komitetu za pomoć Jugoslaviji, na čijem čelu se nalazio čuveni violinista Zlatko Baloković. Vukčević je 1946. godine postao administrativni sekratar ove organizacije, koja je sakupljala i slala pomoć Jugoslaviji tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Za to je Vukčević dobio pisano priznanje od Eleonore Ruzvelt, počasne predsjednice ovog komiteta.
Vukčević je potom radio u Američko-slovenskom kongresu i bio je sekretar nacionalne grupe pri Američkom pokretu za mir. Radio je u industriji, ali je tokom makartizma u Americi, kao član KP SAD, izgubio posao i živio od socijalne pomoći. Bio je sekretar partijske ćelije i član partijskog rukovodstva u Menhetnu. Obavljao je dužnost sekretara Jugoslovensko-američkog progresivnog kluba u Njujorku i u tom svojstvu je, 1976. godine posjetio Jugoslaviju. SFRJ ga je odlikovala Ordenom bratstva i jedinstva za zlatnim vijencem. Petar Vukčević je umro 30. oktobra 1980. godine i sahranjen je u Hazletonu (SAD). Svojim testamentom stvorio je zadužbinu u Crnoj Gori. U testamentu Petra Vukčevića se navodi:
„Novac koji je poslan na Jugobanku u Titograd (Podgorica), a to je 10.000 američkih dolara, i koji će se još poslati, a za koje sam opunomoćio V. S. Vukčevića i Jova Šuškavčevića, da posle moje smrti pošalju u Titograd za koje će Banka plaćati 10% godišnjeg interesa. Svota originalno uloženog novca ne smije se dirati, ali od trećine interesa ostavljam da se svake pete godine čini pomen mojim poginulim rođacima, Vukčevićima i Bokanima, u Drugom svjetskom ratu u borbi protiv fašizma, a za bratstvo, jedinstvo i ravnopravnost naroda i narodnosti u SFR Jugoslaviji, kao i za bratstvo i jedinstvo cijelog svijeta, zašto sam se i ja borio.
Sa druge dvije trećine novca od interesa ostavljam da se svake pete godine ta suma daje jednom od najboljih Jugoslovena iz oblasti književnosti, umjetnosti ili nauke i da odbor od 3 lica koji će izabrati dobitnika bude za to određen od Crnogorske akademija nauka...
Moju biblioteku, u kojoj ima mnogo stotina knjiga na srpskohrvatskom, engleskom i ruskom jeziku, većinom političkog i naučnog karaktera, i veliki broj dokumenata istorijskog, političkog i društvenog značaja, u vezi sa mojom aktivnošću...brižljivo popisati, spakovati i poslati jednoj republičkoj biblioteci ili arhivu u Baru, Titogradu ili Cetinju u SR Crnoj Gori".
Crnogorska akademija nauka i umjetnosti svake pete godine iz Zadužbine Petra Vukčevića dodjeljuje stipendije crnogorskim studentima.

(Nastavlja se)

 

Proslijedi tekst

  • Facebook
  • Google Bookmarks
  • linkedin
  • MySpace
  • StumbleUpon
  • Twitter
  • wordpress
  • Yahoo

pozovi-sprijeci

CEROVO_Monitor_baner_310x60

 

Monitor u novom broju donosi

Monitor broj 1478. 15. februar 2019.       SANADERIZACIJA MILA ÐUKANOVIĆA:Parti...

 

Monitor broj 1477

Monitor broj 1477  8. februar 2019.       Priajtelji iz devedesetih:TAJNE PR...

 

Monitor broj 1476

Monitor broj 1476  1. februar 2019.       AFERA ATLAS:Kako je Prva banka pre...