Monitor.co.me

Stid

E-mail Ispis PDF
Zločinac protiv čovječnosti, organizator i izvršilac genocida nad Bošnjacima, Ratko Mladić osuđen je na doživotni zatvor. Kazna je izrečena Mladiću, generalu VRS, jer je zločine počinio kao komandant te vojne formacije, a ne kao pojedinac, ne kao privatno lice. Ovdje počinje niz apsurda i paradoksa.

Vojska Republike Srpske nije bila nikakva para vojska, nego najvećim dijelom regularna vojska JNA, a njen komandant Ratko Mladić cijelu vojničku karijeru, uključujući i period 1992-95 godine u kom je počinio zločine nad civilnim stanovništvom, bio je u sastavu i pod direktnom komandom generalštaba JNA u Beogradu. Osim što je direktno rukovodio operacijama tzv. VRS, Generalštab u Beogradu je pružao i kompletnu logističku podršku trupama koje su izvršile agresiju na Bosnu i Hercegovinu i počinile masovne zločine – uključujući i genocid, kako u pripremama vojnog napada, tako i tokom čitavog rata.

Kada se ima u vidu da je idejni tvorac i prvi predsjednik RS, Radovan Karadžić, zbog uloge u zločinima na kojima je osnovana RS, osuđen na 40 godina zatvora; i konačno, kada se zna da je Slobodan Milošević predsjednik SRJ u svojstvu vrhovnog komandanta vojske koja je izvršila agresiju na BiH, pred Međunarodnim sudom u Hagu bio optužen za najteže zločine protiv čovječnosti, i da je u zatvoru umro ne dočekavši presudu, postaje neshvatljivo kako se ni jedna od ovih činjenica nije reflektovala na preispitivanje legitmnosti i legalnosti RS konstituisane upravo na onim istim inkriminiranim (zlo)djelima, organizovanim pod komandom ljudi koji su, svi, optuženi (i osuđeni) za najteže zločine protiv čovječnosti!?

Da rezimiramo:

Milošević, pod čijim rukovodstvom je organizovana i izvršena agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu koja je rezultirala stvaranjem RS, optužen za najteže zločine protiv čovječnosti; Karadžić, prvi predsjednik RS, osuđen na 40 godina zbog uloge u zločinima počinjenim prilikom stvaranja RS; Mladić, vrhovni komandant agresorskih trupa, direktno odgovoran za zločine protiv čovječnost i genocid koji su počinjeni da bi se stvorila RS.

Kako je moguće da tvorci RS budu optuženi i osuđeni za najteže zločine zbog onoga što su uradili da bi je stvorili – a da RS, djelo ovih zločinaca i rezultat njihovih zločina – time nije dovedeno u pitanje??

To su nevolje jurisprudencije, neka pravnici listaju zakone, tumače odredbe i paragrafe. Naći će oni nešto i odbraniće, ako im bude naloženo da to učine, čak i opstanak RS osnovane od zločinaca protiv čovječnosti, na zločinima protiv čovječnosti i genocidu; savitljiva je kičma zakona, sudska istina ima stotinu lica, Pravda je sebi vezala oči da ne vidi ono što svi vide!

Ali podrška zločincu, proglašavanje zločina genocida, masovnih silovanja, deportacije, ubijanja djece, žena i staraca, za herojska djela(?) – to su nevolje svih ljudi,nevolje ljudskog roda, za koje nema pravnog lijeka, ni juridičkog objašnjenja!

Onaj ko u zločinima Ratka Mladića vidi herojska djela, ne može se razumjeti iz onoga što njegova pozicija ima za cilj i za šta se zalaže, nego samo iz perspektive onog što nema, što je izgubio! Nije odlika nacionalnog karaktera Srba da ubijanje civila, uključujući i djece, smatraju herojskim činom; nije to odlika karaktera nijedne nacije, nijednog naroda! Genocid iz ideoloških i vjerskih pobuda, nije moguće shvatiti kao herojski čin ni iz šovinističke velikosprske politike, kao uostalom, ni najekstremnije ideološke opcije, koje ovakve zločine smatraju nužnim zlom ali ne i herojskim djelom.

Ako ta mahnita provala moralne bezočnosti pojedinaca da u zločinima Ratka Mladića vide herojska djela, nije shvatljiva iz onoga što je prisutno u vjerskoj, političkoj ili ideološkoj ravni, šta je ono što oni nemaju, a što objašnjava njihovu patološku aberaciju?

To je – stid!

Prateći prenos izricanja presude iz Haga, činilo mi se da je svako ko je slušao optužnicu protiv Mladića, sa navođenjem zločina, morao osjetiti stid!

Ne stid što je kao Ratko Mladić, Srbin, ili što se zalaže za iste političke ciljeve; ne stid što je i sam vojnik, pripadnik Mladićeve ili one armije; ni stid što je, kao Mladić, vjernik pravoslavne ili bilo koje religije!

Stid dubok, zastrašujući, nastao iz součavanja sa istinom da smo svi mi, i ja i svi koje sam ikada sreo i upoznao, pripadnici istog roda kao lik koji je počinio tolike zločine!

Stid što sam čovjek!

Sjena zebnje da smo negdje, duboko u tamnim ambisima svoje ličnosti, svi mi, ako ne spremni, a ono u principu kadri počiniti ta ista zlodjela, minu mi kroz svijest, kao žmarci preko leđa.

I ponovo osjetih stid što sam čovjek.

I shvatih: samo nas taj stid od onog nečovječnog, skrivenog u nama ljudima, brani od zla i čuva sve što je dobro u nama.


Ferid MUHIĆ

 

porto1


porto2

pozovi-sprijeci

monitor-preview

 

Monitor u novom broju donosi

Broj 1417. petak 15. decembar 2017. godine NOVOGODIŠNJI DAR MONOPOLISTA:Vatromet poskupl...

  300x60

BANER_310X60_

seabreezeuniqa1

logo-hypo-alpe-adria_mneHipotekarna Banka

rekom_baner_150x60mans-markica 


 

Monitor broj 1416

Broj 1416. petak 08. decembar 2017. godine TRI NAJGORA REZULTATA MARKOVIĆEVE VLADE:Bez...

 

Monitor broj 1415

Broj 1415. petak 01. decembar 2017. godine IZBORILokalni udari (Miloš Bakić) DANAS, ...