Kad sam prije skoro četvrt stoljeća dobio profesorski kabinet u njemu nije bilo nikakvih „slika". Čak ni Titove, iako je tada baš ona bila službeno obavezna. Prije sedam-osam godina zatrebalo mi je krilo kabinetskog plakara koje je godinama bilo zaključano, a ključ izgubljen. Kad smo ga otvorili iz njega su izronile neke knjige i Titova „slika". Prašnjava, pomalušala, glomazna, s kičerskim okvirom.